Različiti tipovi otpornika imaju utjecaj na ton, ali on je vrlo mali ukoliko su svi ostali elementi pojačala dobri! Dozvoljavam da se mogu koristiti dobri kvalitetni carbon-film (barem 1W, da se smanji drastično loša temperaturna ovisnost otpornika od 0,5W i manjih!), no mislim da carbon-composit otpornici u audio pojačalima nemaju što tražiti!
Najčešći je slučaj da se loš ton relativno slabo namotanog-proračunatog izlaznog transformatora popravlja raznim posrednim metodama. Premali broj zavoja, premala količina željeza u jezgri, loš raspored namota i nepravilno "sandwich"-iranje, nepravilno motanje (preskakanje zavoja, pa čak i namotavanje cijelih sekcija bez redanja sa izolacijama!), kao i odabir previsoke donje radne frekvencije transformatora pri početnim proračunima (najčešće se bira 80Hz kod današnjih transformatora, dok se ranije biralo 75Hz pa i niže!) dovode do toga da ton gitare bude "tvrd", "oštar" ili, kako ga gitaristi opisuju "bez duše"
. Takvi slučejevi se zatim "popravljaju" sa raznim metodama da bi se ton "smekšao": koriste se premali elektroliti u ispravljaču, pretanka žica u sekundaru za visoki napon mrežnog trafa i primaru izlaznog trafa, ugrađuju ugljeno-maseni otpornici od 0,5W(čak i 0,25W!) u napajanje anoda ECC83, pa čak i stavljaju otpornici unutar ispravljača u napajanju za anode i/ili G2 izlaznih elektronki da se time poveća "sag", odnosno poveća varijacija visokog napona sa i bez signala.Gitarska pojačala imaju najčešće zajednički trimer za regulaciju prednapona G1 izlaznih elektronki (mirne struje) i vrlo rijetko dodatni trimer za simetriranje/izjednačavanje mirne struje izlaznih elektronki, tako da je gotovo nemoguće dobiti izjednačene struje kroz primare izlaznog transformatora. Kupnja današnjih uparenih elektronki (tkzv. "PLATINUM MATCHED") je čista zabluda, jer sam se mjerenjima takvih "kompleta" uvjerio da to najčešće elektronke sa razlikama u emisiji većom od 10%, a ne-rijetko i preko 20%! Još je gori slučaj kod kupnje "MATCHED QUAD", odnosno kvarteta izlaznih elektronki, gdje se uglavnom ne mogu naći niti slične dvije, a komoli sve četiri elektronke. Kad se tako kupljene elektronke ubace u pojačala sa "siromašno" namotanim izlaznim transformatorima (čitaj: lošim!), dodatna predmagnetizacija jezgre zbog razlika istosmjernih struja kroz primarne namotaje, smanji i onako (pre)mali primarni induktivitet, pa ton gitare postane izuzetno "oštar i tvrd".
Nedostatak znanja i kritičkog pristupa pri procjenama dovode do toga da se neke komponente proglašavaju "magičnim" i "esencijalnim", a čija će promjena kao "magičnim štapićem" otkloniti loše konstrukcijske postavke! Kvalitetnim mjerenjem karakteristike pojačala i uočavanjem propusta (može se kao etalon uzeti i neko čuveno pojačalo za usporedbu!) pri konstrukciji je moguće pri novim konstrukcijama u startu izbjeći probleme koje gitaristi opisuju kao "loš ton"(što je uostalom vrlo relativna karakteristika koja uglavnom malo ili ništa ne govori o pojačalu!
).
