Iz sledeće Elvisove opaske imam utisak da je neko (ne znam ko) "proglasio" arhitekturu LM3886 zastarelom:
Osobno sam iznimno zadovoljan radom odnosno preciznije rečeno zvukom ovog pojačala. Srećom nisam opterećen nikakvim predrasudama pa me činjenica da se radi o staroj arhitekturi chipa koja se nekako stalno spočitava ovom projektu uopće ne tangira, argument je potpuno irelevantan.
Naravno da ne mogu ostati ravnodušan prema tome i samo mogu reći da je gospodin koji je dao takvu "deklaraciju" toj topologiji, ili neobavešten dovoljno ili vrlo zlurad.
Ne znam o kome se radi i ne zanima me, ali ću morati koju reč reći o tome:
Dovoljno je pogledati vertikalni pojačavač jednog od bržih cevnih osciloskopa i tamo se mogu naći strukture i topologije koje danas obitavaju u najnovijim i najboljim audio pojačavačima sa tranzistorskom građom.
Štaviše, tu se mogu naći i daleko naprednije strukture koje se mogu i danas inovativno "preslikati" u današnje audio amps u smislu njihovog unapređenja.
Sve to, i to sa elektronskim cevima.
Od detinjstva (a sada imam 50 godina) se intenzivno bavim elektronikom i ništa nisam preskakao: magnetski pojačavači, elektronske cevi, BJT, Fet, Mosfet, IGBT, ESBT, SiC komponente, redom kako je šta nastupalo na "scenu".
Sve osnovne topologije i strukture su već dostigle svoj vrhunac sa elektronskim cevima ranih sedamdesetih godina dvadesetog veka i najvećim delom su "preslikane" na nadolazeću tranzistorsku tehniku...
Jedan vertikalni cevni pojačavač za na primer osciloskop sa BW od 500MHz, dužan je preneti i pojačati sa A>15000 od DC do 500MHz sa greškom od maksimalno 0.1dB i faznom greškom od svega nekoliko stepena na kraju opsega.
Upoređivanje jednog audio amp sa tim je sasvim bespredmetno jer takvim se meri i kalibriše nešto daleko iznad audio amps.
To vam je kao kada bi poredili "Trabant" i "Boing 707".
U jednom takvom pojačavaču, ako umete da vidite, naći ćete sve strukture koje danas obitavaju u najsavremenijim audio amps, i naravno neke stvari koje su daleko daleko iznad toga.
Setite se samo da to mora raditi sa ulaznih 2mV ili manje, pri tom pojačati na +- tipičnih 30-tak V, od DC do 500MHz, sa zanemarljivom faznom greškom i sa tolerancijom amplitude od 0.1dB!
Tu više nema onog "moje uši, moji ukusi, meni se više sviđa..." i tako to, to jednostavno mora tako da radi i ne sme biti drugačije, jer tim se ostale stvari mere i proizvode na osnovi tih merenja.
Kad ne bi bilo takvih naprava, ne bi ste imali tranzistore koje ugrađujete u svoje amps i ne biste imali šta da kritikujete ili hvalite, a ne smem zaboraviti ni nuklearne hemičare koji su vanserijski zaslužni za komponente koje mi koristimo danas.
Dakle, ako bih hteo biti zlurad, i ako bih hteo "lepiti etikete" po nekim današnjim topologijama audio pojačavača, mogao bih to hladno i mirne savesti učiniti i skoro sve svetske audio pojačavače proglasiti naslednicima zastarelih topologija.
Odnosno, u svakoj veoma poznatoj i modernoj tranzitorskoj topologiji audio amps, sasvim lako ću pronaći poreklo direktnog nasleđa iz cevnih tehnika.
Diferencijalni pojačavači, strujni izvori, strujne topologije i CFB, DC stabilizacija, servo ofset, no global NFB i ostali "slatkiši" su već mnogo decenija savim poznate stvari još sa cevima...
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Hewlett Packard je bila najmoćnija lab. na planeti dok je postojala. Napravili su strahovitu količinu razne precizne opreme, od opreme za merenje do opreme za let u kosmos.
U cevnim sistemima za mernu i regulacionu opremu su dostigli neuporedivo visoke domete za vreme svog postojanja.
Kada su se tranzistori pojavili bili su daleko nesavršeniji od već vrlo razvijenih cevi i iz sasvim praktičnih razloga ekonomičnosti i gabarita počeli polako preuzimati tržište i pored svoje manje savršenosti. Kod tranzistora su mnogobrojna rešenja "iznuđena" jer maleni gabariti i ekonomičnost opravdavaju te potrebe.
Razlozi su bili posebno povezani sa prenosivim uređajima manjih gabarita.
Tek devedesetih godina dvadesetog veka su tranzistori počeli dostizati performanse nekih cevi u signalnoj oblasti, a u high power oblasti nisu još ni blizu.
Oprostite gospodo, ali još uvek se ne može tranzistorima napraviti izlazni stepen nekog predajnika od 5MW snage, sa dosta MHz ili GHz. To se i dalje radi sa starim dobrim cevima. I ono od tih predajnih snažnih tranzistorskih izlaza je "jadno i žalosno" izvedeno metodom paralelovanja na stotine mosfet tranzistora, dok to sa lakoćom rešava jedna jedina cev.
Dakle, radije se ide ka ekstremnoj složenosti i manjoj pouzdanosti zbog ogromnog broja veza, nego da se "vrati na staro". Manje struje troši, manjih je gabarita i nije retro, što je u inženjerskoj vrsti skoro sramota pomenuti

.
Osim toga, najvitalniji elektronski sistemi na Ruskim borbenim avionima i danas se prave upravo sa cevima jer su one jedine potpuno otporne na EMP, odnosno na elektromagnetski impuls koji se javlja pri nuklearnim eksplozijama i pri tom sprži sve tranzistorsko. Odnosno, njihovi avioni neće prestati da funkcionišu ni u slučaju nuklearnog rata, kod EMP će kroz cev sevnuti varnica i cev će nastaviti da radi.
U tom smislu je razvijena klasa takozvanih "žir" cevi, gde se u jednom malenom staklenom balonu nalik žiru od hrasta (otud i ime) nalazi više cevnih struktura odjednom (poput integrisanog kola).Takvom jednom se može napraviti čitav kratkotalasni prijemnik i takva cev podnosi ubrzanja do 100G! Odnosno, možete je ispaliti iz puščane cevi u zid i da pri tom ne izgubi funkcionalnost.
Sa cevima je već odavno sve to dobro razrađeno i konstruisano, i tranzistorske analogne strukture uglavnom nasleđuju te stvari.
Naravno, ne treba biti isključiv jer u tranzistorskoj tehnologiji postoje neke mogućnosti koje nisu postojale sa cevima, kao na primer najprostiji primer PNP tranzistora koji nema paralelu kod cevi, te se i razvoj orijentisao u smeru korišćenja tih prednosti...
Na žalost, tranzistori i dan danas imaju problema oko temperaturnog raspona rada (što je kod cevi daleko minorniji problem) i naravno i slep može videti da se sklopovi koji rade sa dva cevna sisema mogu adekvatno zameniti tek sa nekoliko puta više upotrebljenih tranzistora, jer je većina tih mnogih tranzistora upotrebljena zato što mora iskompenzovati temperaturne probleme.
Da ne gušim više sa cevima, dovoljno je bilo da se shvati poenta direktnog nasleđivanja struktura i toplogija ka tranzistorskoj tehnologiji.
Stoga bih ljudima koji vole da lepe etiketu "zastarelo" srdačno preporučio da čitaju literaturu kao na primer:
http://www.hpl.hp.com/hpjournal/pdfs/Is ... index.htmlDa prouče malo "zastarele" topologije poput na primer voltmetra "HP3458A" iz 1989. koji i do dan danas nije prevaziđen na ovoj planeti, kog imaju najveće i najpozvanije metrološke laboratorije, i pored koga se sa širokim osmehom fotografišu ponosni vlasnici tih labs.
CERN je takođe ponosni vlasnik nekoliko takvih...
Toliko o "zastarelim" tehnologijama i topologijama.
------------------------------------------------------
Pažljivijim posmatranjem vrlo pojednostavljene ekvivalentne šeme unutrašnjosti LM3886, koja je samo nalik realnoj građi, i koja služi samo tome da olakša razumevanje rada tog čipa, može se videti inovativan pristup regulaciji mirne struje izlaznog stepena zahvaljujući kojoj taj čip ima drastično umanjena crossover izobličenja pri malim snagama. U toj strukturi za vreme polutalasa koji ne obrađuje u tom trenutku, mirna struja ne prestaje da teče kroz "pasivni" tranzistor.
To je sve samo nije "zastarelo" i zahvaljujući tome (i naravno još nekim detaljima) taj čip ima vanserijsku reprodukciju visokih tonova pri malim snagama (vrlo nalik A class).
Zahvaljujući tim "zastarelim" sitnicama tipičan GBWP tog čipa je "svega" 8MHz, i poput onog HP3458A do danas nije urađen paralelni konkurent u monolitnim power op-amps tog frekventnog ranga.
Vrlo vrlo arhaično rekao bih

-------------------------------------------------------
Taj čip je jednostavno sjajan proizvod bivše National Semiconductors i samo mu treba obezbediti dovoljno okolnih uslova da se "razmaše" u svom punom sjaju.
Onom kom LM3886 loše radi, radi tako isključivo zbog njegovog nepoznavanja oblasti i grešaka koje je učinio u obezbeđivanju spoljnih usova za takvu građu amp.
Onom kom to dobro radi je uspelo da (slučajno ili namerno) obezbedi dobro okruženje za taj čip.
Samo se treba setiti GBWP od 8MHz i postaje jasno da se LM3886 mora tretirati kao HF pojačavač da bi ispravno funkcionisao i dao dobre rezultate.
Odnosno ni milion mikrofarada ne pomaže ni malo ako su daleko od njega...
Tretman nije nalik standardnim diskretnim audio amps i nasleđivanje metoda odatle je greška kod monolitnih struktura.
Pozdrav,
Macola