Hm, zapravo je prilicno tesko odrediti tocno sto bi se trebalo smatrati Vintage komponentom.
Netko je vec dobro istaknuo razliku u odnosu na ono sto se smatra 'klasikom' ili 'oldtimer-om', vintage kao kategorija nije bas jasno odredjena. U principu sve se svodi na uredjaje stare cca 20 godina pa na vise, bez fiksne granice, a glavni razlog tome sto je granica pomalo mutna je vezanost za medije, najbolji primjer bi bio CD.
Po jednoj drugoj liniji pricamo o tzv. 'zlatnom dobu' HiFi-ja, sto je i opet problematicno jer je tih doba zapravo bilo nekoliko. Ideja HiFi-ja potice prije stereofonije, a prvo zaista 'zlatno doba' bi bilo debelo lampasko, i to uglavnom u USA, upravo pojavom stereo ploca i kasnije, FM radija. Puno poznatije zlatno doba je ono koje pocinje od prakticne upotrebe tranzistora u audio tehnici, te pojavom Japanaca kao velikih igraca u tom polju - kasne 60-te do ranih 80-ih (*). Nakon toga se moze govoriti o jos jednom mini-zlatnom dobu tokom 90-ih do samog kraja stoljeca, koje je uglavnom uzrokovano pojavom 'premium brandova' proizvodjaca koji su bili puno poznatiji u prethodnom zlatnom dobu, te istovremenim odrastanjem digitalnog zapisivanja i reprodukcije glazbe kao tehnologije.
(*) ovo 'srednje' zlatno doba je najcesce i navodjeno pod tim imenom, i to s pravom - tokom tog perioda je nacinjeno najvise tehnoloskih, ali i konceptualnih inovacija uopce. Japance povezujemo s time prvenstveno jer su se nasli u pravo vrijeme na pravom mjestu, a sa svojom filozofijom perfekcionizma su slucili kao veliki pokretaci svega toga, premda daleko od toga da su sami po sebi bili zasluzni za to - ta je prica puno kompleksnija.
Problem 'Vintage sustava' se uvijek svodi na dva pristupa: onog kolekcionarskog, i onog vise prakticnog i pragmaticnog. Kolekcionari su najvise zainteresirani da se tadasnje komponente i sustavi prezentiraju po jednom vise 'muzejskom' principu - u kompletiranom vintage susatvu, nece npr. biti mjesta za CD player. Stovise, mouce je da se bazira na medijima kojih uopce vise ni nema, pa su tako i mediji dio kolekcije.
Pragmaticniji i prakticniji pristup bez problema kombinira najbolje od dostupnog, bez obzira na godiste, iako naravno u tome svatko ima i nekakav svoj ukus, sto mu vise lezi. Necu tvrditi da je moj osobni pristup tome neutralan ili objektivan, jer mislim da takvo sto zapravo ne postoji, no mogu reci da razumijem oba pristupa iako vise naginjem ovom drugom u praksi. Ovo kazem cisto zato da bude jasno kada iznosim svoje isljenje po pitanju ove teme.
No, dakle, eto onda i tog mog misljenja (koliko li vec vrijedi

):
S obzirom na nesto iskustva s vintage uredjajima, mislim da je njihova najveca vrijednost, a to sam mislim i dotakao u jednoj drugoj temi, je u konceptima i idejama. 'Zlatna doba' se izmedju ostalog s pravom zovu tako jer upravo ideje i koncepte kojima danas baratamo 'pod normalno' sve poticu iz njih. Da, ima i ideja koje je mozda bolje zaboraviti, no ozbiljan pogled na starije uredjaje, pogotovo top-of-the-line, pokazuje da je mnogo itekako dobrih ideja zaboravljeno. Upravo cinjenica da vintage komponente, premda se nekima cinile skupe, zapravo u svojoj cijeni sadrze debelu inflaciju, omogucava da se za 'normalne novce' viri u svijet koncepata i ideja na samim granicama tehnike, tehnologije, a bome i hrabrosti, jer takve stvari nikad nije bilo lako plasirati na trziste. Usuditi se raditi takve stvari je, mislim, nesto sto danasnjem HiFi-ju, koji na kraju uvijek dobiva crveno ili zeleno svjetlo od strane raucunovodstva, jako fali. Radi toga postoje uredjaji koji svojom vrijednoscu, na razini ideje, koncepta ili jednostavno dizajna, imaju jednu svevremenost, koju je jako tesko staviti u nekakvu kategoriju jedino po starosti. Npr, prvi CDP bi bio po definiciji zlatnog doba premlad, a prakticki je definirao cijeli jedan medij, koji je k tome istisnu jedan drugi, konkretno kazetu. Dalo bi se recimo argumentirati da je i prvi SACD u toj kategoriji - a cesto se i tavlja u kategoriju vintage na aukcijskim site-ovima na netu, ovaj puta zato jer je ta rijec izmedju ostalog asocirana s kvalitetom i izgledom koji jasno daje do znanja 'ja sam napravljen za uvijek' - sto je jos jedna stvar koja danas fali (opcenito). Ovdje je i jedna vrlo vazna poveznica s DIY kao takvim - mnogi od nas su poceli s time jer si nisu mogli priustiti ono sto bi zeljeli, a isto tako vlasnistvo uredjaja koji 30+ godina radi, da ne spominjem pogled ispod haube ili refresh, je mnoge od nas naucio 'kako stvari treba raditi' i uopce definirao nam pojam kvalitete.
Mislim da takve stvari treba pokazati, premda je isto tako lijepo vidjeti kompletiran sistem iz starijih vremena za kojim smo nekad ko mladi slinili nad katalozima i pred izlozima, pa bilo to u 50, 60, 70 ili 80-ima. Na zalost, mogla bi se onda kao odrednica dati ideja da treba biti starijeg datuma i namjenjeno ljubiteljima glazbe, ako vec ne tehnofilima, ali definitivno ne sirokim narodnim masama, no ni to se ne moze bas lako definirati. U bogatim zemljama su slinili za Luxmanom koji je kostao ko bolji auto, u siromasnima je bio super i plasticni Marantz.
Da zakljucim: mislim da bi jedan takav vintage fest trebao imati malo sire vidike od povlacenja crte na godistu. Recimo, stariji uredjaj, koji se odlicno uklapa u sustav koji se koristi na dnevnoj bazi. A tu ce cesto biti i moderne komponente, za pocetak izvor koji ce najcesce biti digitalan, i zvucnici novijeg datuma, kao i npr. kablovi. Kad smo vec kod zvucnika, kolekcionarima vintage komponenti je tu najgore, jer vecina zvucnika definitivno ima rok trajanja - materijali se s vremenom ili raspadnu ili promijene svojstva i onda to vise nije sto je nekad bilo, ni blizu.
Moj bi prijedlog bio, da se na vintage festu moze pokazati bilo kakav sustav u kojem je barem jedna kljucna komponente ono sto se smatra vintage-om. I ta komponente mora raditi i biti tehnicki unutar specifikacija proizvodjaca, bez znacajnijih modifikacija (izuzetak su naravno modifikacije koje su naopravljene radi sigurnosti rada i trajnosti ali i to mora biti u duhu originala). Dakle, Ok je ako je netko promijenio konektore za zvucnike jer je tako uopce moguce prikljuciti sustav u uobicajeno (modernije) okruzenje, OK je ako je refreshan novim kondenzatorima. NIJE OK ako je netko stvar natrpao osconima, black-gateovima, mundorfima ili unutra ugurao zamjenska ploce pojacala s namodernijim topologijama, ili zamijenio originalne regulatore napona super-jungovima i sl. Dakle, koliko j emoguce treba biti vjerno originalu. Dalje, u okviru vintage festivala, poanta tog sustava je upravo ta vintage komponenta. Drugim rijecima, to je ono sto ce ljudi uz pomoc ostatka sustava slusati. Dozvoljene su usporedbe s nekom modernom komponentom, ali to spada u fakultativni dio priredbe, da tako kazem. Naravno, itekako je pozeljno prikazati kompletan vintage sustav, ako je tehnicki na razini specifikacija koje je dao prozivodjac, da se pokaze ideja, izvedba i shvacanje zvuka iz tog vremena. Isto tako, sve kombinacije izmedju 'jedna vintage komponenta' i 'sve vintage komponente' su dobro dosle. Stovise, ako netko smatra da postoje komponente koje su zanimljive kao tada popularan ali danas se smatra promaseni/pogresni koncept, i to itekako vrijedi vidjeti i cuti (evo, meni na pamet pada Bose 9... ajd tu cu stati da ne pocnu svadje

).
Bitna stvar je, vintage komponenta je u sustavu na neki nacin kljucna, odredjuje filozofiju sustava, u onom izdanju kako su je zamislili njezini tvorci.
Sto se tice klasifikacije po godistima, tu vec postoji veci problem. Mislim da 25-30 godina od tekuceg datuma nije nerazumno, s izuzetkom CDP-a. Buduci da je to danas ipak jos uvijek dominantan medij, a u obliku digitalnog zapisa na drugim medijima ostaje i dalje kao dominantni format, tu bi trebalo napraviti izuzetak jednostavno zato jer bi vecina sustava ostala bez izvora, i to ne radi nemogucnosti nabave alternative, vec radi izbora materijala za slusanje. CD se smatra 'starim' formatom, moj bi prijedlog bio da se za njega prosiri godiste do pojave SACD-a, dakle 1999 (prije 12 godina).
Jos jedna stvar koja bi se trebala podrazumijevati, je da govorimo o HiFi sustavu, dakle kakve god vintage komponente da su u njemu, trebale bi se smatrati HiFi-jem po normama vremena kad je uredjaj napravljen. Na neki nacin to i daje gornju granicu starosti, od izuma pojma HiFi kao neke vrste standarda u reprodukciji zvuka, na dalje. Iako se termin pripisuje izvjesnom Hartley-u, i potice iz 1927. poceo se u industriji koristiti kao neka vrsta oznake standarda u ranim 50-im. Jedan od boljih nacina da se odredi sto bi to bilo je povezan s istrazivanjima u polju percepcije, i odnosi se na inicijalnu preporuku da bi uredjaji trebali biti sposobni prenjeti i/ili reproducirati frekvencije do 15kHz. Standard u kojem je to najdulje prezivjelo je FM radio, ciji je prenosni opseg, nominalno, 50Hz do 15kHz (premda je moguca ekstenzija i na dolje i na gore, koja se u stvarnosti i udomacila kasnije).
Na kraju, mislim da postoje i uredjaji koje bi bilo zanimljivo vidjeti, ali su zapravo van vintage kategorije, dakle mozemo ih smatrati 'edukativnim izloscima' - najlakse bi ih bilo opisati kao pretke i potomke onih uredjaja koji su predmet ovog posta. Sumnjam da bi i jedan zaljubljenik u HiFi propustio vidjeti originalni magnetofon s zapisom na zicu, ili, daj boze, sirokopojasni magnetofon s rotirajucim glavama koji je koristio Wermacht za snimanje propagande i arhiviranje glazbe, koji zapravo definirao zahtjeve koji se postavljaju na master trake i indirektno rezultirao magnetoskopom, tj. zapisom TV slike na magnetsku traku. Isto tako bi bilo zanimljivo vidjeti Quad ESL 57 uz modernije elektrostate. No, kao sto rekoh, to bi vise bio fakultativni dio programa
