Tutorijali o napajanjima

[aparatusonitus]

Pogledaj datasheet za STK428-610-E, već sam ti ga ne tako davno poslao, taj je na engleskom a radi se o istoj stvari nešto manje snage.

[sstrsat]

Pogledaj datasheet za STK428-610-E, već sam ti ga ne tako davno poslao, taj je na engleskom a radi se o istoj stvari nešto manje snage.

Slabo na engleskom Otvore mi se prazne stranice sa par horizontalnih crta i pita me neki update za japanske hijeroglife koji ovaj kompjuter iz meni nepoznatog razloga ne zeli instalirat (virovatno neka serverska blokada)

[aparatusonitus]

Poslao sam ti ponovo na mail pa pogledaj jel se taj mnogonožac može iskoristiti.

[sstrsat]

Corak Ivo, to je oni isti japanski koga si mi i prije poslal
Tako da ne moren nista konkretno rec o tom chipu i jedino moren rec generalno da ako se takvo D-pojacalo ponasa ka ono ca obicno zovemo "idealni naponski generator" (50/100/200W u 16/8/4 oma) onda se moze uzet da bi u tom rasponu tereta (virovatno i nesto sirem) imalo i dobra regulaciona svojstva u toj hipotetskoj upotribi ka regulatora napajanja za nesto drugo. Naravno, ta "dobra svojstva" bi jako ovisila i o samom ispravljacu koji napaja takvo D-pojacalo.
Ovisila bi naravno i o puno toga drugoga, izboru frekvencije radnog signala, da li je na njihovom izlazu vezan samo ispravljac ili je tu i mrezni trafo uredjaja koga triba napajat....

Inace, tu ideju o koristenju D-pojacala san ja bil iznil jos pred dosta godina na audiofil.net u jednoj temi o cistoj struji. Ka sklop koji ce dobivat 50Hz signal iz nekog oscilatora i koji na izlazu ima mrezni trafo koji na sekundaru daje 220V. Tu doduse nisan razbijal glavu o regulacionim svojstvima do te i te decimale nego san upotribu D-pojacala tu vidil ka neki "razdvojni" stupanj izmedju mreze i uredjaja koga triba napajat (a koji bi se preko svojih regulatora brinul za stabilizacije / regulacije koje tribaju napajanom uredjaju.

Ali kad sve sagledam, mislin da ti se ne isplati zajebavat sa time da D-pojacalo koristis u ulogi reguliranog napajanja. Da bi ono moglo uspjesno obavljat tu ulogu i odrzavat potpuno stabiliziran napon neovisno od trenutnih strujnih zahtiva tereta (koji je u ovom razmatranju pretpostavljeno AB pojacalo), prvi i osnovni uvjet bi bil da i samo napajanje tog D-pojacala bude stabilno. Tako da u svakom slucaju vec tu moras imat ili shunt / serijski regulator ili SMPS koji ce napajat D-pojacalo.
Bas i ne vidin nekih razloga da se stvar gre komplicirat dodavanjem D-pojacala kad bi ionako imal npr SMPS ka izvor stabilnog napona.

[s@ki]

Evo jedan detalj koji me kopka..
Situacija 1: trafo sa cetralnim izvodom, "vanjski" izvodi na graetz , centralni na masu..dalje na kondove
Situacija 2: trafo sa odvojenim sekundarima, svaki na svoj graetz, pa onda spoj prema masi i dalje na kondove itd

Prema dosad pronađenim informacijama 2) je bolje, manje se opterečuje graetz ovo ono.
No što ako je sam graetz ionako predimenzioniran a imaš trafo sa odvojenim sekundarima?
Primjerice, struja sekundara je 6A a imaš greatz 800V/35A.
Što ako u tom slučaju serijski spojim sekundare(pa unutarnje izvode "pretvorim" u centralni) i spojim kao u situaciji 1?
Investicija od 40-50kn za dodatne grecove naravno nije pretjerana ali me čisto zanima iz iskustva koliko je razlika opravdana, ako je uopće i primjetna

Kako je ilimzn natuknuo, a naravno nije ništa čudno da se u praksi desi, sekundari ne moraju biti posve isti, mogu imat nešto sitno različit napon,otpor..
E sad, zašto je u tom slučaju povoljnija situacija sa duplim greatzovima?

[ilimzn]

OK, za pocetak treba voditi racuna da iako je struja sekundara (prosjecna ili RMS) do 6A, struja kroz diode greca i sam sekundar je u piku znacajno veca (nije rijetkost da to bude citav red velicine). Kod odabira dioda se u principu gleda peak struja, pa cesto i za prilicno normalne struje iz ispravljaca ispadnu diode i grec za desetke A.

No sto se tice konkretnog pitanja:
Kada bi sve diode u grecu i svi namotaju u trafou bili jednaki, tada u principu ne bi bilo bitne razlike izmedju pristupa 1) i 2). U praksi medjutim to nije slucaj, s time da u pravilu 'vode' nejednakosti namotaja, dok se razlike medju diodama istog tipa za napone napajanja vece od par V prakticki mogu zanemariti.

Pretpostavimo da imamo dva odvojena sekundarna namota od X volti. Pristup 1) serijski spaja sekundare, dakle izvore izmjenicne struje, pa ih onda ispravlja, dok pristup 2) prvo ispravlja u istosmjerno, onda spaja serijski.
Evo bitnih razlika:
- (1) ima manji pad napona na ispravljacima, maksimalno 1 pad napona diode. Razlog tome je sto serijski spojeni namoti rade protutaktno, tako da za svaki kraj ispravljaca u jednoj poluperiodi struja prolazi kroz jednu, a u drugoj kroz drugu diodu u paru. Razlika je tim manje znacajna cim je visi napon. (2) ima veci pad napona jer svaki ispravljac (pozitivni i negativni) ima svoj grec, a kroz njega u svakoj poluperiodi struja prolazi kroz dvije diode, pa je time pad napona u odnosu na napon sekundara, veci.
- Ako namotaji nisu namotani bifilarno i postiji razlika bilo u naponu ili otporu namotaja, tada pristup (1) dovodi do debalansa struja kroz namotaje izmedju pozitivne i negativne poluperiode mreznog napona. Radi te razlike struje u polovicama serijski spojenog namota nisu iste pa se filterski kondenzator svake grane ispravljaca puni razlcito u parnim i neparnim poluperiodama. Razlika predstavlja istosmjernu komponentu struje koja se moze prikazati i kao istosmjerni tok, koji se pojavljuje u jezgri trafoa. Kao sto je puno puta receno, istosmjerna komponenta toka pomice 'magnetsku radnu tocku' jezgre i dovodi do jos vece pojave asimetrije, i potencijalno zasicenja jezgre u vrhovima poluperioda. Zasicenje jezgre znaci naglo povecanje rasipnog polja u trenutku zasicenja i s tim vezano i pojavu zujanja te povecanih gubitaka. Radi nepostojanja zracnog raspora, toroidalni su trafoi narocito osjetljivi na tu pojavu, sto cesto KRIVO dovodi do prilicno nerazumnog predimenzioniranja toroida (odredjeni apsolutni disbalans struje je relativno manji za veci toroid). EI trafoi su znacajno imuniji ali u startu imaju vece rasipno polje.
Veci problem koji nastaje u ovom slucaju je da se razlika struja zatvara kroz srednji iavod trafoa. Normalno ta razlika dolazi od struje trosila i zatvara se najvecim dijelom kroz filterske elektrolite. U ovom slucaju, kroz srednji izvod tece razlika u obliku pikova struje radi nejednakih namota. Ista se pojava dogadja ako filterski kondenzatori nisu posve jednaki, sto je prakticki pravilo (elektroliti inace imaju prilicne tolerancije kapaciteta, a tokom vremena, ako postoje razlike u sekundarima, se pod uticajem te razlike i oni sve vise rasparuju, cime se problem povecava). Najveci je problem sto tako rzlika sruje punjenja medju poluperiodama i izmedju pozitivnog i negativnog napajanja tece zvjezdom mase. Ako ta zvijezda nija zaista zvijezda, tj. centralna tocka nije tocka nego poveca povrsina ili skup vodova, dio tih pikova moze teci vodovima mase (narocito ako postoji kakva nezeljena ili neizbjezna petlja!), sto znacajno narusava odnos signal-shum i dodatno dovodi do pojave intermodulacije s visekratnicima od 50Hz.
Postoji tehnika kako se vecim dijelom taj problem moze izbjeci, tako da se naprave dvije yvijezde mase - jedna za ispravljac, u kojoj se spajaju elektroliti i srednji izvod trafoa, a druga za sve drugo. Te se dvije zvijezde onda spoje JEDNIM VODOM (i oti tom zaista mislim vodom a ne npr, bakrenom povrsinom ili limom).
Pristup (2) unatoc vecem padu napona, nema niti jedan od ovih problema. Svaki namot sekundara se tretira posve odvojeno, i isti namot radi za obje poluperiode, cime se izbjegavaju nejednakosti na razini transformatora i filterskih elektrolita, ako su diode u grecu jednake unutar razumnih granica (sto je u pravilu tako). Buduci da nema nikakvih komponenti struje ispravljaca koje teku iz jednog ispravljaca u drugi, jer su oni posve odvojeni, nije moguca niti ta interakcija (odnosno, ona se odvija samo preko medjusobnog kapaciteta namotaja na istoj jezgri, koji za frekvencije od interesa predstavljaju u odnosu na serijski spoj ispravljaca jako visoku impedanciju). 'Masa' se dobiva serijskim spajanjem vec ispravljenih napona, tako da kroz nju samo teku struje koje dolaze od trosila, cime je izbjegnuta pkjava struje ispravljaca u svjezdi mase, i pojednostavljena struktira mase - dapace, moguce je masu kreirati bilo gdje, npr. na - klemi zvucnickog izlaza, gdje zapravo i spada power ground. Kod klasicnog pristupa svjezda mase barem u rudimentarnom obliku MORA biti spoj izmedju filterskih elektrolita za positivni i negativni napon napajanja.
Pristup (2) je tim vise pozeljan i optimalan s cim vise napona napajanja baratamo. Klasicni pristup postaje sve problematicniji za multipla napajnanja ili multiple potrosace iz istog napajanja jer se vec i ovako kriticna zvijezda mase sve vise siri u 'fleku' mase sa svim poslijedicama koje to donosi.

[s@ki]

hvala striko ilimzn.
dosad sam upotrebljavao 2. pristup gdje god ej moguće, iako tek sad zapravo kuzim zasto je to tak