harkonen je napisao/la:Evo, našao sam kod Jelakovića u : Negativna reakcija u ton-frekventnoj tehnici (str 144) , on kaže baš za takav spoj
da je kod
primarne povratne veze sa primarom u anodi i katodi - prednost smanjenje unutrašnjeg otpora
ali i da, dok se na nižim frekvencijama smanjuje harmoničko izobličenje, na višim se frekvencijama povećava.....
Mislim da ni on nije bio skroz na čist bio sa tim i brzo je prešao dalje na temi sa sekundarnom i tercijarnom
povratnom na trafou. Osim toga, dakle fazni bi pomak iz negativne na višim frekvencijama istu preokrenuo
u pozitivnu.
Ali, pogledaj ovaj tekst o tome (stranica 16 pa nadalje):
http://www.scribd.com/doc/74554088/6/Qu ... ode-Recipei još puno interesantnije sa modernim pristupom od stranice 99 nadalje:
http://books.google.hr/books?id=n7fXk2b ... ck&f=falseDakle vele ovo :
16-dfaa51cc90.jpg
A na drugom linku :
cathodefed.JPG
MIslim da je Menno popio koju casicu vise kad je to pisao.
BTW knjiga je gotovo posve neupotrebljiva kad se tice bilo cega oko transformatora, osim najosnovnijih osnova, u principu se svodi na 'napravite ovo pojacalo s nasim skupim toroidnim trafoima'... sve sto se moze saznati o motanju toroidnih izlaznih transformatora iz te knjige je, kako je to dobra stvar i kako su sve te metode 'specijalne'.
Shema daje osnovni princip, i vec u opisu tog principa u MVDV-ovoj knjizi je greska.
Katodna povratna veza gdje je jedan namot trafoa spojen izmedju katode i mase, a napajanje Vg2 pentode je negativnom stranom spojeno na masu, PODRAZUMIJEVA i rad u tzv. ultralinearnom spoju, tj. s povratnom vezom preko G2.
Nije ocigledno? Pogledajmo malo bolje spoj. Povecanje napona izmedju G1 i mase, rezultira povecanjem napona izmedju K i mase, dakle smanjenjem napona izmedju K i G1, drugim rijecima, u odnosu na ulazni napon, koji je izmedju mase i G1, djeluje negativna povratna veza preko katode.
Istovremeno, ako se povecava napon izmedju mase i katode, time se smanjuje napon izmedju katode i G2 - dakle, dogadja se i negativna povratna veza preko G2, sto je upravo odlika tzv. ultralinear moda rada.
Dakle, ovako nacrtan sklop zapravo ima dvije negativne povratne veze, koje se jos k tome ponasaju razlicito, buduci da je prenosna karakteristika cijevi gledano sa G1 i sa G2 razlicita.
Istina, za prakticne vrijednosti omjera anodnog i katodnog namota, stupanj 'ultralinear; spajanja je prilicno malen, u postocima, no za odredjene cijevi, npr one koje vole manje napone na G2 i imaju veliku strminu, moze biti itekako uticajan.
U nastavku teksta na linku, MVDV daje rijesenje koje na anodnom namotu ima UL izvode, ali su oni spojeni u kriz u PP pojacalu. Ideja je ovdje da su ti izvodi na istom broju zavoja na anodnom namotu, koliki je broj zavoja na katodnom namotu, cime se napon G2 pomice jednako toliko kao i napon na katodi, tj. UL komponenta se pokrati, povratna veza K-G1 ostaje. Naravo, kada se koriste triode, cijela ta diskusija s G2 otpada.
Alternativni, i jednostavniji nacin da se to izvede je s 'plivajucim' izvorom G2 koji nije negativnim krajem spojen na masu, vec na katodu.
Osim toda, graf karakteristike pentode s katodnom NPV dat gore je vrlo 'teoretski', a kao sto je vec receno, u teoriji nema razlike izmedju teorije i prakse, ali u praki ima.
Za povetak, na strujnoj osi se vidi da struja prakticki pocinje teci vec sa naponom anode=0. U praksi naravno to nije uopce slucaj, a greska je u tome sto graf ne pokazuje odnos anodne struje i napona Uak, vec pokazuje odnos katodne struje i Uak. Onima koji su navikli razmisljati triodno, ta razlike nece znaciti nista, ali onima koji se igraju s pentodama, odmah ce pasti u oci cinjenica da je katodna struja jednaka anodnoj plus struji G2, pri cemu imamo u gornjem sklopu dva problema, teoretski, a to je da struja G2 tece van iz katode i samo kroz namotaj za katodni NFB, a prakticni, da za male napone Uak, struja G2 VRLO naglo raste, preuzimajuci struju anode - za sto G2 nije dimenzionirana.
U praksi to znaci da ovaj lijepi dijagram koji pokazuje triodno ponasanje lijevo od Ug1=0V na triodnom grafu, u stvarnosti nije uopce tako lijep. IStina, proteze se poprilicno prema Uak=0 dajuci isto tako vrlo lijep produzetak iskoristivog dijela radnog pravca, no u ekstremima ponasanje postaje vrlo nelienearno.
Dodatni je problem sto anodni i katodni namot nisu 'trivijalno' povezani, vec preko hrpice parazitnih komponenti, koje cine kompleksni filter. Transformator s kojim se ovako nesto moze rabiti a da sve skupa bude stabilno, mora biti zaista vrlo kvalitetan, u protivnom povratna veza moze postati i pozitivna. Alternativa za postizanje apsolutno istog efekta je NPV katoda - G1 po Schade-u. Za razliku od katodne NPV, element s kojom se ostvaruje je otpornik, a problematika parazitnog ponasanja je svedena na apsolutni minimum. No, kako se ne oze imati nesto za nista, tako niti to pojednostavljenje ne prolazi bez cijene, a ona je radikalno smanjenje ulazne impedancije sklopa, problem koji s katodnom NPV ne postoji.
Inace, najjednostavnija forma katodne NPV je spajanje sekundarnog namota klasicnog trafoa u katodni krug. Ipak, to je efikasno uglvnom za manje izlazne cijevi jer im je pobudni napon manji i time blizi vrijednostima izlaznih napona koji se u pojacalima s takvim cijevima postizu, pa je i izbor moguceg faktora NPV veci. Kod vecih cijevi je NPV tim putem prilicno limitirana, obicno na vrijednosti do 10dB ili manje, no kako to ne ora biti jedina forma NPV u pojacalu, i to moze biti korisno.
)
