Potrosnja energije mu NIJE 650W vec je to deklarirana maksimalna snaga koja moze uci kroz zicu napajanja, a u nju je uracunato i ono to izadje kroz pomocne prikljucke za struju koji su se redovito pojavljivali na recieverima i pojacalima tog doba.
Evo jedne 'kuharice' kako gledati na tu cifru:
Ovo je tipicna boljka nepoznavatelja materije, mijesanje deklaracija (bez znanja sto se tocno deklarira) i potrosene ili sporucene snage, a ima je koliko zelis po eBay-u, gdje lik procita maksimalnu potrosnju i odmah napise da je to receiver od 650W. Ako vidi dva prikljucka za avucnike, onda cesto ima i 4 kanala

Bitno je reci da ova brojka NIJE u pravilu nikakav direktni pokazatelj kvalitete bez da se uzmu u obzir dodatni podaci, i ovom gore pojednostavljenju ne treba nasjedati.
No, iz te se brojke ponekad moze odrediti kako je dimenzioniran transformator i ispravljac u uredjaju, sto u slucaju pojacala i receivera ima itekako prakticno znacenje. Princip je zapravo vrlo jednostavan - od ukupne maksimalne deklarirane snage se oduzme maksimalna snaga uredjaja koji se smiju prikljuciti da pomocne prikljucke odostraga (tzv. utility mains socket), najcesce je to deklarirano ispod ili iznad istih. Ono sto ostane je maksimalna snaga koju u pikovima mogu povuci sami sklopovi u uredjaju, a daleko najveci je potrosac izlazno pojacalo. Dakle, oprez - provjeriti da uredjaj iste izlazne snage s deklariranom vecom maksimalnom potrosnjom jednostavno nema vise pomocnih mreznih prikljucaka odostraga!
Nekada davno su specifikacije zahtijevale da uredjaj moze isporuciti maksimalnu deklariranu snagu iz oba kanala istovremeno, pri minimalnom naponu mreze, i to u trajanju od sat vremena (dakle termicka inercija nece pomoci i uredjaj mora izdrzati itekakvo zagrijavanje). Za pojacalo izlazne snage 2x50W to znaci cistu potrosnju od oko 140W. No, uredjaj mora raditi s istom snagom (iako ce u praksi moci dati vise) i na visokom naponu mreze, pri cemu ce hladjenje morati izdrzati dodatn toplinu radi povecanog napona mreze, i tu ce dobro projektirani uredjaj dostici potrosnju od 170W. Dodamo li tome potrosnju tunera i ostalih dijelova receivera, tako deklariran receiver s 2x50W snage ce tipicno imati deklariranu potrosnju (bez pomocnih prikljucaka) reda 180-200W.
Ono sto se cesto vidi kod uredjaja vise kategorije, to je deklarirana veca snaga u manju impedanciju zvucnika, pri cemu vrijede ista pravila. Sve gore napisano se onda povecava proporcionalno - uredjaj deklariran 50W u 8 ohma, i 75W u 4 ohma ce imati deklariranu maksimalnu potrosnju reda 250-300W. Ako je jos k tome uredjaj blize top-of-the-line statusu, sve ce u njemu biti predimenzionirano, pa ce tako i deklarirana maksimalna potrosnja imati vecu rezervu. Sasvim je jasno da uredjaj koji ima vecu rezervu u odnosu na golu specifikaciju izlazne snage obecava barem u teoriji i stabilniji i kvalitetnije rad, te vjerojatno i bolji zvuk, no i u to doba razni su proizvodjaci njegovali 'kucni zvuk' po kojem su se diferencirali jedni od drugih, tako da uvijek ostaje pitanje subjektivne percepcije, koliko nam kakav zvuk pase. No, ove brojke je najbolje ne usporedjivati s deklariranima na novijim komercijalnim uredjajima, ako se zele izbjeci vrlo neugodna iznenadjenja - a upravo to je i glavni razlog zasto ta 'starudija' moze itekako iznenaditi zvukom i nakon 30+ godina starosti.