JTM45-2012-klon

[bepone]

ima li koristi stavljati priusnicu 20H, obicno ide oko 2,3 H ?

[davorin]

O ugljenim otpornicima imam svoje mišljenje (koje nije dobro, ali o tome u posebnoj temi! )!
Usporedna mjerenja i testiranja novih PP-kondenzatora (sa mehaničkim, frekventnim i impulsno naponskim "iživljavanjem"!) nisu pokazala razlike sa starim (novim, ali proizvedenim '60.ih i '70.-ih, dakle NOS), a razlike su oučljive jedino ako se uspoređuju novi (PP ili MYLAR kondenzatori) sa KORIŠTENIM (20 i više godina!) MUSTARD kondenzatorima, ali uglavnom na štetu starih!
Najviše utjecaja na zvuk imaju elektronke (kao aktivni elementi) i izlazni transformator (naravno, poštujući vrijednosti dijelova originalne šeme!), kao naravno i zvučnik (koji ovdje nije upitan).
Natpis MARSHALL je točno onakav kakav se koristio na originalnim pojačalima do početka 1965.-te, a na njima je bila i bijela boja zadnje ploče!

[davorin]

ima li koristi stavljati priusnicu 20H, obicno ide oko 2,3 H ?

Na vrlo starim MARSHALL-ima(samo sa KT66, kao i na onim malobrojnim sa 5881-TUNG-SOL) je stvarno bila prigušnica od 20H, koja je kasnije zamjenjena sa manjima (valjda zbog cijene?!). Zapravo se induktivitet (i cijena ) s vremenom smanjivao, pa je na prvim modelima sa EL34 (kraj 1966.-te) već bio samo oko 5H. Na prvim 100W-nim modelima je bio 10H, ali i tu je "padao" sa vremenom.
Veća prigušnica je svakako korisna, pogotovo s aspekta veće neizobličene (ili manje izobličene) snage, jer je promjena napona napajanja G2 sa i bez signala, sa prigušnicom od 20H samo 5-6V!

[bepone]

da ma natpis marshall kao pitanje kopirajta? kaznjivo je a i da se to ne gleda opet nije postovana autenticnost materijala, pa duplo nije u redu.

za otp. pitan jer sam uvidio dosadasnjim lemljenjem svega i svacega da kondici i otpornici igraju opipljivu ulogu u git. pojacalu..na strateskim mjestima. i bez obzira na njihov temp. i starposni drift (u krugu biasa izl. lampi normalno da nemaju mjesta). mjerni aparati kondica po kondica ne mogu docarati kumulativnu situaciju veceg broja kondica u nizu,
konstrukcija sa novijim kondici i MF otpornici mogu dovesti do "ostrog" "neugodnog" "napornog" zvuka, zvuka kao da se staklo reze ziletima..

za box neman sto rec, G12-65 su mi najbolje zvuceci zvucnici, balansirani, bez skoka u visokima, odlicni

[davorin]

Upotreba ugljenih otpornika u pojačalima za gitaru se do sada dovodila u vezu sa njihovom nelinearnom naponskom i temperaturnom karakteristikom, odnosno sklonosti da mjenjaju vrijednost otpora u ovisnosti o visini izmjenične komponente napona na njima. Kada bi se takav otpornik(otpornici od 100kOhma) ugradio u krug anode (katode), dodatno bi utjecao na zvuk pojačala (u JTM45 ih ima ukupno 6, ali 4 sudjeluju na putu signala) svojom nelinearnom karakteristikom. U zvuku bi se to manifestiralo sa dodatnom kompresijom, a pri većim amplitudama i značajnim naglašavanjem parnih harmonika, pa bi gitaristi rekli da je zvuk "mekši" i gitara "pjeva". Takva karakteristika je skoro pa dobra pri malim nivoima signala, ali kod korištenja pojačala za sviranje pri višim nivoima (koncerti, svirka u živo) limitira maksimalnu upotrebljivu snagu, napravi zvuk pre-mekanim ("fuzzy"), a zna doći i do izgaranja zvučnika (pogotovo ukoliko su približno iste snage kao pojačalo što je čest slučaj , a ne kao što bi trebalo dvostruko ili više puta jači). Kad se takva pojava dovede u kombinaciju sa kod nas uobičajeno nižim i promjenjivim mrežnim naponom napajanja (realnost na svirkama u "živo"), upotrebljiva korisna snaga pojačala je upola manja od deklarirane.
U starim modelima pojačala (Marshall) nisu korišteni stvarni kompozitni ugljeni otpornici (osim "grid-stoper"-a, otpornika od 5,6kOhma vezanih na prve rešetke izlaznih elektronki, uglavnom zbog toga što su neinduktivni!), već uglavnom ugljeno-slojni koji su u to vrijeme bili puno jeftiniji od metalo-slojnih.
Razlika u kumulativnom efektu utjecaja na ton ovisna o vrsti veznih kondenzatora u gitarskim pojačalima se uglavnom tiče njihove induktivne komponente, a time i propusnog opsega predstupnjeva i okretača faze. Današnji kondenzatori imaju puno manje parazitne induktivitete od onih proizvedenih '60-ih, pa je frekventna karakteristika šira (uglavnom dvostruko u odnosu na pojačala iz '60-ih) što se uistinu može manifestirati sa neugodnim "lom stakla" tonom (uglavnom zbog nemogućnosti da izlazni trafo i zvučnici linearno prenesu te frakvencije), a ponekad i sa oscilacijama. Lijek je vrlo jednostavan: treba ulazne utičnice spojiti oklopljenim kablom sa rešetkama ulazne elektronke. Sam kapacitet takvog kablića (15-ak cm dužine) limitira-atenuira gornju graničnu frekvenciju (F>10kHz) signala koji dolazi iz gitare, i radi nisko-propusni filter, pa ne dolazi do prevelikog pojačanja vrlo visokih frekvencija (harmonici viših redova). Time se ne utjeće na osnovne frekvencije gitare, niti na prvi parni harmonik! Dužina (a time i kapacitet) se odredi eksperimentom, u ovisnosti o vrsti oklopnog kabela, ali bi se mogao koristiti i kondenzator u kombinaciji sa običnim žicama (opet odrediti eksperimentom!).
Dodani potenciometar za MASTER VOLUME (može se uključiti/isključiti) sa stražnje strane pojačala, sam također vezao sa oklopnim vodom, a njime sam vezao i oretač faze sa prvim rešetkama izlaza. Utjecaj tih dodatnih kapaciteta postoji, ali je minimalan, presudan je onaj na ulazu!
Kada se takvi vodovi dodaju u originalno pojačalo napravljeno '60-ih, ono izgubi gotovo sve visoke tonove, regulator PRESENCE bude bez efekta!

[bepone]

napisao kilometarski post i pala veza!! aaa!
uglavnom skraceno, ne slazen se sa gorenavedenim u pogledu "manje snage" (?) sa karbonskim otpornicima - cijenjeni fender blackface delux reverb ima samo 20W i opet je jako glasan a unutra su karbonci. koliko onda bi trebalo marsalu past snaga sa karboncima da se to cuje?
izbor snage zvucnika sa temom karbonskih otpornika nebi trebalo mijesat (?) a i ne razumijen kako se pregaranje more desit ako se postom iznad tvrdi da se "maks snaga limitira"?
fuzzy zvuk je zvuk distorziranog pojacala (sve do kraja) sa prevec bassa a to se rjesi poznatim putevima?

kod mene skoro dijametralno suprotna sit.. napustio metalfilm, sva pojacala koja su napravljena 100% metalfilm otp. su rastavljena, bilo hi fi bilo git..resko mi je to sve nekako bilo. tek zamjenom u karbonce dobilo je "dusu" , "tu dimenziju"..

[davorin]

U cijelom FENDER DE-LUXE REVERB-u nema niti jedan CARBON-COMPOSIT (ugljeno-slojni) otpornik, već su svi standardni CARBON-FILM otpornici!
Pri korištenju metalo-slojnih otpornika ima također velikih razlika među njima! Kvalitetni otpornici od tantala i silicijevog karbida su svakako najbolji, ali za pojačala treba svakako birati one sa minimalnim induktivitetom (ovisi o proizvođaču).
Upotrebom CARBON-COMPOSIT otpornika se neće smanjiti maksimalna snaga pojačala, već samo upotrebljivi dio te snage, odnosno izobličenja će biti prevelika za korištenje pojačala pri tim nivoima. Napravio sam do sada puno pojačala sa CARBON-COMPOSIT i CARBON-FILM otpornicima, a usporedna mjerenja i slušanja su pokazala da ta pojačala imaju i do 20% manje upotrebljive snage od onih sa metalo-slojnim otpornicima. Maksimalna izlazna snaga je bila zapravo ista (ili vrlo slična), ali je nivo izobličenja bio prevelik za upotrebljivo sviranje. Elektronički i fizikalno se ništa ne limitira, ali se limitira voljom korisnika.
Jako se žurim trenutno, ali nastavit ćemo diskusiju kada se vratim!

[grunf]

ja ću ovdje stati na stranu Davorina ,mada se na bavim izradom gitarskih pojačala(nekad sam ih samo servisirao),ali vrlo dobro poznam problematiku otpornika

ja sam u svoj prvi lamaški sklop stavio CARBON-COMPOSIT i CARBON-FILM otpornike i za mene je to u početku dobro radilo,onda sam rekao idem probati s METAL -FILM otpornicima i dobio sam puno čišću zvučnu sliku i više detalja u zvuku i onda sam malo kemija po glavi i pita se zašto uopće stavljati ugljene otpornike oko lapmi,tako se nekad radilo i u to doba metal film je bio vjerovatno dosta skuplji i ne baš lako nabavljiv

kako Davorin kaže postoje razlike u zvuku metal-film otpornika, ja trenutno koristim svugdje gdje dozvoljava maksimalna disipacija otprnike od 0,5W i 0,1% tolerancije u okolici lampa i ja sam puno zadovoljniji s njihovim zvukom nego s nekim običnim metal ili ugljenim otpornikom,s tim da ti otpornici imaju skoro nikakav induktivitet i vrlo mali termički koeficijent (± 15ppm/°C) jer su rađeni za profesionalnu upotrebu
napomenu bi da se ove razlike u zvuku čuju najviše s malim razinama signala

eto moje dvi riči o otporniima,a mogla bi biti i još koja

[pinco]

Zanimljivo, nebi bilo loše da ovo o otpornicima bacimu u novu temu, jel je itekako zanimljivo al da se ne kvari ova tema o super urađenome projektu...
Nebi bilo loše da se razbiju uobićajene floskule... Metalni zvuću metalno i oštro a carbonci toplo i prirodno. Gušt je ćitat kad neko prevede misteriju na čistu elektrotehniku.

[sstrsat]

Nebi bilo loše da se razbiju uobićajene floskule... Metalni zvuću metalno i oštro a carbonci toplo i prirodno.

To da bas svi metal film otpornici zvuce ovako a bas svi karbonski onako je zapravo jako povrsno gledanje. Nije uopce sporno da ce te dvi grupe otpornika zbog razlicitih materijala od kojih su izradjeni pokazivat i donekle razlicite karakteristike po pitanju naponsko strujne i temperaturne linearnosti, po tolerancijama variranja vridnosti u zavisnosti od opterecenja, po razlicitim vridnostima parazitnih parametara itd ali isto tako stoji da jako veliki uticaj ima i topologija sklopa a i faktor predimenzioniranja ili poddimenzioniranja otpornika. Raspodila pojacanja po stupnjevima nekog ampa i moguci itekako razliciti uvjeti opterecenja koji i zbog nje i zbog ovako ili onako odabranih radnih tocaka vladaju na pojedinim otpornicima isto ima tu itekakav uticaj.
Generalno se mozda moze rec da je kod metal film otpornika broj varijabli za predvidjanje kako ce amp "zvucit" znacajno manji nego kod karbonaca jer metal film imaju puno stabilnije parametre. Ali i to zapravo samo uvitno vazi, kad bi se stavili podosta disipativno predimenzionirani karbonci i provela potribna paznja oko raspodile pojacanja i radnih tocaka u pojedinim stupnjevima (a to nazalost jako malo ki napravi) brzo bi se ustanovilo da su te zvucne razlike zapravo puno manje nego ca se uobicajeno smatra.
Ali kako su nekako po inerciji zapravo sva gitarska pojacala poprilicno slicna i u vecini njih se podosta tipicno tjeraju stupnjevi sa uobicajenom ECC83 da se vec u preamp sekciji penju do amplituda od 100-ak i vise volti (pa budu gotovo stalno u saturaciji di se vise tesko moze govorit o radu u cistoj klasi A) i uz to se najcesce koriste otpornici manjih dozvoljenih disipacija onda ustvari i nije neko cudo da su se uvrizila misljenja o upravo takvim zvucnim razlikama izmedju metal film i karbonskih otpornika.

A ima tu i jako puno subjektivnih faktora koji isto uticu na ocjenu ca "bolje zvuci". Ili onih subjektivno = objektivnih pa je tako taj pojam "toplina zvuka" kod upotribe karbonskih otpornika zapravo poprilicno nedefiniran i subjektivno do njega moze dovest znatno visi nivo suma koji generiraju karbonski otpornici. Iako tokom reprodukcije sam glazbeni materijal maskira taj sum i cini ga recimo necujnim, sam sum je vec maskiral neke detalje koji se pripisuju "reskom karakteru zvuka" kod metal film otpornika.

Ali kako su gitarska pojacala ne samo reproduktori nego donekle i sukreatori zvuka onda je ipak najbpolje da izbor tipa otpornika svatko pravi po vlastitom ukusu. Bas zbog te sukreacije zvuka koju daju gitarska pojacala ne mora ono ca je objektivno i mjerno bolje bit bolje i za ukus gitarista (kojih ima itekako zajebanih po pitanju sluha i osobnih zvucnih afiniteta ). Svi manje vise znamo da u svtu gitaristickih pojacala uopce ni ridak slucaj da vridi pravilo "cim gore to je zapravo bolje" i da su mnoge tehnicki izuzetne konstrukcije pojacala po misljenju gitarista zapravo bezvridne za njihovu upotribu jer sa njima vise nima te "sukreacije" zvuka.

I jebiga, ki je u tom aspektu u pravu? Tocan odgovor na to pitanje jos niki ni dal a mislin da ga niki nikad nece ni dat