sonny je napisao/la:Da se vratimo malo na početak...
Što ako prosječni korisnik ne traži od line stage-a veliko pojačanje, recimo prijespomenutih 2-4x bi bilo amantaman...
A ima na raspolaganju samo ovdje najčešće korištene ruskinje (6n1p, 6n6p) i ECC (81,82,83,88)...
Što tada ? Koristiti CF nije riješenje...
Tražiti druge lampe, ili ?
Ako da, koje ?
Ima jako puno lampi koje bi se mogle rabiti kao line stage 'direktno' jedino sto tipicnom korisniku nece bas pasti na pamet kao opcija.
Evo jedna mogucnost: 6V6 spojena u triodni spoj...
Od line stage-a se ocekuje standardna ulazna impedancija (reda 20-50k ohma), relativno nisko pojacanje i koliko j emoguce niska izlazna impedancija, tj. sposobnost da na izlazu da i neku upotrebljivu izlaznu struju. Ima nekolio nacina da se to odradi jednom triodom:
1) Pronaci odgovarajucu triodu (ili pentodu u triodnom spoju). Tipicno se trazi mu oko 5-10, veca strmina je pozeljna, kao i rad na vecoj struji. Po pitanju ovog zadnjeg, to omogucava da je izlazna struja manji postotak ukupne struje i uz pravilni odabir radne tocke osigurava vecu linearnost, tj. manju ovisnost o opterecenju izlaza i po pitanju pojacanja i linearnosti.
2) Dijelilo u anodnom krugu, kako je napisao Harkonen. U stvarnosti ovo radi zadovoljavajuce samo za odredjene uvjete, tipicno mu reda velicine 10-30, s mogucim izletima u vece brojke ako j eunutrasnji otpor triode malen (tj. strmina za dati mu veca). Zasto?
Problem je sto atenuator za sve vece stupnjeve atenuacije ide sve vise prema izvoru napajanja, cime se smetnje s istog sve vise prenose na izlaz, jer ih sve manje prigusuje unutrasnji otpor triode, koji je u seriju s donjim otporom atenuatora. Radi toga izlazni otpor sve vise tezi vrijednosti gornjeg otpora a sve manje ovisi o triodi. Iako to ima i prednosti (izlazni otpor je sve linearniji) mana moze biti veca - za odredjene cijevi izlazni je otpor ipak prevelik za line stage (primjer - ECC83). Konkretno izlazni otpor je R1 || (R2 + Rp) za bypass-iranu katodu (pri cemu je R1 dio anodnog otpora prema napajanju a R2 dio prema anodi triode, a Rp unutrasnji otpor triode. Ako katoda nije bypass-ana, tada je situacija jos gora pa je izlazni otpor otprilike R1 || (R2 + Rp + mu*Rk), sto za veliki mu moze biti poprilicna vrijednost.
3) Anodno slijedilo. Radi se o Shade lokalnoj NPV s anode triode na G1. Ovdje se to izvodi tako da se serijski s G1 stavi otpor s ulaza, a istovremeno se na G1 s izlaza (iza veznog kondenzatora) dovodi preko otpora dio izlaznog signala. TIme se uspostavlja lokalna NPV siji je zadatak smanjenje pojacanja uz istovremeno smanjenje izlaznog otpora (za razliku od takve vrste lokalne NPV, ne-bypassan katodni otpor smanjuje pojacanje ali povecava izlazni otpor). Sama cijev u principu radi i dalje po zacrtanoj krivulji ali s manjim ulaznim naponom na g1. Buduci da izlazni napon ovisi i o opterecenju (jer ono s unutrasnjim otporom triode i njenim anodnim otporom cini dijelilo), NPV se automatski smanjuje ako opterecenje smanji izlazni napon, cime se pad izlanzog napona kompenzira, tj. sklop se ponasa kao da je izlazni otpor smanjen toliko koliko i pojacanje u odnosu na situaciju bez NPV. Ispravnim odabirom radne tocke i triode, moguce je postici vrlo lijepe rezultate unatoc tome sto je sklop gotovo trivijalan. Istot ako je moguce postici i pojacanje -1, tj. ekvivalent slijedila koje okrece fazu signala - od kuda i naziv sklopa. Parametar koji je vrlo bitan za korektan rad ovog sklopa je millerov kapacitet triode. Radi toga onnajbolje radi za triode s srednjim pojacanjem (mu od 20 do cca 50), i velikom strminom, s time da se prema vecim brojkama mu moze ici ako cijev ima cim manji millerov kapacitet ili je ulasni otpor sklopa relativno mali. Razlog tome je velika vrijednost serijskog otpora prema G1 koja za velike vrijednosti mu prakticki definira ulazni otpor. S obzirom da line stage ima relativno standardizirane ulazne otpore reda 20-50k ohma, ovime je izbor cijevi ogranicen (pri tome treba uracunati i ulazni atenuator ili potenciometar). Ipak, ovaj sklop jako prosiruje izbor cijevi koje se mogu rabiti za line stage.
Pristup 1) i 3) uz to mogu raditi i sa strujnim izvorom u anodi (normalno se time postize rad triode s pojacanjem jednakim mu, naravno kod 3) lokalna NPV i dalje radi pa se pojacanje moze i smanjiti na zeljenu mjeru). Rad s CCS-om moze donjeti jednu zanimljivu prednost, a to je rad s nizim naponima napajanja, i inherentnu imunost na smetnje iz napajanja. Pristup 3) uz odredjene preinake moze raditi i s pentodama i tetrodama, ako to nekog pali
naravno da se zezam sve je ok na pojačalu. Svira negdje od jeseni 2010.
