Odmah da upozorim, ovo ce biti jedan malo drugaciji tweak, konkretno, kako potweakati pojacalo pa da zapravo radi onako kako bi trebalo. Drugim rijecima, malo j efalilo da tema o ovom pojacalu zavrsi u rubrici 'audio prevare i razocaranja', a ako vec ne tamo, onda svakako pod 'refresh starih uredjaja', iako ovo pojacalo nije nbi priblizno toliko staro da bi se moglo u bilo kom smislu nazvati vintage komponentom, kakvoj zapravo i treba refresh.
Umjesto toga, ovo je pojacalo (ako se zanemari dizajn koji je ionako predmet ukusa o kojem se ne raspravlja) vrlo lijepo i pazljivo napravljeno... ali na zalost isto tako kompletno krivo.
Za pocetak, nesto povijesti...
Prije desetak godina, LC audio je kratko uzivao popularnost objavivsi nekoliko projekata poluvodickih pojacala bez globalne povratne veze, vodeci se filozofijom da je ona izvor svih audio zala (u stvarnosti bi to u najmanju ruku bilo misljenje koje je toliko iskrivljeno da je pogresno, premda stoji da upotreba globalne NPV itekako moze imati problema). Radilo se o evoluciji jednog koncepta, koji je u jednom trenu kulminirao pojacalom naziva 'End Millenium'. U slijedecih 10 godina, imena koja su stajala iza toga pomalo su se prebacila na druge stvari... no tesko je zanemariti cinjenicu da su svi akteri ove price iz Danske, i da su konstrukcije pojacala u najmanju ruku slicne, a neki cak imaju i asocijacijom slicna imena.
Prije otprilike pola gore spomenutog razdoblja, poznata tvrtka NAD je odlucila zakoraciti dublje u high-end, i izmedju ostaloga ponudila dual-mono integrirano pojacalo imena S300. Ovaj div tezine 27kg izradjen u Danskoj u kutiji od mase eloksiranog aluminija krije nesto vrlo slicno End Millenuium-u, a kako se kasnije pokazalo, bliski rodjak mu je Gryphon Tabu Century. Slike unutrasnjosti oba pojacala pokazuju nedvojbene slicnosti...
NAD S300:
Gryphon Tabu Century
Neki detalji kod Gryphona ukazuju na malo rafiniraniju izvedbu... dok detaljan pogled covjeka prvo natjera da se nada da je izvedba PUNO rafiniranija - i tu pocinje ono sto bi u ovoj prici bio zaplet.
Slika NAD-a je sa neta, a od tamo j euzeta s velikom dozom namjere. Pogledajmo jednu sekciju stampe malo poblize:
Ne cini li se da je podrucje stampane ploce uokvireno crvenom linijom nekako potamnilo? Eh... i tu smo dosli do glavnog problema - gospodo, ovo nije photoshop, ovo je za stvarno, produkt diletantizma u projektiranju. Na zalost, to nije sve. Pojacalo koje je stiglo do mene, izlazilo je iz 'protect' moda povremeno, nakon duljeg cekanja, vracalo se u njega spontano, bez vidljivog razloga, i na kraju... nesto je u njemu padalo simo-tamo ako se okretala kutija. Iskustva s povelikim brojem uredjaja s slicnom greskom ukazuju da se radi o dotrajalim kondenzatorima u sklopu detekcije mreznog napona, a otvaranje uredjaja je pokazalo da je to tek pocetak jednog velikog klupka problema. S otvorenim poklopcima, postaje jasno da je ono sto se pomice u unutrasnjosti, plasticni izolirajuci poklopac kondenzatora za filtriranje napajanja - od 8 komada, trima se vec 'izuo' termobuzir kojima su izolirani, i samo je pitanje trenutka kada ce se neki od njih razletiti.
Prva runda detekcije greske pokazuje slijedece:
- Filterski elektroliti su jos malo pa mrtvi. Kasnije se pokazalo da je od 10000uF po komadu prezivjelo jos u prosjeku 6000.
- Tranzistori u ulaznom stupnju se toliko pregrijavaju da su se doslovno odlemili, a stampa koja je inace tamno plave boje, je ispod laka tamno smedja. Lak je na par mjesta od pregrijavanja otpao.
Brzi fiks odlemljivanjem tranzistora, ciscenjem stampe (JAKO oprezno, samo sto se nisu odlijepili vodovi) i lemljenje lemom viseg talista rijesava problem u 90% slucajeva. Slijedi runda otkrivanja kvara broj 2:
- Optocoupler za dojavu greske kontrolnopj elektronici se 'prekuhan' i aktivira se sam od sebe. Problem je dodatno pogorsan konstrukcijskom greskom - optocoupler odredjuje logicki nivo na nozici kontrolnog procesora, no moze je samo povuci na nivo logicke nule, forsirajuci default stanje odredjeno otpornikom. Taj je toliko visoke vrijednosti da curenje svega 1uA struje kroz optocoupler rezultira u neodredjenom logickom nivou, koji fluktuira gore-dolje prema strujanju zraka. Kada se jednom upali, pojacalo ostaje upaljenojer je takva logika rada ulaza na procesoru.
Zamjena otpora na ulazu procesora rijesava problem i pojacalo se pali normalno. Sad kad imam uredjaj koji radi, ide promatranje i eventualno otkrivanje drugih problema... i tu se klupko pocinje odmatati. U pojacalu doslovno ne postoji dio koji se ne grije, bilo svojim radom ili od okoljnjih dijelova, pri cemu se gotovo nasumce na neki element moze staviti prst, i biti siguran u poslijedicne opekotine!!!
Daljnja forenzika je ustanovila hrpu problema, sto sve kulminira u potrebi da se u pojacalu u klasi cijene 3-4 tisuce EUR nakon 5 godina treba promijeniti 50% dijelova. I dok za neke odluke u topologiji i izvedbi moze biti pitanje ukusa ili filozofije, kod drugih se jednostavno i kratko receno radi o diletantizmu i neznanju. Eto liste:
- Tranzistori s teoretki maksimalnom disipacijom od 1W se NE MOGU u stvarnosti koristiti s disipacijom od 1W ili blizu tome. Isto tako ni otpornici, ni zener diode. Broj ovakvih komponenti u ovom pojacalu je upravo nevjerojatan i zapravo je pravo cudo da je sve skupa uopce radilo koliko je. Neki od otpora su se toliko 'prekuhali' da su doslovce zaboravili koliki im je otpor - boje kojima su oznaceni se uopce vise ne vide. O tranzistorima s automatskim odlemljivanjem je vec bilo rijeci.
- Elektrolitski kondenzatori se ipak moraju staviti dalje od dijelova pojacala koji se griju 'ko ludi' a pri tom bi bilo dobro da im je nazivni napon ipak dosta visi od radnog napona u tom sklopu. Kondenzatori za 63V ne bi smjeli raditi na 60V.
- Balansirani ulazni stupanj za CD ulaz zapravo nije pojacalo vec je na neki nacin oslabilo. Uz to striktno govoreci ne pretvara balansirani ulaz u single-ended, vec jednostavno zanemaruje jednu fazu diferencijalnog signala. Narocito problematicno je spajanje signala izmedju tog sklopa i ostatka pojacala preko elektrolitskog kondenzatora vulgaris domesticus. S obzirom da je to jedini kondenzator (ako ne racunamo napajanja) kroz koji signal uopce prolazi, stvarno bi covjek ocekivao nesto kvalitetnije na tom mjestu. Da stvar bude gora, toplina mu je pobila polovicu mikrofarada i povecala ESR, koji u kombinaciji s relativno niskoohmskim ulazom, povecava uticaj kondenzatora na zvuk. Svigdje drugdje se proizvodjaci trude postici upravo obrnutu kombinaciju. Za cudo, nema cak ni bypass-a folijskiom kondenzatorom...
- Postojanje gornjeg sklopa je tim vise neobjasnjivo s obzirom da je ostatak pojacala zapravo sposoban primiti diferencijalni ulazni signal, no 'druga strana' ulaza je jednostavno spojena na masu i DC servo.
- Jos je veca misterija zasto je pojacanje pojacala toliko visoko, puna izlazna snaga se postize vec sa 350mV ulaznog napona. Spajanjem CDP-a na normalni cinch ulaz se preskace cijeli jedan stupanj i osobno, to bi bio preferirani spoj.
- Pojacalo se sastoji od dva stupnja naponskog pojacanja i slijedila. Iako je topologija sklopa jednim dijelom pitanje filozofije i ukusa, izvedba ima gresaka u konceptu. Za pocetak, struktura podjele pojacanja izmedju dva stupnja je sasvim obrnuta. Ulazni stupanj s dva komplementarna diferencijala koristi linearnije tranzistore s vecim strujnim pojacanjem za postizanje manjeg naponskog pojacanja, dok se od drugog stupnja s nelinearnijim uvjetima rada i manjim pojacanjem aktivnih dijelkova, ocekuje vece naponsko pojacanje. Prilicno j eocigledno da bi optimkum bio tocno obrnuto od toga. Mogao je s lakocom i biti, rijesavajuci ujedno problem zagrijavanja, s dva dodatna tranzistora, ukupne cijene 40 lipa - u maloprodaji. Da stvar bude gora, taj stupanj tjera prvi od tri stupnja izlaznog slijedila. Linearnost ulazne impedancije slijedila je za ovakvu konstrukciju od presudne vaznosti - a upravo prvi stupanj radi s znatno premalom strujom, cak 3x manjom od prethodnog stupnja, da bi tranzistori u njemu bili i blizu linearnog rezima rada.
- Preklapanje ulaza je izvedeno pomocu releja. Svaki relej ima dva preklopna kontakta, nokako je pojacalo u dual-mono tehnici, svaki kanal i ulaz ima svoj relej, pa je teoretski drugi kontakt nepotreban. No, mogao se spojiti u spoj s tzv. kapacitetnom branom, koji smanjuje preslusavanje ulaza na posve zanemarivu mjeru, za nula troska. Umjesto toga, kontakti su spojeni u paralelu?!
- Ploca je projektirana pomocu racunala, i to tzv. auto-routerom. Taj program osigurava korektno elektricno spojen sklop, ali nema blagog pojma o finesam potrebnim u kvalitetnoj izradi stampane ploce za audio svrhe. Iako j eploca slozen lijepo i simetricno, vodovi se po njoj mjestimicno krizaju tocno kako ne bi smjeli, a o kolicini preskakanja s jednog sloja na drugi (ploca je sasvim lijepo mogla biti i jednoslojna!) da ne pricam. Srecom, dvostrana izvedba pomaze da se ne odlijepe pregrijani vodovi, no oni se ionako ne bi bi trebali pregrijavati! Problemi u izvedbi su najevidentniji kod spajanja kondenzatora u ispravljacu, s naglaskom na masu, put struja iz ispravljaca u kondenzatore i prema pojacalu je uglavnom nedefiniran. Kao sto se vidi na slici Gryphon-a, za razliku od NAD-a su stavili po dva greca po kanalu, time su barem donekle rijesili taj problem.
Nakon svega ovoga, postalo je jasno da ce refresh postati tweak, ciljan na pouzdani rad pojacala i koliko je moguce, ispravak konstrukcijskih gresaka. U tu svrhu je sklop prebacen u simulator, s kojim je izracun struja, disipacija i tendencija prilikom izmjena, znacajno olaksan.
...nastavak slijedi!
).
vrlo blagi NPV u samom naponskom pojacalu od cca 1dB.