To se zove "ruski problem"
Puno se pričalo o neujednačenim karakteristikama, pa to vrijedi i za grijače.
Lijepo u karakteristikama piše 900mA+- 50. Kada se to stavi u digitron, dobiješ to što si i dobio - pogotovo ako jedna vuče 850, a druga 950 mA.
No, generalni je problem trafo koji je preslab.
Sada je napon "idealan" jer je trenutno mrežni napon takav kakav je.
Kako će se on mijenjati, tako će i sve ovo mijenjati karakteristike.
Osnovna funkcija stabilizatora je da osigura željeni nivo i struju napajanja za neku svrhu.
U ovom slučaju radi se o finom, stabilnom i čistom naponu za žarenje.
Zato predlažem da se promijeni trafo i podignue napon na kakvih 14-15V UPH, staviti predloženi elko, i dobar stabilizator.
Običan LM317 tu gubi bitku. Pogotovo ovakav koji se može nabaviti u standardnim elektroničkim dučanima.
Puno bolja i sigurnija varijanta je "čupanje" iz kakvog starog uređaja. Tu smo sigurni da će radit (naravno, ako je ispravan
).
Ne smije se zaboraviti da tu nema "prosječne struje" koja bi se mijenjala i davala priliku stabilizatoru da odahne.
Treba računati na surovih 1000 mA, što u DIY praksi znači da treba osigurati duplo više.
12 V će pri tome biti idealno.
Mogu se nabaviti 7812 za 3A, pa čak i 317 s poduplanom strujom ili verzija za 5A (LM138/338).
Ona u plastičnom TO220 kučištu je vrlo jeftina.
S njom bez problema grijem 6c33 koja je poprilično jogunasta i zahtjevna u tom pogledu.
Tu se ne isplati štediti 3 ili 5 kuna.
Prelazak na "prirodnih 6V će možda biti najbolje rješenje, ali i tih 12 se može srediti. Više od 12V ne treba.
Cijev će puno dulje trajati bez ikakve degradacije karakteristika.
U svakom slučaju, ako se grijači vežu serijski, treba voditi računa da se što bolje upare.
Mali podsjetnik:
Zašto su grijanja cijevi predviđena za neki napon +/- otprilike 10 %. ?
Sve je krenulo od toga da su se za grijanje koristile baterije.
Zato baterijske cijevi imaju grijanje na 1,4 ili 2,8 V.
Zašto baš te vrijednosti ?
zato jer je jedan članak baterije (kada je bio svjež), imao napon od 1,5V
Relativno brzo je taj napon pao na 1,4 i tu se održavao duže vremena. Slično je s cijevima koje se griju na 6,3 ili 12,6 V
Pun akumulator od 12V ima 13,8V, a trenutak lipsanja je kad padne ispod 11 V.
Isto je i s onima od 6V.
Ne smije se zaboraviti da su neke značajne specifikacije (poput napona grijanja) ipak bile rezervirane za potrebe vojske, gdje je sve bilo podređeno mobilnosti.
Cijevi su se grijale direktno s akumulatora, a visoki napon su davali razno razni vibratori i pretvarači :
Danas je to smiješno, ali specifikacije su ostale.
Tako je npr. USA avijacija imala među ostalima, standardni napon od 28 V, Kopnena je bila na 6, 12, 24 i sl.
Za avijaciju su se, tamo gdje drugačije nije išlo, ipak proizvodile cijevi s prilagođenim grijanjem (najčešće sa sufixom D)
Puno su se vodile rasprave oko toga što će se dogoditi ako se cijevi griju s manjim ili većim naponom.
Sigurno je samo da će kod većeg kraće trajati, a smanjeni će im osigurati čak višestruko dulje trajanje.
Ostale karakteristike će ostati netaknute.
To se može potkrijepiti s puno ozbiljnih referenci.
U krajnjoj liniji, kada cijevima grijanim s nižim naponom padne emisija, s dizanjem napona će sigurno opet dignuti glavu
Američka graditeljska škola voli izlazne cijevi stavljati u što "jače" režime (pa i povećati grijanje) jer se smatra da setime dobije bolji zvuk, ali to može biti tek stvar diskusije.
Sorry, na davežu, ali možda nekome malo pomogne.