Kućno računalo kao izvor zvuka

[zbotic]

Ja sam spakovao moj CDP i digitalni izvor je PC sa RME 9632 -> opticki kabal -> B. DAC1. Imam i Squeezbox prikopcan na DAC ali je ipak primjetno bolje preko PCa.

Za ovo tvoje ja bih rekao da je vjerojatno među najboljim rješenjima koja se danas uopće mogu iskombinirati. Čestitam. Vidi se da živiš na zapadu".

[gamgee]

Xonar DS je 350 kuna a M2tech mislim 900, ali nisam zato napisao već jednostavno ne vidim kako bi usb mikro kartica bez vlastitog napajanja mogla u perfomansama na bilo kojem polju nadmašiti integriranu zvučnu karticu. Jedino vidim smisao ako je potrebno od kompjutera do DAC-a razvlačiti desetke metara kabela pa se duljina prepolovi USB kabelom pa onda koaksijalnim. Ovako sa Xonarom je barem jedna vanjska veza (i generator jittera-transmiter) manje.
Vidim da je taj svirak (m2tech) jako popularan, izgleda da se kao i obično opet netko dosjetio audiofilima prodavati boze za cincilator.

Ma nisam ja reklamirao hiFace, niti USB micro karticu - piše lijepo USB DAC, hiFace uopće nije nužan...a DAC ima svoje napajanje za razliku od kartice u računalu...
Sve su to sasvim upotrebljive varijante, meni osobno se činilo bolje uzeti DAC (sa tri vrste ulaza) zbog odvojenosti od računala (barem što se tiče napajanja) i fleksibilnosti (mogu spojiti i druge izvore osim piceka)...osim toga, sa DAC-om u igri mogu spojiti laptop kao izvor i na najednostavniji način riješiti problem buke iz računala jer pod minimalnim opterećenjem procesora (reprodukcija glazbe) ventilator u laptopu je nečujan...nadalje, vanjski DAC može biti rješenje koje će duže vremena zadovoljavati potrebe, a ne da prvom prilikom kad poželi unaprijediti zvuk (a to je vjerojatno neizbježno) mora svejedno kupiti DAC a Xonarica mu ostane viška...tom sam se logikom vodio kad sam tražio sebi, situacija je bila vrlo slična kao i njegova a sa rezultatom sam zadovoljan, pa rekoh, eto moja dva centa...

[zbotic]

Pogledaj ovu temu:

viewtopic.php?f=22&t=65

Dakle, ne kažem ja da ne treba DAC već samo da ne treba USB micro kartica (bez vlastitog napajanja) za spajanje na kompjuter jer košta tri puta više od interne kartice. Čak je i u ovom gore laptopu opcija koja nadmašuje USB micro karticu jer se ona mora napajati preko USB priključka s laptopa i zbog toga opet ne može nadmašiti performanse izvora. To je čista logika jer su ti chipovi koji konvertiraju signale samo chipovi koji rade samo po datasheetu i jedino što im možeš napraviti je dati kvalitetnije napajanje.

Ali nisi ti kriv već me jedan "audiofil " danima na kavi cijepi s tom (m2face ilitiga svirak) teorijom. A i čita forum, pa ga pozdravljam

[zbotic]

Probao sam onaj program, dobar je!

[ninja]

Ja sam spakovao moj CDP i digitalni izvor je PC sa RME 9632 -> opticki kabal -> B. DAC1. Imam i Squeezbox prikopcan na DAC ali je ipak primjetno bolje preko PCa.

Za ovo tvoje ja bih rekao da je vjerojatno među najboljim rješenjima koja se danas uopće mogu iskombinirati. Čestitam. Vidi se da živiš na zapadu".

Misli na sjeveru

... a Lynx je bolja varianta, direktno u Amp

[xyrion]

Mi smo slušali ovu igračkicu (oko 100kn vrijednosti) u ulozi digitalnog transporta u usporedbi s ESI Juli@ zvučnom karticom koja ima identičnu digitalnu sekciju kao veliki Lynx (analogni dio je modularan, pa sam ga odvojio, a clock oscilatore još dampirao bluetackom). "Digitalni" kabel i terminacija nisu bili po knjizi, već samo kratka parica UTP-a.

Razlika je bila nebo i zemlja u korist USB modula, a to nam je dokazao i blind test. Zašto je tako, nebi znao...

S druge strane, da je bilo napravit ozbiljnu terminaciju, pa onda slaveat karticu clockom s DAC-a, to bi teoretski bila prava stvar.

[zbotic]

Što ste uspoređivali i s čim??? Opiši malo svoj test da vidimo koliko je ozbiljan.

Ja sam neki dan probao marmeladu od smokava, pa onda od šljiva, i nijedna nije bila kao ona od marelica.

[xyrion]

Bio je dovoljno ozbiljan za internu uporabu i rušenje vlastitih predrasuda.

Evo kako je to išlo... Slušao sam svoj tadašnji setup (uhu ugodni entry level), u svom prostoru i nisam bio pod stresom; naprotiv, bio sam u fotelji. Jedina nepoznanica je bila prijateljev DAC (NON OS TDA1545). On je ponio gore linkani USB to SPDIF konverter od 100 kn, a moj digitalni transport je bila ta Juli@. Njena digitalna sekcija je ne u klasi Lynx1 nego Lynx2 etalonske profi kartice za koju je sad čuo čak i svaki audiofil s audiofil.neta. Taj teški hi-end sam prodao prije cca 5 g za 500kn. Kažu da joj je i analogna sekcija vrlo kvalitetna i da može poslužiti kao hifi izvor, ali to je bezočna laž. Za 2 kanalni home studio to je vrhunska kartica za ništa para, ali za ovaj naš hobi -ne hvala. Uglavnom, njen PCB se sastoji od dva dijela -digitalne sekcije koja ide u PCI slot i analogne koja ide u nju (i ovisno kako se okrene ima single ended ili balansirane I/O -vrlo kreativno rješenje). Kako mi se analogna sekcija zvukovno zgadila i odustao sam od nje, ištekao sam je od ovog digitalnog dijela da ne glumi antenu i vratio u kutiju. Tu uber digitalnu sekciju sam još oklopio i postavio u najudaljeniji PCI slot od procesora. To nisu bili oni dijeljeni slotovi na kraju, nego regularni PCI. Kako mi je to struka, PC strana priče je bila maksimalno dovedena u red. Dodijeljen joj je jedinstveni IRQ, korišten je njen (vrhunski) nativni asio driver i imao sam bit perfect out (sveti gral ovih progresivnih "PC hi end audiofila" kojeg svako djete može složit u 2 minute). Makina je bila neka bešumna polupasiva s kvalitetnim napajanjem i oklopljenim kabelima, a za vrijeme slušanja ništa nije čačkalo po diskovima ili kralo procesorsko vrijeme (koliko se to može u ne realtime OS-u). Sve pic-pic. U njoj znači ta Juli@ i USB konvertor, oboje guraju vanka spdif prema dacu. Julia preko svog RCA kabela, a pločica preko 5-6 cm UTP-a s RCA na kraju.

Prijatelj uštekava nešto od toga u dac a ja slušam i kad poželim, mijenja transport. Ne znam što je što, ali razlika u zvuku je brutalna. Jedno ima holografski trodimenzionalnu pozornicu a drugo plošnu. Čak je i ta ploha manja u svojim dimenzijama od istih u ovoj prvoj. Instrumenti su nagurani u taj okvir i umjesto u dubinu, penju se jedni preko drugih i ne može ih se pokazati prstom. Ovaj holografski izvor ima mrvu više šuma na puštanju digitalne nule, ali to je tako nebitno. Timbralno su oba transporta usporediva, ali kakva korist od boje tona kad u jednom slučaju slušam instrument koji ima tijelo i svoje dimenzije, a u drugome neku nestalnu fotografiju istog. Postojala je i primjetna razlika u dinamici. Nakon par preštekavanja se već oboje smijemo jer razlike su sve samo ne suptilne (a na početku sam se pitao hoćemo li uopće moći čuti ikakvu razliku na mojim tetrapak zvučnicima). Prijatelj mi otkriva da je 100kn PCB ovo "bolje", a Juli@ poražena strana. Ok, vrijeme je za blind test. Ne sjećam se više kako smo ga tehnički izveli (jesam li izlazio iz sobe ili smo stavili nešto da ne vidim preštekavanja), ali u svakom slučaju, nisam znao je li transport promijenjen i koji je. Ja sam slušao, a kad bi poželio, prijatelj bi obavio (ili ne) zamjenu. Moj zadatak je bio pogoditi o čemu je riječ. Ne sjećam se ni koliko smo točno ciklusa izveli, ali nije bio nikakav problem pogoditit o čemu se radi i nisam ni jednom pogriješio. Nakon toga smo zamijenili uloge i već nakon par ciklusa (također svi pogođeni) smo vidjeli da nema smisla nastavljat jer je stvar jasna. Slušali smo dosadne audiofilske testere i drage nam stvari raznih žanrova, lossless.

Nakon toga, ja odustajem od planiranog razvoja sistema oko idealnog transporta; mislio sam nabaviti neki kvalitetan DAC s clock izlazom, pa njemu slaveat Juliu i živjet dugo i sretno u teoretskom raju, ali prodao sam je, kupio USB evoluciju prijateljevog DAC-a koji je na mene ostavio odličan dojam i evo živim ne pretjerano dugo, ali za sad vrlo sretno. Tweekam i čačkam po tom DACu i ne zanima me bolje, novije i višebitnije.

[zbotic]

Dobro. Sada je jasnije.

Ako dobro funkcioniraju driveri za karticu (a često nisu) mislim da bi trebalo problem tražiti u transformatoru digitalnog izlaza. Budući se radi o starijoj kartici kojoj prvenstvena namjena nije bila digital output, zamjenom izlaznog trafa kvalitetnijim ili korištenjem kvalitetnog optičkog izlaza vjerojatno bi problem bio u potpunosti riješen. Osim toga, ne znam može li ova kartica dati vani 24/192 što USB konverter sigurno ne može, osim možda upsamplirani (nisam gledao tehničke detalje za oba uređaja).
Također smisao "computer audiophile" sustava nije u tome da se kao DAC koristi sklepani TDA1545 već visokorezolutni DAC-ovi novije generacije. Osim toga ne znamo kako je taj DAC napravljen po pitanju prijema digitalnog signala, što također može biti fatalno po pitanju nekompatibilnosti.
Dakle, puno toga ne znamo, a možemo pročitati "konačni sud" tipa bolje konverter od 100 kuna od profi kartice od 10000 kuna.

Uz sve to, "prostornost" zvuka je vrlo diskutabilna kategorija za ocjenu kvalitete sustava. Freceranje lijevo/desno po sobi je najčešće posljedica lošeg faznog odziva sustava, tako da je bolje da nema "prostornosti" u odnosu na timbralnu vjerodostojnost.

[xyrion]

Da, sjećam se da su u to vrijeme ljudi masovno imali problema s EMU-ovim (!) bloatware driverima, dok se ovi Julijini mogu koristiti za primjer dobrog programiranja.

DAC nije imao optički ulaz, a USB konverter izlaz pa to nažalost nismo mogli provjeriti.

Bi li se nekvalitetan izlazni trafo "pokazao" na ovakvim mjerenjima?


Smisao kompjutera u Hi-Fi-ju nije jednoznačna. Ja sam išao tim putem isključivo zbog fleksibilnosti (uz dobre zvučne rezultate naravno), a sad popularni višebitni formati me ne oduševljavaju dovoljno za upgrade.

Nije mi namjera bila donositi konačne sudove niti sam dovoljno kompetentan za to, nego ukazati na to da stvari u praksi nisu uvijek tako jednostavne kako mislimo i podijelit svoje (pomalo šokantno) iskustvo konkretnim primjerom. Uostalom, napisao sam da terminacija nije izvedena školski i da ne znam objasniti zašto su rezultati takvi kakvi jesu. Ako je zvučalo tendenciozno, to je zato što su testirani transporti tako daleko jedan od drugog na papiru i u "papirima" i kovanicama.

Inače, meni je "prostornost" bitnija kategorija od timbralne ispravnosti. Ako sustav ne može kreirati donekle uvjerljivu pozornicu ispred mene, ne zanima me kako mu zvuče činele. Takvih zvučnika sam se naslušao na prezentacijama i ne odgovaraju mi jer me ne uspiju zavarati da prisustvujem glazbenom događaju. Mogu imat i savršen timbar, ali ako mi mozak konstantno pokušava razaznat gdje je što, brzo dolazi do umora i zasićenja. To ne želim od hobija.