Tube tester - eksperiment sa konverterima

[Roko]

Evo...editirano...

[Roko]

Uvalih još jednu čukicu u eksperimentalni tester još dok je na radnom stolu. Spojih u seriju na izvod HV regulatora koji ide na drugu rešetku ovaj miliAmpermetar za mjerenje i direktan monitoring struje kroz g2.

Počeo sam lagano iscrtavati Ua/Ia grafove, mijenjajući negativni napon na prvoj rešetki (g1), na odabranoj Philips EL34 lampadinici koja mi je mjerila solidnih >90%:


Postavke Ua=250V i Ug2=265V, počeo sam sa -14V na g1:





Dobih 94.4mV na 1R katodnom otporniku, što bi odgovaralo istom ekvivalentu struje u miliAmperima, dok je kroz drugu rešetku proticalo cca 10mA struje.


Zatim dodah jedan volt na g1, postavih na -13V:





Povećala se struja kroz g2 na cca 12mA i preko katodnog otpornika izmjereno 106.96mV.
Razlika od 12.56mV čini u stvari transkonduktanciju (gm) mjerene elektronke, u standardnim jedinicama mA/V.


To bi otprilike trebao biti neki patern po kojem ću iscrtavajući grafove pokušati povući neku paralelu i korelaciju: istrošenost elektronke/dobiveni zvuk. Dug i mukotrpan put, ali već imam neke zanimljive preliminarne rezultate, a ide lagano zima, kiša i dosadne duge zimske noći pa kanim iskombinirati lagano pijuckanje francuskog konjačića, sviruckajući zabavljati susjede, te slušajući glazbicu i grijući lagano lampadinice na testeru...dok vrtim trimere i čudim se brojevima na čukicama "kak pura drekecu", kak bi rekel moj frend Darkec...

[Roko]

Evo napokon iskopah neku škatulicu iz podruma u kojoj mi je stajalo nekoliko vidica i šelnica, ali je većinom zvrljila prazna. Mislim da sam to još pred nekoliko godina bio kupio u Baumaxu (ili možda čak i u Pevecu, nemam pojma), za neku sitnu lovicu. Dimenzije (vanjske) su: 36cm x 28cm x 10cm
Plastika je dosta tvrda i debljine 2mm, na pojedinim mjestima i 2,5 i 3mm, donji dio je malo jači, a ima i (removable) središnju pregradu sa pretincima koji se mogu modularno namjestiti.























...dušu dalo za eksperimentalni tester

[Roko]

Nakon što mi se učinilo da bi škatulica mogla poslužit, malo sam razmislio o layoutu i rasporedu pojedinih sklopova po i u njoj. Naravno, napajački dio treba biti u donjem dijelu, a podnožja za lampadinice te regulatori, čukice i prekidači ugrađeni u gornji prozirni poklopac. Za IEC utičnicu i glavni mrežni prekidač sa osiguračem mi se nekako najlogičniji smještaj učinio na lijevoj bočnici, i to malo pomaknut prema naprijed, zato jer je to mjesto najlakše (i najbrže) dostupno ukoliko bilo što pođe kako netreba. Obično se ta glavna mrežna utičnica stavlja negdje otraga, ali ja sam upravo radi gore navedenog odlučio napraviti malu iznimku. Čukice (mjerne instrumente) sam odlučio ugradit naprijed na onu kosinu, taj mi se položaj učinio nekako najpregledijim, a podnožja iskopati uz desni gornji rub poklopca.



Počeo sam lagano iscrtavati flomasterom:

[Roko]

Slijedi bužanje plastičetine. I naravno, ono što mi se u prvi mah učinilo kao "peace of cake" i lako ćemo, ispalo je puno "zabavnije" nego što sam očekivao. 2mm naizgled mekane, ali ubrzo se ispostavilo, prilično žilave plastike učini borer na klasičnoj bor-mašini gotovo neupotrebljivim, omota se oko njega već pri prvim okretajima i prrrrr, vadi van...skidaj taj višak plastike, koji se priljepio za vrući borer u najboljem plastifikacijskom postupku ikad (hehe moram ovaj pronalazak patentirat, je..o tvorničku plastifikaciju), pa opet nanovo i taako saaatima...kak Dudek i Regica...nutra/vun...nutra/vun...

Ravne dijelove sam nekako izvrtio sa malom ručnom (dremel) bušilicom-brusilicom i korund-disk nastavkom, ali ovi okruglasti nikako pa nikako, a da bude stvar bolja, kako to već biva, predvidio sam ih poprilično tako da mi trimeri od regulatora budu što dostupniji i što bliže površini, pa sami regulatori moraju "virit" van kroz poklopac...eh...vele, ko nema u glavi ima u nogama, tj. rukama...i taman kad mi je pomalo dop...lo čišćenje borera i korundnih diskova sjetih se frenda Mehe iz (okolice) Bihaća, koji ima uvijek i u svakom trenutku par jednostavnih rješenja iz rukava, on bi reko: ma što se mučiš bolan, uzmi fino ćakiju i učini to ko čoek...ćakiju bolan...je.o meze bez rakije i bosanca bez ćakije...

I fakat, obrisah znoj, smirih živac, nađoh ćakiju i evo finog filigranskog rada...prava umjetnost...eh što su ti mala, jednostavna, inteligentna rješenja iz Bosnaluxa...























...poglečte ovu umjetnost, perfekcija...čisti ekspresionizam i nadrealizam na djelu, Kirchner-Munch-Picasso mješancija senzibiliteta...i to sve faze od kozmičkih do soc-realnih...

[elvis]

Hebemliga, bar ćeš moći reći da je projekt TRANSPARENTAN ... (a to je u trendu šta ne?)

pretpostavljam da je više razloga zbog čega si se odlučio na ovo plastično kućište... što zbog izrezivanja, što zbog lakšeg pristupa napajačkim modulima radi ugađanja napona ili tako nekako... Ako već nije moglo biti metalno, drvo bi bilo podesnije. Oktalne lampe često teže ulaze u podnožja, a isto je sa vađenjem, pitanje je koliko će ta plastika dugo izdržati.... no dobro vjerujem da tester nakon nekog vremena nećeš previše koristiti, manje više i moj tester statira u kukuruzu, tek ga tu i tamo uključim kada se pojavi nekakav gitarist sa lampaš ampom, a koji je došao kod mene samo zato jer ja te intervencije ne neaplaćujem i često im potrošene lampe zamjenim iz vlastitih rezervi , no u konačnici kada podvučem crtu kako vrijeme prolazi višestruko mi se sve to vrati kroz nekakvu opremu, uređaje, dijelove, pa čak i lampe upotrebljive u audio priči. No kako dođe u lab, tako i ode...

[Mate]

Izreži kvadratnu metalnu pločicu i na njoj rupe koje trebaju, pa sve zašarafi sa 4 vide na plastiku, a plastiku ispod pločice u pravokutnik.
Inače ta ti je plastična kutija brez veze. To već pomalo vidiš i sam.

Inače kad se nema baš puno opcija za te montažne zafrkancije, a ne treba biti ni nešto super profi ni potpuno zatvoreno, a može i i to, dobar materijal jesu ploče od podnog laminata.
Mogu se nabaviti kao restovi ili u krajnju liniju odeš u trgovinu i kupiš paket 1m2 što je 50 do 120 KN zavisno od debljini i klasi i miran si za neko vrijeme.
Posebno je zgodno za te polu-eksperimente.

[Roko]

@Elvis i Mate,

Thnx dečki, podrška i savjeti, te dobra konstruktivna kritika mi dosta znači i uvijek dobro dođe. Kod izbora kutije najprije sam bio odlučio da će biti metalna, od lima. Možete mi vjerovati na riječ, ali metal (pa i drvo) je puno lakše bušiti, rezati, obrađivati nego žilavu plastičetinu. I te rupe puno ljepše ispadnu na kraju, iako je i tanki lim dosta ugibljiv i elastičan kod umetanja lampi u podnožja, mogao bih reći čak i manje otpora pruža nego ova plastika. Da bi dobio na čvrstoći i njemu treba neka konstrukcija ili primjerena debljina (a to opet ima neku svoju drugu problematiku).

Nakon dosta isprobavanja i razmišljanja, postalo mi je jasno da sam izborom koncepcije testera sa konverterima čiji su trimeri postavljeni dosta nepraktično u unutrašnjosti tih malih konstrukcijica, praktično ograničio mogućnost izvedbe gornje ploče na transparentnu (prozirnu). Kod tih konvertera mi se jako svidjelo to što se višeokretnim trimerima (28 okretaja) može zaista izuzetno precizno namještati napon i struja, a i pokazali su se vrlo stabilni. Međutim, dostupnost tih trimera je, kako to već obično biva, sasvim druga priča, i ako se napravi uobičajena metalna, limena (ili drvena svejedno) kutija, onda se ukoliko se ne vidi što se radi, uvođenjem male kacavide (odvijača, šrafcigera) za okretanje trimera, lako može "promašiti" i napraviti negdje kratki spoj na toj maloj pločici konverterića. Druga je priča bila kad sam imao konvertere van kutije, na radnom stolu, tu je sve bilo vidljivo i lako dostupno.

Dakle, ostaje izbor transparentne gornje ploče i tu se stvar svodi na praktično tri materijala, pleksiglas, staklo i plastiku. Dalje nema. Razmišljao sam najprije o pleksiglasu, ali nisam se, u par mjeseci uspio dočepati nikakve adekvatne ploče (recimo par milimetara debljine i 30x20cm). Od stakla sam odustao ne zato što ne mogu izbušiti rupe na njemu, baš naprotiv, već sam bušio stomatološkom turbinom i dijamantnim borerima jako puno raznih staklenih predmeta, i to mogu vrlo precizno izvesti sve do debljine stakla od 18-20mm (jer su mi ti dijamantni borerići većinom do 20mm), dakle to nije nikakav problem, ali staklo ima par osobina koje su nezgodne u ovom slučaju, prvo specifična težina i neelastičnost, pa krtost i sklonost da pri manjim udarcima cikne, te koeficijent širenja pri temperaturama koji bi opet prije ili kasnije doveo do napuknuća itd...

Kroz slijedećih nekoliko slika biti će jasnije zašto se izbor na kraju sveo na plastiku.


Najprije sam odlučio riješiti "donji kat", postaviti mrežnu IEC utičnicu sa prekidačem i osiguračem:






Sa unutrašnje strane sam ožičenje riješio stopicama, koje sam obukao u prozirni termobužir.






Proradilo.






Sad donji, napajački kat izgleda ovako:

[Roko]

Preko toga svega na donjem katu ide ona (removable) međupolica sa pregradama, naravno malo "prilagođena" da se kutija (odnosno gornji poklopac) može otvarati i zatvarati:







Kad se postavi na svoje mjesto, to izgleda ovako:







Ovakva konstrukcija pruža sasvim dovoljnu čvrstoću gornjem prozirnom poklopcu koji se ne ugiba kod stavljanja lampadinica u podnožje

[Roko]

Na "gornjem katu", odnosno na poklopcu su svi regulatori, prekidači i naravno, čukice













I može se polako početi sa upasivanjem čukica i regulatora te sa lemljenjem prekidača: