Malo teorije.
Najprije zašto akrilni tanjur. Akril je materijal koji se relatvno lako obrađuje strojno, dosta je homogen i izotropan što znači da će težište biti u sredini tanjura sa svojstvom da ne unosi svoje frekvencije u zvuk.
Ležaj je od bronce zbog njenih "samopodmazivajućih" svojstava u dodiru sa čeličnom osovinom. Nije nužno da je čelik velike tvrdoće, ali ni ne smeta. U donjem dijelu osovine je kuglica koju ćemo u konačnosti zamjeniti keramičkom kako bi ostala trajno okrugla bez obzira što je tanjur dosta velike mase (6-7kg). Manja zračnost ležaja koristi da bi smo mogli staviti što rjeđu podmazujuću tekućinu. Ja koristim sintetičku tekućinu za automatske mjenjače tzv. ATF (automatic transmission fluid). On je agresivan na sve osim metala pa ćemo vidjeti kako će se ponašati sa brtvom na Mulinovom ležaju. Moja je ideja bila da bude iz jednog komada što je izvedivo samo sa posebnim svrdlima.
Na vrhu tanjura staviti ćemo mat od akrilnog stakla (perspex) tako da bude što manje prijenosa elektrostatike između njega i gramofonske ploče. Ako su materijali različiti to u startu formira nekakav kondezator jer se vrtnjom inducira statički elektricitet.
Slijedeći korak je postavljanje na probnu bazu od medijapana na kojoj ćemo točno označiti sve da bi se konačna baza nogla napraviti od kamena (poželjno velike gustoće).
Nakon toga ide čahura za motor i montaža motora. Da uživamo malo u vrtnji
