Filmski kutak

[Roko]

Nedavno sam na BUG-forumu predložio ovaj zanimljiv filmski uradak, zasluženi Grand Prix na prošlogodišnem Cannesu:

Bir zamanlar Anadolu'da

http://www.imdb.com/title/tt1827487/




Recentni uradak sad već renomiranog turskog redatelja Nurija Bilge Ceylana, koji plete kratku priču oko jednostavne tzv. istražne radnje ubojstva, gdje mala grupa policajaca predvođenih istražnim tužiteljem, šefom policijske postaje i liječnikom, pokušava locirati tijelo vodeći počinitelja negdje po bespućima turske, da prostite, vukojebine. Cijela priča i radnja se odvija kroz jednu noć i sutrašnje jutro, kroz koju nas redatelj izvrsnom karakterizacijom likova i fenomenalnim detaljima (igrom svjetla munje, sjenama, licima obasjanim petrolejskim lampama, jabukama koje se kotrljaju niz padinu u potočić itd...) sasvim polako uvodi u dramaturgiju, rasvjetljavajući lagano zločin kroz slojevit pregled ljudskih sudbina. Filmčina.

[ziki]

Preneseno s drugog foruma (pogledao sam i slažem se s većinom napisanog):

Poezija (Shi), red. Chang-dong Lee

Scenarist i redatelj Chang-dong Lee jedan je od najdarovitijih "novih" svjetskih filmaša, ujedno i još jedan zapaženi predstavnik iznimno zanimljive i zasluženo epitetom "velika" označene suvremene južnokorejske kinematografije koju ključno definiraju kultni autori Ki-duk Kim, Chan-wook Park, Joon-ho Bong, Sung-su Kim i dijelom Je-gyu Kang. Ako se može suditi tek na temelju dva kod nas ograničeno distribuirana redateljeva filma, tjeskobnih egzistencijalnih drama "Peppermint Candy" i "Poezija", književnik i bivši srednjoškolski profesor Chang-dong Lee parnjak je Joon-ho Bonga, autor koji na angažiran način izlaže naizgled jednostavne no zapravo vrlo složene i slojevite moralističke priče o nasilju i tragici kojima je impregnirana svakodnevica tzv. običnih, "malih" ljudi. Nakon što se u izvrsnom Peppermint Candyju, retrospektivno ispripovijedanoj intrigantnoj storiji o posljednjih 20 godina života samoubojice Yong-ho Kima, pozabavio nekima od ključnih događaja u suvremenoj južnokorejskoj povijesti, od tragičnih studentskih demonstracija početkom 1980-ih do azijske financijske krize tijekom 90-ih, istodobno se oslanjajući na snažnu simboliku koja je uključivala i provokativne historiografske i psihoanalitičke interpretacije, Lee se u Poeziji opet posvetio tragikom obilježenoj intimističkoj priči prostodušne, naivne i dobrodušne žene na pragu starosti.

Ona je 66-godišnja Mija, mještanka gradića nedaleko Seula koja unatoč neimaštini i teškoj egzistenciji koncentriranoj oko skrbi o lijenom i neposlušnom unuku, tinejdžeru Wooku, pokušava i u velikoj mjeri uspijeva održati privid dostojanstvenog života. Za preživljavanje zarađujući kao povremena domaćica svog tjelesno hendikepiranog vršnjaka Kanga koji se oporavlja od moždanog udara, formalno neobrazovana i nenačitana ali energična, vedra i optimistična Mija odluči krenuti na tečaj pisanja poezije, jer želi spoznati ljepotu i puninu svijeta oko sebe. No budući je film otvorila sekvenca u kojoj do zaigrane djece pored rijeke Han dopluta leš mlade utopljenice, gledatelj ispravno sluti da je pred Mijom nevesela i tjeskobna budućnost daleko od lirske lepršavosti i zaigranosti. Kad se ubrzo otkrije da je utopljenica iz rijeke Wookova školska kolegica koja je počinila samoubojstvo jer su je sociopatskim karakteristikama obilježen tinejdžer i petorica njegovih prijatelja šest mjeseci kontinuirano silovali, Mijin će se život odjednom raspasti. Dok ju profesor na tečaju podučava kako u svrhu pjesničkog nadahnuća istinski doživjeti svaki djelić svoje okoline i kako probuditi vlastiti kreativni potencijal i senzibilitet, uvijek u odjeću cvjetnog uzorka odjevena Mija shvaća da je posve zakazala kao odgojiteljica mladića kojeg joj je na skrb ostavila neodgovorna razvedena kći. Međutim, roditelji djece zlostavljača koji su djevojku otjerali u smrt odlučili su kao svojevrsnu odštetu prikupiti veliku sumu novca za djevojčine roditelje, a Mija zna da svoj dio novca ne može nikako prikupiti. Da nevolja bude veća, liječnica joj je upravo dijagnosticirala uznapredovalu Alzheimerovu bolest uslijed koje je već počela zaboravljati neke riječi, pa Mija zaključuje da ima još malo vremena za poravnavanje životnih računa i ostvarenje ambicija.

Vješto spajajući socijalni realizam, okrutnost ekstremnih životnih situacija, turobnost i pesimizam osobnih ljudskih drama i suptilne poetske trenutke koje podjednako dočarava riječju te estetiziranom i likovno dojmljivom vizualnošću, Lee stvara provokativnu i živu cjelinu koja funkcionira kao višeslojna metafora. Njegova Poezija nije samo impresivna studija kompleksnih međuljudskih odnosa u kojima iz najgorih okolnosti ponekad izbijaju najljepši detalji, niti tek snažan, osebujan i dubok filozofičan pogled na složenost i nepredvidljivost života, već i priča o neizbježnosti pristajanja na kompromise, pa i po najvećoj cijeni, kao i o posrednoj manje ili više svjesnoj pobuni protiv društvenih normi. Sve u svemu, zasad posljednje ostvarenje Chang-dong Leeja, koje redatelja smješta uz bok takvih imena kakva su Hirokazu Kore-eda i Aleksander Sokurov, zavrjeđuje superlative i najtopliju preporuku.

[ziki]

Još jedan vrlo dobar...

http://www.imdb.com/title/tt0424227/

[Khadgar2007]

Danas poslije zna se kojeg vesterna(scena paljenja šibice na Klasusovoj grbi je antologijska ) bio zgodan filmić Wristcutters http://www.imdb.com/title/tt0477139/ od domaćeg redatelja koji je otišao u ameriku, satirična priča o "životu poslije smrti" ljudi koji su počinili samoubojstvo, uz meni dobar soundtrack i pojavljivanje Toma Waitsa u koliko sam skužio u ulozi šefa tog mjesta.

[Roko]

Prag






http://alancumming.com/done.php?id=3


(na linku se može pogledati cijeli film)



Zanimljivo ostvarenje Iana Sellara iz 92', prikazan na festivalu u Cannesu iste godine za koji je Alan Cumming dobio nagradu za najbolju ulogu. Uz prilično jednostavnu radnju prateći pokušaje jednog mladog Škota koji dolazi u Prag u nadi da će saznati nešto više o stradanju svoje familije tijekom drugog svjetskog rata, redatelj zapravo isprepliće zanimljivu priču o staroj i modernoj Europi, u raskoraku između starih i novih birokracijskoh gluposti i neminovnih nadolazećih promjena. I to na jedan vrlo zanimljiv i poseban način kroz jedan čudan ljubavni trokut, začinjen sjajnom karakterizacijom likova kroz majstorski odrađene detalje, posebnog senzibiliteta.

[Roko]

Being Flynn





http://www.imdb.com/title/tt0455323/



Filmček Paula Weitza prema autobiografskom romanu Nicka Flynna "Another Bullsh-t Night in Suck City". Predložak odličan i vrijedi pročitati knjigu koja je zapravo snažna kritika modernog američkog društva, iznutra, izravno i snažno oslikavajući nepravde socijalnog i zdravstvenog sustava, sa svim pripadajućim predrasudama, kroz odnos sina i oca jedne (zapravo tipične) američke disfunkcionalne male obitelji. Nažalost, Weitz nije uspio u potpunosti "ubrat" i prenijeti svu gorčinu i satiru knjige, iako je De Niro (opet) solidnom glumom manirom starog majstora učinio film gledljivijim (uz nekoliko vrlo lijepih minijatura i detalja). Šteta, jer uz malo inventivnijeg redatelja mogao je ispasti odličan "ruski klasik" preslikan na moderno američko društvo. Svejedno, svim ljubiteljima suvremene američke književne satire, filmček može vrlo dobro poslužiti kao uvod u čitanje te izvrsne autobiografske knjige.



I da, život je skupljanje materijala...









...edit, za radoznale:



http://www.blueflowerarts.com/nick-flynn



http://nickflynn.org/

[Roko]

Preneseno s drugog foruma (pogledao sam i slažem se s većinom napisanog):

Poezija (Shi), red. Chang-dong Lee

Hvala na prijedlogu Ziki, odličan film, ide večeras na telki, (HRT2) u 22:00

[Khadgar2007]

Ja sam u petak gledao onaj filmić o Woodstocku http://www.imdb.com/title/tt1127896/ ,koliko je realan a koliko nije ali meni se baš svidio.

A već par dana me na usb sticku čeka Venera u krznu http://www.imdb.com/title/tt0064789/ koju trebam pogledati.

[Roko]

http://www.imdb.com/title/tt0780511/ Everybody's Fine

Svi lažu, naravno, uvijek je tome tako, prije ili kasnije, manje ili više. U svakodnevnim i malo manje svakodnevnim obiteljskim odnosima to (gotovo da) i ne primjećujemo, prolazi mimo nas, poput telefonskih stupova dok se vozimo vlakom. I o kojima (nikad) ne razmišljamo. Iza lakonske uniformne laži "svi smo dobro" na kraju pisma ili e-maila, često se kriju cijela prostranstva nedaća kojima ne želimo gnjaviti naše najbliže. Štitimo li ih zapravo? Ili možda sebe? Jeli sitna (i malo manje sitna) laž nužna samoobrana i povezujući obiteljski sastojak? De Niro je posao odradio solidno, vidi se da staroj ćunki ne izmiču neki sitni detalji ni iskustveni potezi koji su samo takvima svojstveni. Mladi redatelj (relativan pojam) Kirk Jones, kojem je ovo bio tek treći dugometražni film, dohvatio se teme koja nije zahvalna niti je (posebno) atraktivna, a koja bi se mogla možda i bolje odraditi van engleskog govornog područja i megalomanske holivudske hiperprodukcije. Iako je u takvim filmovima jednostavno nemoguće pobjeći od patetike, klišeja i "već viđenog", razliku od režije do režije čine neke male slikice o kojima vrijedi razmisliti i onaj topli ljudski dojam identifikacije, koji ili ostane ili pobjegne. Klizak teren, ali upravo zbog tih nekih sitnih detalja i stanovite sposobnosti uvlačenja u "priču", brijem da je mladi redatelj na pravom tragu i bit će svakako zanimljivo pratiti njegove radove i ubuduće.

[Mate]

Do danas, nisam ni znao da postoji ova tema.
Ajde Roko, digni guzicu iz fotelje i uhvati se posla (DIYerskog, naravno) , ovo nije filmaški forum.

Prijedlog Adminu.
Ubuduće ovakve likove kao Roko s ovakim temama, prvo opomena , a u slučaju ponavljanja zlodjela najteža kazna...