pinco je napisao/la:Tih 100k je cilo vrime je tu, on i onaj 1k sa desne strane. Ti ideš sa pritpostavkon da mi znamo malo više pa ne obraćaš pažnju na detalje....., znan za te otpornike da bi morali bit isti, al kad malo znaš i nisi siguran u sebe teško je to konkretno primjenit...., al dobro je ovo, na nije bilo problema nebi ništa ni naućija.
Evo šta kažeš za zadnju verziju serva....
Jos nesto na kraju - R13 bi bilo pozeljno smanjiti na nekih 47k. Njegova uloga je minorna za slucaj da se signal dovodi s niskoimpedantnog izvora (sto je u stvarnosti najcesce i slucaj) ali za visokoimpedantni, ili doveden preko atenuatora, moze povecati nivo shuma.
Tako je, no na shemi u originalu nije bio vezni kond na ulazu. Niskoimpedantni izvor dodje u paralelu s tih 100k, preko 5k. 100k je tu samo zato da ako prekine pot, ne ode izlaz u neke napone koje servo ne moze korigirati (iako bi se tada upalila zastita).
U originalu je ulazni pot 10k i kad nista nije spojeno na ulaz a postavljen je maksimum glasnoce, ujedno je tih 10k u paralelu s 100k ono sto vidi lijeva strana diferencijala. No, kad se na ulaz spoji niska impedancija, tad je ona u paralelu sa svim time i dominira. Tipicne izlazne impedancije source-ova su od par ohma do par stotina ohma, sto znaci da ovisno o polozaju potenciometra, ono sto vidi ulaz varira od priblizno nula (pot na minimumu) pa do malo vise od cetvrtine otpora potenciometra s kraja na kraj (kad je klizac u polozaju da je impedancija izvora plus taj dio pota jednak otporu od klizaca na masu, to j emalo vise od pola ukupnog otpora pota u dvije ekcije koje su u paraleli, dakle nesto vise od cetvrtine otpora pota) sto je oko 2.7k, pa nazad prema impedanciji izvora, par stotina ohma, kad je pot na maksimumu. Buduci da pot najcesce ipak stoji na prilicno niskim glasnocama, kao kompromis je uzeta sredina dviju krajnosti, 1k. Medjutim, sve je to pod uvjetom da nema veznog kondenzatora, jer je tako veza DC, sto direktno utice na DC offset. U simulaciji je uzeta priblizno duplo veca vrijednost da bi se dobila realna vrijednost offseta, i ta je vrijednost (otpor od 5k) vezana u seriju s idealnim generatorom, ciji je unutrasnji otpor nula.
Alternativa je ulazni kapacitet koji odvaja ulaz za DC od izvora, sa ili bez atenuatora/potenciometra. Tada lijeva strana diferencijala vidi samo 100k na masu u DC uvjetima, ali desna vidi 1k. Sto je jos gore, sada je otpor na kojem se razvija shum radi struje shuma iz ulaza pojacala tih ukupnih 100k, a ne kao sto je bilo prije racunato, tipicno par k, maksimalno 9.09k, shum je povecan 11 puta na racun povecanja otpora 11 puta, offset je povecan barem 11 puta u odnosu na prijasnji najgori slucaj, ali ne u najgorem slucaju, vec uvijek, sto je 20-40 puta vise od onog za sto je pravljen proracun. Radi toga treba poduzeti neke korekcije.
Za pocetak, ulazna impedancija koju vide lijeva i desna strana diferencijala mora biti ista. Na taj nacin se na oba ulaza generira isti offset, a kako je ulaz diferencijalni, sve sto je isto se ponistava. Ujedno, bez obzira na povecanje shuma, ta mjera smanjuje ulazni shum za korijen iz dva puta (da sad ne ulazim u razloge), tj. 3dB. Nije puno ali malo po malo. Nadalje, ulazna impedancija 100k je puno visa od standarda koji iznosi tipicno 50k ili manje. Radi toga se isplati smanjiti taj otpor na nesto reda 47k ili manje, jer to direktno smanjuje shum za isti faktor, ali i zahtijeva povecanje ulaznog kapaciteta. Predvidjen je kapacitet 10uF, sto, uz uvjet da je impedancija izvora relativno niska, omogucava daljnje smanjivanje ulaznog otpora, prema cca 20k. Sve ovo je za DC uvjete, i bez generatora signala. Ono sto generira shum u tim uvjetima je struja koja tece iz ili u ulaz, sto ovisi o balansi struja baze ulaznih tranzistora, a to opet ovisi o odnosu pojacanja PNP i NPN tranzistora u diferencijalima.
Ovdje cu objasniti malo poblize taj koncept. S obzirom da je struja emitera dobivena iz strujnog izvora u repu diferencijala, a diferencijal je jako degeneriran emiterskim otporima, moze se reci da su tranzistori u diferencijalu u dobrom balansu, te da je struja emitera svakog od njih polovica struje strujnog izvora. ISto vrijedi i za PNP i za NPN diferencijal. No, da bi tekla struja emitera, potrebna je i struja baze. Ona se u klasicnom spoju s jednim diferencijalom dobiva na impedanciji koja je spojena izmedju baze i mase, sto god to bilo - u stvarnosti to je kombinacija otpora koji se tamo mora staviti da bez izvora na ulazu diferencijal moze dobivati struju baze i korektno raditi. Ta struja baze, kao i svaka druga struja, na tom otporu proizvodi pad napona. Buduci da diferencijal pojacava razliku napona na svojim stranama, razliciti otpori na stranama daju razliku napona radi iste struje baze kroz razlicite otpore, a pojacalo to normalno pojacava, i dobivamo na izlazu offset. Bitno je znati da je na ovaj nacin offset stvoren odmah na ulazu i da se mogao izbjeci tako da je s obje strane diferencijala isti otpor.
U slucaju kao sto je S300, gdje su na ulazu komplementarni diferencijali, struja baze jednog diferencijala je pozitivna, a drugog negativna, kako su baze spojene zajedno, struja baze PNP diferencijala izlazi iz baza, a NPN ulazi u baze, pa tako jedan diferencijal napaja strujom baze drugi, i te se struje idealno posve ponistavaju. Da bi se to postiglo, pojacanje (beta) PNP i NPN tranzistora mora biti jednako, i struje strujnih izvora za emitere moraju biti iste. U stvarnosti se ovaj drugi uvjet relativno lako priblizava idealu, no za prvi je potrebna selekcija tranzistora. Bitno je znati da geometrijski jednaki PNP i NPN tranzsistori ne mogu imati ista pojacanja jer je fizika neumoljiva. Opet, u stvarnosti je to moguce aproksimirati selekcijom tranzistora. Bilo kako bilo, uvijek ostaje neka razlika struja koja tece u ovom slucaju u ili iz ulaza i stvara offset, no i dalje vrijedi ista stvar - offset je minimalan ako su otpori na lijevom i desnom ulazu isti.
Sto se tice shuma, jedan dio struje baze je struja shuma. Kao i kompletna struja baze, jednim dijelom se i struje shuma kod komplementarnog diferencijala ponistavaju, no shum je slucajna pojava i nikada nije moguce postici potpuno ponistavanje. U slucaju da su RMS vrijednosti struje shuma iste za PNP i NPN diferencijal iste, ukupna se struja shuma snanjuje na korijen iz dva RMS vrijednosti pojedine struje. Radi ovog komplementarni diferencijalni ulazi mogu raditi s povecanim strujama emitera / baze bez da se bitno poveca offset (jer dolazi do ponistavanja DC komponente) - sto je ujedno jedan od glavnih razloga zasto se koriste takvi ulazni stupnjevi - no struja shuma je uvijek samo za 3dB manja od slucaja s normalnim diferencijalnim ulazom. Drugim rijecima, ulazna struja ima puno vecu shumnu komponentu u odnosu na DC komponentu u odnosu na klasicni diferencijalni ulaz. Buduci da se komplementarni diferencijal rabi kad se zeli koristiti veca struja emitera ulaznog stupnja, a struja shuma je u prvoj aproksimaciji proporcionalna struji baze (koja je preko beta vezana na struju emitera), u praksi komplementarni ulazni diferencijali najcesce imaju vecu struju shuma i radi toga se najcesce sparuju s manjim ulaznim otporima, da se izbjegne povecanje nivoa shuma. Opet, u realnom svijetu stvari nisu tako jednostavne i tranzistori imaju optimum struje emitera u odnosu na struju shuma no za ovo razmatranje je bitno iz aproksimacije vidjeti zasto stvari jesu kakve jesu.
Ako sad prosirimo ovo razmatranje na realne uvjete, gdje je na ulazu izvor, ond aimamo dva slucaja:
1) DC veza izvora. Tipicno niska impedancija izvora ce dominirati nad ulaznim otpornikom, i pod uvjetom da je s kontra strane diferencijala isti otpor, offfset ostaje minimalana a smanjuje se shum jer na niskoj impedanciji izvora struja shuma stvara puno manji napon shuma. No, buduci da je ulazna impedancija dijelom odredjena izvorom, a u praksi njegova izlazna impedancija ne mora biti poznata, otpornik s druge strane diferencijala treba odrediti procjenom prema najvjerojatnijem scenariju u kojem ce se pojacalo realno naci, kako bi se dobio dobar kompromis po pitanju offseta i shuma.
2) AC veza izvora. U tom slucaju DC offset diktiraju samo otpornici s ulaza na masu, i lako se mogu odabrati da budu jednaki. Atenuatore i sl. stavljamo ispred veznih kondenzatora kako svojim varijabilnim otporom ne bi sudjelovali u DC uvjetima rada pojacala, dakle da ne uticu na offset. Na vrlo niskim frekvencijama, ispod donje granicne koju cine vezni kondenzator i ulazni otpor, shum je povecan jer ulazi vide relativno visoke otpore prema masi, no taj shum je tesko percipirati. Na frekvencijama iznad toga, impedancija koju vidi ulaz pojacala je s lijeve strane odredjena izvorom, i najcesce je vrlo niska, no s desne strane je i dalje ulazni otpornik koji moze biti dosta visoke vrijednosti. Dakle, bez dodatnih mjera, dobijemo mali offset neovisan o izvoru ali generalno visi shum. Ta dodatna mjera je opet ujednacavanje impedancije koju vidi pojacalo s obje strane diferencijala, i svodi se na dodavanje drugog, invertirajuceg ulaza - s lijeve strane pojacalo vidi recimo 47k u paralelu s (10uF + mala impedancija izvora), i to bi trebalo biti i s desne strane - dakle fali 10uF u seriju s nekom niskom impedancijom, reda do 1k. U nasem konkretnom slucaju imamo jedinstvenu priliku dodati cijeli jos jedan ulaz cime pojacalo dobiva balansiranu ulaznu struktiru. Jedinos to je potrebno kod spajanja nebalansiranog signala je da neiskoristeni ulaz XLJ konektora bude terminiranna masu (idealno preko par stotina ohma ali i kratki spoj ce sasvim dobro odraditi posao). Cak i bez toga ce pojacalo normalno raditi s nebalansiranim signalom ali s povecanim shumom.