Kako se radi o, vjerojatno, zadnjoj stepenici razvoja elektronki, skoro sve karakteristike su bolje nego kod većine (ili svih?) novijih elektronki sa klasičnim podnožjima kao noval, oktal, minijaturno (7-pin) i magnoval. Odlična izolacija između katode i niti žarenja, robusna konstrukcija pogodna i za mobilan rad, jako čisti materijali (produkt u to vrijeme najnaprednije tehnologije), unificirana izrada u vrlo velikim serijama (vrlo male proizvodne tolerancije između pojedinih primjeraka i serija, kontrola i selekcija prije prodaje), povećana linearnost u odnosu na izvorne primjerke po kojima su konstruirane i smanjen šum, čine kompaktron elektronke vrlo atraktivnim za nove konstrukcije ili upotrebu u već poznatim konstrukcijama. Kako su se pojavile jako kasno, kada su tranzistori bili u punom zamahu preuzimanja uloge u potrošačkoj i profesionalnoj teknici, jako malo novih uređaja je konstruirano sa njima.
Kada su se elektronke i uređaji sa njima ponovo vratili u proizvodnju (krajem '80-ih), nije bilo potrebe za ponovno aktiviranje proizvodnje kompaktron elektronki, jer su sa njima bili konstruirani uglavnom televizori, koji se definitivno nisu ( i neće) vratili na konstrukcije sa elektronkama. Povratak ka starim konstrukcijama (u početku) je reaktivirao proizvodnju elektronki iz '30-ih i '40-ih godina, puno manje onih iz '50-ih, a niti jedne razvijene '60-ih i '70-ih godina. Osim uštede na broju elektronki (više sistema u jednom staklenom balonu, a zbog velike složenosti televizora u boji koji su upravo pojavili), a time i energiji žarenja, kompaktron elektronke su morale udovoljiti zakonskom propisu o trajnosti od 6 godina u neprekidnom pogonu pri punoj nazivnoj snazi.
Nakon "bum"-a kupovine televizora '50-ih godina u SAD-u, proizvođači elektronki su hiperproducirali zamjenske elektronke loše kvalitete, smanjene trajnosti, neujednačenosti kvalitete i pouzdanosti.
Zbog skupe servisne mreže (zakonska obaveza) i velikih troškova osiguravajućih kompanija, donesen je zakon u SAD-u (mislim '59-te ili '60-te) kojim je prizvođač televizora morao jamčiti servisnu trajnost uređaja i dijelova od 6 godina ( to se nekako '70-te izgubilo...

).
Proizvođač elektronki i uređaja "General Electric" i sestrinske kompanije su '50-ih gubile utrku na tržištu od grupacije okupljene oko "RCA"("Radio Corporation of America") i "Sylvania"(zapravo u vlasništvu "Philips"-a), pa su prve krenule u konstrukciju i proizvodnju novih tipova elektronki (COMPACTRON-12 i 9-zapravo NOVAR) poštivajući zakonske propise, te time preuzeti primat u proizvodnji (i zaradi, naravno!).
Kasnije su i konkurentske kompanije (RCA i ostale) započele proizvodnju kompaktron elektronki, uvidjevši da se stari tipovi elektronki ne mogu usporediti i konkurirati na tržištu sa njima.
Zahvaljujući zakonskom propisu o trajnosti od 6 godina u punom pogonu, većina kompaktron elektronki ima vrlo "konzenvativno" utvrđene maksimalno dopuštene vrijednosti opterećenja, odnosno u uobičajenim režimima rada (kao kod ostalih elektronki) mogu podnijeti puno veća (pre)opterećenja od onih navedenim u tvorničkim podacima.