Kale021 je napisao/la:posebna su prica oni narancasti elektroliti sa smolom zaliveni, e tu se triba staviti sto kvalitetniji.
Da, to je preteca danasnjih audio-elektrolita i ti su napravljeni s idejom da dobro podnose vrlo male ili nikakve polarizacijske napone, da imaju minimalnu struju curenja, i traju jako dugo - sto je u pravilu i slucaj, nisam jos nasao neki da bi radikalno odstupao ni nakon 30+ godina, no poraste im ESR. Srecom, vecinom su malih kapaciteta i u nedostatku direktne zamjene u 99.9% slucajeva neces e fulati ako se stavi kakva minijaturna folija.
Ja jednostavno sam se opredjelio za Nichicone i za Elne, jednostavno da bude u tradiciji Sansuia, jer su i oni nastavili raditi sa tim serijama elektrolita.
Postoje kriticna mjesta za elektrolite i ja tu najcesce stavim ekvivalent onog sto su oni stavili, uglavnom Nichicon i Elna, s rijetkim izuzecima, npr. na par mjesta sam stavljao Low ESR drugih firmi (npr. Panasonic, Sanyo, Yageo) gdje je jasno da je to najbitnija karakteristika ali tada jos nje bilo elektrolita specificno konstruiranih za to. NO, tu treba biti jako oprezan, vecina low ESR-a ima problema u audio aplikacijama ako na njima nije bar nekoliko volti cim konstantnijeg DC napona. U dva slucaja sam imao situaciju da sam vadio zamjenu i stavljao nesto blize originalu, u oba slucaja se radilo o DC blok kondenzatoru u NPV mrezi pojacala, sto i nije cudno jer je generalno iskustvo po tom pitanju pokazalo da je kvaliteta elektrolita na tom mjestu izuzetno bitna. Ujedno to je jedno od mjesta na kojem se najvise cuje upliv folijskog bypass-a.
@Ilimzn
Ma kazi mi, jel provjeravas vrijednosti ovih karbonskih (ne fusible - ovi sivi) otpornika? Naime to mi je zaista opterecenje, provjeravati svakoga, ali i na njig sam naisao da odseta vrijednost iako nisu gorili. No puno rijedje nego kod ovih fusible.
Fusible rutinski pregledam iako covjek s vremenom uoci koji su tipovi posebno problematicni. U svakom slucaju ima li ikakvih tragova promjene boje na fusible resistoru, odmah vadi i stavljaj drugi. Pri tome treba znati da se u biti radi o podvrsti metal-film otpora i u 95% slucajeva se moze takvim zamijeniti. Glavna im je osobina da ne mogu goriti plamenom (non-flammable) sto nije slucaj kod karbon film otpora.
Ostale otpore ne pregledavam osim vizualno - ako vidim ikakav trag korozije nakon ciscenja a POGOTOVO Sansui ljepila - odmah ide van i u vecini slucajeva ako imam dostojnu zamjenu, stavljam novi. U svakom slucaju odmah na provjeru - ponekad zastitni sloj jako dobro odradi svoj posao i usprkos ljepilu sve je OK ali jako cesto ljepilo doslovce izgrize nozice i kapicu, i ako ima ikakvih tragova toga, tj. nema zdravog dijela izvoda za lemljenje, otpor se ora zamijeniti.
Za sve ostale potrebe ide kad god je moguce provjera sklopa 'na stolu', i tu ako ima nekih cuda, odmah se pokaze - jednostavno stvar ne radi kako spada i onda se trazi greska. Moram ipak reci da je najcesci uzrok do sad bio poluvodic (kad se izuzme par slucajeva da sam ja nesto krivo stavio npr. jer je na ploci ili u manualu krivo oznaceno). U vecini slucajeva se radi o 'curechim' tranzistorima, a oni cesto i do kraja umru kad ih se prelemi (i budu izlozeni naglom porastu temperature). Ima i par slucajeva da su originalno stavljeni tranzistori ipak poddimenzionirani i to najcesce disipacijski, naravno tragovi o tome ostaju u obliku potamnjelog pertinaksa. Tu uvijek radim izuzetak i stavljam ako postoji, zamjenu koja moze izdrzati te uvjete.
I jos jedno, ma ja nakon skidanja starog sloja kalofonija, i nakon obavljenog posla, uvijek nanasam novi sloj kalofonija. Sta ti mislis o tome? Ja sam se jednostavno vodio cinjenicom da pertinaks je ionako porozan, a kalofonij dodatno dampira plocicu, spijecava oksidaciju lemova... opcenito konzervira plocicu, plus sto lijepo izgleda.
[/quote]
Na zalost imao sam prilike vidjeti i slucajeve gdje originalni kalofonij nije odradio dobar posao jer cistilo uvijek ima kiselinsku komponentu (inace ne bi cistilo okside). Poucen praksom i iskustvom iz vojne i mjerne tehnike, kalofonij nije dobar zastitni sloj cak ni u nekim kucnim uvjetima, u pravilu su ploce za ekstremne uvjete temperature i prasine posve oprane od bilo kakvog kalofonija, jer kombinacija temperature i prasine ne ide dobro s ljepljivoscu kalofonija. U slucaju vlage, obavezan je zastitni sloj i to s fungicidnim karakteristikama, no to nije predmet ove teme. Tko ocekuje rabiti ovakav uredjaj u takvim uvjetima, vjerojatno to ne radi u kuci, za sto j euredjaj namjenjen.
Inace, zeleni lak s kojim je zasticen bakar, ujedno i zatvara porozitet pertinaksa, ali samo s jedne strane i to je inace problem. Nanasanje kalofonija preko toga ne bi trebalo biti problem ako se radi samo o kalofoniju, ili o nekoj modernijoj inacici (tipa lotlack). Ako bi bas htjeli rijesiti pitanje pertinaksa, trebalo bi ploce odvlazivati na +55 stupnjeva i onda ih zastititi sa strane elemenata, no to u pravilu uopce nije prakticno. Radi svega toga radije ostavljam ploce posve ciste od bilo cega. Probao sam i jedno i drugo, i zakljucak je da kalofonij ne donosi nista toliko pozitivno da bi ga morao stavljati, ali istina, kad uredjaj radi nakon refresha, mirise kao nov
