diyaudio.com.hr

Eto jos jednog uredjaja kojem u procesu refreshanja treba jena povelika doza 'undo'-anja.
No, za razliku od price o Sony TA-F830ES, ovdje se ne radi o nekompetentnim majstorima, stovise, majstor je u ovom slucaju bio poprilicno svjestan granica svoje kompetencije, te je odlucio napraviti najbolje sto je mogao da ovu legendu ipak na neki nacin ozivi.

Uredjaj je svoj 'drugi zivot' poceo tako sto je spasen is Luxman servisa. Jednom davno netko ga je proglasio neisplativim za popravak, i od tada je postao donor dijelova. Tokom vremena, pojavila se ogrebotina na lijevoj strani gornje povrsine prednje ploce, i nestali su mu gumbi. Ipak, neki entuzijast je odlucio da uredjaj nikako ne zasluzuje ulogu donora organa, te je odlucio restaurirati ga koliko je to bilo moguce.
Price je vjerojatno pocela spaljivanjem izlaznog stupnja, nakon toga nemogucnoscu nabave originalnih dijelova (NEC-ovi RET izlaznjaci, jos rijedji od onih u Sansui-ju AU-X1...), pokusaja ugradjivanja nekakvih zamjena ili fake-ova, i na kraju skidanjem povelikog broja dijelova s izlaznih plocica. Njegov dosadasnji vlasnik si je medjutim dao jako puno truda, te dao izraditi nove gumbe prema originalima - samo jos kvalitetnije. Umjesto aluminija s plasticnim insetima, tu je tokareni i glodani aluminij, s preciznoscu jos vecom od originala, cak i bolje izgleda. Medjutim, prilikom pokusaja restauracije izlaznih stupnjeva se prethodni vlasnik ipak predao i izvadio originalne plocice pojacala, nadomjestivsi ih s modulima na bazi IRF MOSFET-a. Srecom, to je zaista pazljivo napravljeno tako da su koristeni svi originalni mehanicki dijelovi, nije cak niti izbusena niti jedna dodatna rupa na hladilu.

Ovaj projekt ce zahtijevati podosta vremena pa ce i ova tema uglavnom biti neaktivna...
Pojacalo je inace gotovo legendarni model s high-bias class AB izlazima, koji je na mnogim trzistima bio top-of-the-line integrirac, osim tamo gdje se prodavao jos legendarniji i puno puno rijedji i jos skuplji L-550, iz kojeg je kasnije nastala cijela serija Luxman integriraca s opcijom rada u klasi A, koja se proteze i do danasnjih modela. Mreze za hladjenje na drvenom kucistu otkrivaju prirodu ove zvjeri - ispod se nalaze tzv. skim-fin hladila s po 2 para NEC RET-ova, koji cine izlazni stupanj deklariran na 120W u 8 ohma, s visokih 250mA struje mirovanja za prvi watt u klasi A. Cijena toga je gotovo 60W disipacije za oba kanala zajedno
Sama konstrukcija se bazira kao i mnoge iz tog vremena na izlaznom pojacalu prilicno visokog pojacanja, i pasivnom front-end-u, izuzetkom dosta kompliciranog phono stupnja s MC i MM opcijom. Izlaz objedinuje sve sto se tada znalo o low-TIM brzim pojacalima, od dva para paralelnih 2SK170 na ulazu, s bootstrap darain-ovima, preko preokrenutih kaskoda, obicnih kaskoda, multiplih darlington stupnjeva do LED eferenci za strujne izvore. DC i AC povratne veze su odvojene, a ekstenzivne ton kontrole s blagim djelovanjem su u povratnoj vezi izlaznog stupnja.
Phono stage nije nista manje osebujan, dodan mu je DC servo kako bi cijelo pojacalo moglo biti DC vezano, a uz njega ide i kompleksan regulator napona s gotovo jednakim brojem dijelova kao cijeli phono stage - a taj se napaja posebnim namotajem s mreznog trafoa.
Mrezni trafo je kompaktan s dvostrukom C-jezgrom, s 2x30000uF kondenzatora u filtriranju.
Sve u svemu, jasno je da je to uredjaj kojeg se iplati vratiti na stari sjaj!

Zaista lijep komad uređaja ovako izvana, ako se tako može reći. Rekao bih, uglađeni gospodin u godinama....
Ali ovdje je sve ionako gerijatrija, a Ilimzn šef odjela. Internist i glavni kirurg.
Tu vidimo rijedak primjer uspješne eugenike na djelu, doktor probire samo rasne starce.
A sad, skidaj taj poklopac! Sklapel sestro! Pardon, šarafciger...

Kad poslikam sto je ostalo od izlaznih modula, bit ce jasno zasto ce se na ozivljavanje ovog starca jos morati pricekati...

Edit: evo i spomenutih izlaznih modula. Svakako najbolja vijest je da ih uopce imam u bilo kom obliku. Dobra je vijest da nisu spaljeni, potrgani, izgrebani, i opcenito rastureni do bola...



Na prvi pogled ne izgleda toliko problematicno no ima podosta dijelova koji fale, ili kojekakvih zakrpa. Sva sreca, stampa nije previse 'izjahana' osim oko jednog tranzistora na modulu 1, no to ce se dati zakrpati. Na zalost fale hladila s drivera, na jednom modulu i 4 komada 2SK170, nesto TO126 i TO220 tranzistora, netko je umjesto ultra-brzog japanca za 200V probojnog napona stavio BD139... sve ce trebati pazlivo provjeriti. Lako je moguce da vecina poluvodica bude zamijenjena preventive radi, tko zna sto se sve s njima dogodilo. Izlazni tranzistori su cak i dosli u kompletu, no od 8 komada 5 se pretvorilo u troizvodni kratkospojnik. Obdukcija je pokazala da su neki 'zamjene' - ne bas fake s obzirom da je kristal cak i odgovarajuce velicine, no definitivno inferiorna konstrukcija u odnosu na Sanken-e koje su glumili.
Na slikama ispod je aktualno stanje... modul 1:


I modul 2 - sves to fali ili je krpano je oznaceno zelenom tockom:


Elektrolite naravno nisam oznacavao s obzirom da ce svi ici dolje s plocice i biti zamijenjeni novima. Dva komada na svakoj plocu su zloglasni duorex koji vole pociniti harakiri... za njihove pozicije jos neznam sto cu, vidjet cu sto ce se dati nabaviti. Zacudo, fale cak i konektori za ulaz, srecom za njih imam zamjenu. Hladila su malo veci problem jer je Luxman koristio dosta specificni profil. No, kad sam vidio mjesto na ploci za njih, nesto mi je zazvonilo... i sjetio sam se da negdje u 'alibabinoj pechini' imam takva hladila, koja su izasla iz jednog davno nabavljenog Lux receivera koji sam uzeo za dijelove. Sustavna se potraga zavrsila s jednom dobrom i jednom losom vijescu - evo hladila, i zaista su tocno kakva trebaju:

...ali imam ih 4 a trebaju mi 6

Yap upravo tako...

Svaka čast Ilimzn...bio je to jako lijep uređaj i još uvijek jest, ali nažalost imaju manu. Ono čega se debelo sjećam jest da se ispod lima preamp pakleno grijao. Ne znam da li su lim namjerno stavljali da bi se čim prije to zagrijalo ili je to bio zahvat neke druge prirode.

Želim Ti da ga dovedeš u red i da ga slušaš još puno godina...

Gilhooley

Kolko zalenih LED-ovaaaa!

Amp se grije radi topologije, druga je sad stvar sto se takve stvari jednostavno, premda u serijskoj proizvodnji ne i jeftino, rijesavaju adekvatnim hladilima.
na zalost, Luxman je poznat po neugodnoj kombinaciji grijanja i pertinaksa, ali sto je, tu je. Pokusat cu minimizirati taj problem adekvatnim elementima i njihovim lemljenjem na odstojnike.

Konkretno, L-530 pokusava minimizirati broj stupnjeva s pojacanjem upotrebom FET-ova, s kaskodama (obicnim i 'preslozenim') te liberalnom upotrebom strujnih zrcala i diferencijalnoh stupnjeva. Na ulazu su npr. poduplani parovi 2SK170 JFET-ova kako bi se vec od prvog stupnja radilo s prilicno velikim strujama, cime se odgovoarajucom topologijom postize sirok frekventni opseg i sposobnost postizanja zeljenog pojacanja s minimumom stupnjeva.
Problem s takvim topologijama je sto je na kraju samojedna od diferencijalnih grana ta koja daje izlazni napon, a pramda je broj aktivnih stupnjeva kroz koji se dolazi od ulaza do izlaza smanjen, zapravo u svakom stupnju imamo po dva koja rade paralelno ali u protufazi - sto znaci da je kolicina topline koju razvijaju, dvostruka u odnosu na klasicne konstrukcije.
Drugi bitan m oment u konstrukciji tog pojacala je relativno mali iznos pojacanja prije aplikacije povratne veze, ali zato je pojacanje postignutno uz malo izoblicenje. Ovaj pristup uz minimiziranje broja stupnjeva, po prirodi stvari zahtijeva 'gazenje' poluvodica velikim strujama kako bi svaki stupanj imao maksimiziranu strminu. Razlog tome je sto se zeli imati rezerva strmine, kako bi lokalna NPV rezultirala zeljenim pojacanjem, koje je vec u tom koraku maksimalno linearizirano. Buduci da strmina svakog pojacivackog elementa u podrucju rada od interesa raste s porastom struje, a linearnost raste s smanjenjem strujnog hoda u odnosu na staticku struju kroz element, uvijek se tezi vecim strujama. A kako je napon napajanja fiksan za zeljeni naponski hod, sto nam treba za psotici izlaznu snagu, to automatski povlaci povecanje disipacije. Rezultat: grije se 'ko resho'.
Ovo su inace stvari koje su tipicne za takve konstrukcije a standardni su problem za konstrukcije bez globalnog NPV-a, na sto me podsjetilo jedno pojacalo na kojem upravo radim, danska konstrukcija za jednog poznatog proizvodjaca s tri slova. Koliko god Lux imao problema s time, ova znatno novija konstrukcija je prepuna diletantizama na toj liniji. Za razliku od nje, L-530 osvjedoceno odlicno radi, a kad to kazem, recimo da to spada pod onu, ako o necem ne mozes reci nesto dobro, radije ne reci nista.

Usput, Duorex 4.7uf bipolarac se nalazi u duo-beta sklopu, i bit ce ipak zamijenjen s 3 folijska u paralelu, taman su i ostavili mjesta za njih
Moduli su za sad ocisceni od svih elemenata koje treba zamijeniti, elektroliti su nabavljeni, sad jos samo vremena da se sve to skupa i uglazbi...

Ha uređaj je sada - u dobrim rukama, vjerujem da kad se sve popravi neće biti teško sjediti i slušati milozvučje...

Gudlak Ilimzn...

Gilhooley

E da ti je još samo dati vrimena ka nekima npr.meni,di bi ti bija kraj-nema kraja!! Tribalo bi te klonirat

Evo jedne slike unutrasnjosti prije nego sto ce biti uklonjeni nadomjesni moduli izlaznih pojacala:



U medjuvremenu polako sastavljam originale...

Jos jedan veci korak u procesu refresha je zavrsen - originalni izlazni moduli su 99% zavrseni - na jednom tek fali jedan otpornik i 4 2SK170 JFET-a, i naravno za oba modula plocica s izlaznim tranzistorima, no obje su vec pripremljene i zapravo cekaju svoje module...



Kao sto se vidi, dosta je toga zamijenjeno, i dodani su dijelovi koji su nedostajali. Dio price koji se ne vidi je nabavka dijelova dostojnih ove konstrukcije - original koristi iskljucivo silver mica i polistirenske kondenzatore, s uzuzetkom jednog bipolarnog elektrolita. Nakon dosta razmisljanja kombinacija tog bipolarca, folije od 1uF i polistirena 1.5nF je zamijenjena s jednom Iskra NOS folijom od 6.8uF u paraleli s neinduktivnom folijom 1.5nF. Manji polistireni su zamijenjeni silver-mica tipovima, a preostala dva neinduktivnim filijama drugacijeg tipa. Naime, oba se polistirena u originalu nalaze pored dijelova koji se prilicno zagrijevaju i na njima je to ostavilo traga. Oba se nalaze u dijelovima sklopa koji ne zahtijevaju superlativne karakteristike polistirena, vec samo neinduktivnost. Ovakvo razmisljnaje mozda izgleda cudno, no ovo pojacalo je topoloski poprilicno osebujno, pogotovo uzevsi u obzir vrijeme kad je nastalo. Iskusno oko ce na shemi vidjeti izuzetnu paznju posvecenu kompenzaciji, kako bi se ocuvala maksimalna linearnost i sirok frekventni opseg PRIJE aplikacije povratne veze, koja je i sama prilicno neuobicajena (Duo-beta-S sustav svojstven Luxman-u). Svaki moduli ima samo 5 elektrolitskih kondenzatora, od kojih su samo dva u nekom putu signala, i to kao lokalni decoupling za izlazni stupanj. Preostala tri blokiraju LED reference za strujne izvore i kaskode.



Jos jedan detalj - originalni konektori za ulaz i ton kontrole (koje su u povratnoj vezi izlaznog stupnja!) su nestali u bespucima povijeti, tako da je i tu bilo posla da se nabavi nesto sto pase na plocu a ima i odgovarajucu musko-zensko kombinaciju koja se moze staviti na zicanu formu.
Slicna je prica i sa trimer potenciometrima za struju mirovanja i DC offset - ispostavilo se da je prakticki nemoguce naci stajace trimere s kompatibilnim rasporedom izvoda. Srecom, po ladicama su se nasli kvalitetniji stojeci trimeri s duljim izcodima, tako da su postavljeni pod 45 stupnjeva, taman da se mogu doseci stimalicom. Razlog za ovo ce postati jasan nesto kasnije, moduli se pricvrscuju direktno na sasiju a ne na hladila, i to onim famoznim 'japanskim' plasticnim tiplama, koje su, za svaki slucaj, nesto vecih dimenzija nego sto je uobicajeno. Nabavka istih se umalo pretvorila u manju dramu, da bi se na kraju pokazalo da se itekako isplati cuvati kojekakvo elektronsko 'smece' - bez njega nema sanse da bi se ovaj problem lako rijesio.