Treba malo stati na loptu

Opet je netko nabacio novu bubu među hifiste i nastala panika ....
Prvo treba izanalizirati pojam "KLANGFILM".
Klangfilm je ime firme, ali i pojam za zvučni film (njemački pojam) a time posredno i za zvučnike koji su se koristili za razglase u kinima.
Frima "Klangfilm" je funkcionirala negdje od 1928 (1932 s tim imenom) početka 1930-tih do sredine 1960-tih godina¸
početkom 1940-tih godina ju je pod svoje preuzeo Telefunken i AEG, ali ime se i dalje koristilo.
Drugo s zvučnici.
Takvih zvučnika se moglo, i još se može nabaviti gotovo na tone, i ne mislim da je većina po bilo kojem kriteriju zanimljiva.
O svemu tome ima dosta referenci na internetu, ali za one koji ne paze dovoljno, razno razni distributeri su već pripremili prigodne cijene za cool pojam

eBay kramari su već pripremili hrpetine svega i svačega s početnim cijenama "već od" par sto dolara ili eura pa do( ledeno hladno i bez da trepnu, postavljenih) 1500 na više.
Klangfilm zvučnike je uvijek morala krasiti prilično velika osjetljivost, jer (pogotovo prije WWII), pojačala su bila slabašna a prostori gotovo jednako veliki kao i danas.
Oduvijek su ljudi bili šmekeri, pa i zvukoljupci, pa razno razne trichthorne zbog kvalitete zvuka nisu dolazile u obzir.
Upravo za te svrhe je bila izmišljena 300B I srodne cijevi koje su mogle izvući čak do 8W.
Sjetimo se da push-pull zada nije bio baš previše popularan, pa se za postizanje odgovarajuće glasnoće moralo više poraditi na zvučnicima.
Rezultat toga su veliki zvučnici s 105-120 dB osjetljivosti.
E, sada, ako se to mehanički dobro odradilo, pripasao odgovarajuči (elektro)magnet, greške nije bilo.
Dapače, mnogi po..zdili danas za time načisto, jer je jednostavno ponestalo drugih atrakcija.
Ovo što je audio kutak uprizorio su prilično moderni zvučnici.
Možda su se i koristili u kinima, ali koristilo se puno toga i nema tu egzotike.
Egzotiku treba tražiti u "robi" starijoj od 1950. godine, ali više radi egzotike nego radi nekih silnih performansi.
Inače, tih Sabinih greencone zvučnika imam cijelu hrpu, kao i više radio-aparata u koje su ugrađeni, pa otprilike znam što se od njih može očekivati.
Saba ih je puno ugrađivala u svoje "high end" radije od polovice pedesetih do polovice šezdesetih godina.
Obično je išla verzija dva basa od kojih je jedan imao neki od visokotonaca izvedenih koaksijalno ili namontiranih u centar zvučnika.
Tu je bio barem jedan srednjotonac, a kod jačih modela još i dva mid-high zvučnika - svaki s jedne strane.
Jasno da je zvuk (protjeran s petnaestak vata iz solidnog push-pull pojačala bio (i još je uvijek ) genijalan.
Da izazivaju poštovanje, te da su jako dobro napravljeni - stoji.
Da bi trebali izazvati neko ludilo - ne stoji.
Mislim da je svima jasno da "ludilo" potiču isključivo trgovci i kramari, a zna se i zašto
