Dakle, ljudi moji ovo svira, ova malecka kutija svira i to jako dobro. OK, ako ćemo baš audiofilski cjepidlačiti do najsitnijih atoma, može mu se prigovoriti jedan fini gitarski prizvuk, i u tom smislu istupanje od puritističkog, čistunskog principa, ali, tu sad dođe veeliko ALI, zar nije to upravo i intencija ove kutije.
Svaka akustična i klasična gitara, ali baš svaka, ima pomalo drugačiji zvuk, upravo tako se i razlikuju i definiraju, i upravo to se i traži i očekuje. Očekuju se neke nijanse u boji, karakteru, timbru, izričaju i melodioznosti tona. I to se, kod pravih majstora graditelja instrumenata i te kako čuje i osjeti. Klasične i akustične gitare se razlikuju i po tzv. projekciji zvuka u prostor, vrhunske gitare imaju jako lijepu i izraženu projekciju koja čini zvuk akustičkog instrumenta većim, voluminoznijim i izražajnijim.
Kod ove konstrukcione ideje, a potpuno sam uvjeren da je autor Toru Hara, baš to i htio, traži se da kutija, koristeći stražnji val sa drajvera, odigra djelomično ulogu rezonantne kutije i iskoristi taj val za dodatnu omnidirekcionalnu prostornost i da pažljivim braceingom, gotovo identičnim kao kod naličja prednje gitarske ploče, lagano pojača sam zvuk, dajući mu fini tonalni timbar upotrijebljenog punog drva, u ovom slučaju mahagonija. I sve se to lijepo čuje, a kad se lagano pipnu bočnice, osjeti se kako drvo fino radi. Fenomenalan osjećaj, i gotovo svaki slušatelj, prvo to poželi učiniti nakon što uđe u slušaonicu.
Sve je to bilo pomalo očekivano, jer se nalazi u samoj teoriji takve konstrukcije, ali u praksi i u živo je sve to još puno ugodnije i ljepše. Prostornost zvuka koji projicira ovakva malecka kutijica je zaista fenomenalna, kod Mire je zaista malena problematična soba i ima se osjećaj da je taj malecki zvučnik naprosto progutao taj prostor i da traži puno veću sobu, pa je samim tim iznenađenje još veće. Zvuk se sa drajvera i sa kutije širi fenomenalno lako i brzo uokolo i začas se u netretiranoj sobi koja ima isključivo paralelne zidove, stvore stojni valovi pri raznim frekvencijama, koji ponekad zasmetaju i odzvone, ali to nije problem zvučnika već netretiranog prostora.
Ono što je još veće iznenađenje od dosad navedenog, je i prilično brz, definiran i vrlo dubok bass, za koji čovjek ne vjeruje svojim ušima i očima kad vidi odakle to dolazi. I ono najvažnije, bass područje je postojano i kod reprodukcije velikih crkvenih orgulja, odrađuje se precizno i ne raspada se...dok je to sviralo svi smo se nekako u čudu pogledavali i izmamilo je osmjehe. Svašta sam očekivao ali to iskreno nisam, i još si ne mogu to objasniti, ne uklapa mi se u dosadašnje sheme, i vjerojatno ima neka kvaka 55 koju tek treba otkriti.
Naravno, akustični drveni instrumenti ovdje , da se tako izrazim, dođu na svoje i tu se može samo uživati u reprodukciji i ljepoti timbra, opipljivosti drva u instrumentu i lakoći izvedbe, ali interesantno je da i vokale odrađuje stvarno jako dobro, iako se tu već može razlikovati individualni dojam od uha do uha, i što je kome draže i milije.
Ima još jedna stvar koja će u budućnosti biti zanimljiva kod ovakve konstrukcije, a to je da drvo sa vremenom "radi", pa je tako i svaka prava gitara kod majstora luthiera, svake godine sve bolja i bolja, zvučnija, punijeg i ljepšeg tona, tako da je to i ovdje za očekivati, a u međuvremenu igrati se sa tretmanom slušaonice, i uživati...
