Nadovezujuć se na prethodno rečeno od strane svih želim istaknuti nekoliko stvari koje mislim da su značajno utjecale na kvalitetu zvuka vintage uredjaja, a koja je i danas frapantna. Pokušat ću se referencirati na svoj Sansui G-901DB.
1. Poluvodički elementi - bili su takvi kakvi jesu i koliko je tehnologija dopuštala. Danas sigurno performantno imamo i boljih elemenata, ali tadašnji izlazni tranzistor bio je daleko kvalitetnije napravljen nego danas u doba "šparunga". Debela kontakta pločica na TO-3 kućištu, vjerujem da je imala svoje "zašto" je takva.
2. Interna organizacija sklopovlja i inženjerski pristup. Svi ćemo se složiti da su tadašnji uređaji vrištali od ton kontrola, MUTE switcheva, raznih preklopnika i atenuatora. Danas kad pogledamo takav uređaj - svi minimalistički orijentirani bi rekli "BIG NO NO" - tolike žičurine, toliki put signala - nema teorije da je to HI-FI. Ipak, nema (nije bilo) greške, radilo je to jako dobro, bez šuma, bez bruma, ma koliko žica bilo i koliko petljale po kutiji. Mase su bile sve OK.
3. Debela lončina od transformatora i napajanje uređaja - nije se štedjelo (kao danas). Imperativ je bio da to radi uvijek i u svim okolnostima do kraja. Normalno da je trafo bio ogroman, kao i pripadajuća sekcija kondenzatora. I naravno da se to čulo. I naravno da to i danas cijenimo.
Ovog puta neću ulaziti u konstrukciju kućišta koje ima svoju priču. I to je bilo kako treba.
Gil