Zubatac u soli
Nagrađeni DIY recept sstrsatove bolje polovice Ilone
Link na recept:
http://zdravakrava.hr/clanak/1330/recep ... -pod-pekomJesenas zvoni mobitel, javim se i čujem sa druge strane poznati hrapav glas barbe sstrsata, pita:" Roko, imaš li ti doma soli?" Zastah, naravno da imam soli, toga uvijek mora biti, ali još ne kužim kud barba smjera. "A znaš zač te to pitan?", nastavlja on. Vrzma mi se upitnik iznad glave, zbrajam triode, pentode, elektrolite...ali sol, koja sol...kud s njom? Zdvojan, ispipavam polako:"Ma imam soli nije problem...uvik ima...ali što će ti? Opet pitanje: "Ma znan da imaš soli, ali imaš li puno soli doma?"- "Koliko puno?" pitan sad ja. "Pa...jedno pet-šest kila!" Tajac, koji će mu vrag 6 kila soli?!?! Tek sad niš ne kužin. Sstrsat prekida muke: "Čuj, doni mi niki ribar "cara o' rib'" (zubaca) od skoro 4 kile, trpan ga u auto i stižen!" Aaaa, tu smo, napokon mi kliker proradio...ima namjeru "cara" uvalit u sol i spremit po posebnom čuvenom receptu. Naravno, nisam imao 6 kila soli doma i trk u dućan. Nakon izvjesnog vremena, stiže čovik i njegova bolja polovica i nosi "mrcinu" od gotovo 4 kile. "Car o'rib'" kako ga splićani od milja zovu je fakat car, izgleda moćno i autoritativno, mrke face premazane svim ratničkim bojama. Prekrasna ribetina. Roštijera (protvan) u kojem smo ga imali namjeru spremiti je veliki oval i ima dobar poklopac, ali je "zubo" za glavu veći. Ne stane cijeli. Pa smo ga morali dekapitirat i od carske glave napravit finu riblju juhu a njega lipo položit na, kako to Ilona fino veli, posteljicu od soli i potom ga potpuno prekriti solju u koju smo, prethodno lagano umiješali bjelanac od 5-6 jaja (da ostane kompaktna i potpuno prekrije ribu. Prije nego smo ga položili na sol, stavili smo mu malo soli i u trbušni otvor, sa nekoliko kriški limuna. Otišlo je gotovo 8 kila soli, što krupne morske, što sitne (najbolje je pomiješati krupnu i sitnu sol). Tako potpuno optočen solju, pokriven je dodatno poklopcem i stavljen u zagrijanu, vruću pećnicu. Pekao se punih dva sata na otprilike 200 stupnjeva Celzija. Sol je izvrsna jer tako veliku ribu je vrlo teško (i naporno, a i duuuugo traje) u komadu ispeći na gradelama. A nekako ga je šteta narezat na fete pa onda bacit na gradele, jer onda svi oni njegovi sokovi i slast pomalo pobjegnu. Na ovaj način, obložen solju, peče se ravnomjerno sa svih strana, ustvari i kuha i peče u isto vrijeme u svojim sokovima, jer sol vrlo brzo usljed visoke temperature stvrdne i stvori tvrdu koru, koju je kasnije potrebno polako razbiti da bi se došlo do ribe. Rezultat je na kraju bio za prste lizat, izvrsno ravnomjerno ispečena riba, ukusne, meke i sočne teksture. Vrlo zanimljivo, ali kad se tako ispečenoj ribetini skine kora, meso ispod je gotovo potpuno neslano bez obzira na silnu količinu soli koja ju je nekoliko sati i na tolikoj temperaturi oblagala. Dakle, vidi vraga, potrebno ju je po guštu malo posolit i nakapat sa mrvu domaćeg maslinovog ulja. Uz to smo, uz onu finu juhicu, napravili malo salate od krumpira sa domaćom rikulom, sve fino zalili sa buteljicom kutjevačkog Chardonnaya Aureusa (berba 2009), kojeg je (brzo) usfalilo, pa smo morali malo nadoštukat sa Enjingijevim Muškatom, onak za zasladiti na kraju. Gozba za pamćenje i preporuka za recept, ukoliko se dočepate negog finog primjerka ovakve ribetine, naravno, osim "cara o' rib', na ovaj način može se pripremiti i druga veća kvalitetna, bijela tzv. oborita riba poput brancina (agača, lubina), orade (komarče, podlanice, lovrate) itd... U slast!
+malo dobre papice i problem riješen. 
gospođi i pozdrav) ,nego toliko si puta svratio u Zd,moga si bija i svratiti s kumparom pa uživo procijeniti moju kuhinju 
a i onu drugu stvar,je da je bez lampadina ali moga bi se iznenaditi i to u oba puta 
(inace kad smo već kod ciljanja nadaleko sam poznat po vrhunskom gađanju 
