SIT, u proslosti znan kao VFET

Vec se dosta na ovom i drugim forumima govorilo o ovim poluvodicima, koji su po klasifikaciji zapravo vrsta JFET-a, ali su bitno razliciti od svih ostalih poluvodica za amplifikaciju signala, radi toga sto su im karakteritike slicne triodi. Drugim rijecima, imaju relativno malen unutrasnji otpor, i tocno odredjeno maksimalno pojacanje koje je u vecem dijelu karakteristika prilicno konstantno. Za poznavaoce cijevne tehnike, ovakve karakteristike nisu nepoznanica, no u pravilu ne na strujama i naponima na kojima rade SIT-ovi. Evo kako to izgleda u konkretnom slucaju, za VFET tipa 2SK60 proizvodnje Sony, iz davne sredine sedamdesetih:
Krivulje su izmjerene na konkretnom primjerku, za relativno male struje (maksimum je 5A za ovaj tip VFET-a), dakle podjela je po vertikali 50mA, po horizontali 20V, krivulje su generirane za raster Ug=2V, pocevsi od 0V za skroz lijevu krivulju, i slijede u minus (dakle, 0V, -2V, -4V itd).
Welcome to the dark side
Krivulje su izmjerene na konkretnom primjerku, za relativno male struje (maksimum je 5A za ovaj tip VFET-a), dakle podjela je po vertikali 50mA, po horizontali 20V, krivulje su generirane za raster Ug=2V, pocevsi od 0V za skroz lijevu krivulju, i slijede u minus (dakle, 0V, -2V, -4V itd).
Welcome to the dark side
