@doubleri, multipleri
Kao sto je tubeman vec napisao, jedan od razloga pro, je problematika visokih napona. Vjerojatno jedan od najcescih takvih ispravljaca ikad, se nalazi u svakom TV-u ili monitoru s katodnom cijevi, za dobivanje visokog napona. No istovremeno, takav je sklop i dobra skola kad se tice jednog kazloga kontra multipliciranju napona, a to su tolerancije u kondenzatorima.
Premda ima podosta vrsti doublera, svima je nekako zajednicko da barem neki dio sklopa puni neki kondenzator u jednoj poluperiodi napona koji se ispravlja, a onda ga prazni u slijedeci stupanj (opet kondenzator) u drugoj poluperiodi. U punovalnim verzijama postoje parovi kondenzatora, dok se jedan puni, drugi se prazni i obrnuto, dakle rade u 'protutaktnom modu'. Medjutim, bez obzira na to, postoje razlike u prenesenom naboju izmedju poluperioda jer postoje tolerancije kapaciteta, koje su narocito velike kod elektrolitskih kondenzatora. Spomenuti visokonaponski ispravljaci to elegantno zaobilaze zato jer su u njima klasicni folijski kondenzatori.
Sto se tice ostalih parametara, za napone ulaza koji su relativno veliki u odnosu na pad napona na diodama, ispravno odabrani i izvedeni multiplikator napona ne pokazuje bitne razlike u radi u odnosu na klasicni ispravljac. Problem je prvenstveno u cijeni i prostoru (jesu li npr. dva elektrolita s dvostruko manjim radnim anponom ali dvostruko vecim kapacitetom jednake cijene kao jedan s nominalnim naponom i kapacitetom), a tek onda u gubicima. Cijenu prakticki odredjuje broj kondenzatora, dok su barem u poluvodickoj verziji diode gotovo zanemariva stavka. Naravno, uvijek se treba pitati kolika je u odnosu na sve to cijena drugacijeg namota na transformatoru.
Jedna mala napomena: cesto se spominje kao mana multiplikatora povecana valovitost napona, sto je neprecizno do mjere da je u pravilu netocno. Radi se o jednostavnom pravilu - multiplikator mnozi sve napone, dijeli sve struje. Dakle, ako je napon 2x visi na izlazu, i valovitost je 2x veca, a raspoloziva struja 2x manja. U stvarnosti radi gubitka na diodama, mnozenje iznosa napona postaje sve losije kako se nagomilava gubitak napona na diodama, a valovitost ostaje, pa se u tom smislu moze reci da je nesto povecan u odnosu na klasicnu izvedbu ispravljaca s istim izlaznim naponom (pri tome treba voditi racuna da postoji izracun kapaciteta kondenzatora po sistemu ekvivalencije s klasicnom izvedbom koji semora postovati, a najcesce to nije slucaj!). Podnapomena: gubici na diodama su kod duplikatora napona su jednaki kao kod punovalnog ispravljanja, a u odnosu na klasicno punovalno ispravljanje se povecavaju tek za faktor multiplikacije veci li jednak 3.
@kapaciteti
Mislim da sam ranije u ovoj temi pokazao sto se dogadja povecanjem kapaciteta u ispravljacu i da postoji neka vrsta optimuma za zeljeno opterecenje. Nakon toga povecanje kapaciteta smanjuje valovitost napona, sto moze ali i ne mora biti bitno - ovisi o primjeni. Povecanje kapaciteta takodjer smanjuje impedanciju ispravljaca kad ga se gleda kao naponski izvor, ali se ovdje stvari u teoriji i praksi mogu jako razlikovati, jer je to smanjenje u praksi gotovo potpuno ovisno o kvaliteti upotrebljenih kondenzatora, kao i ujednoj mjeri, o ozicenju. Kod nekij je aplikacija nizak unutrasnji optor bitan - primjerice, poluvodicko PP pojacalu trosi struju iz pozitivnog izvora u jednoj, iz negativnog izvora u drugoj poluperiodi izlaznog napona. Dakle, kroz ispravljace cirkuliraju poluvalno ispravljene struje trosila. Buduci da ispravljaci cesto mogu biti zajednicki, filterski elektroliti su prakticki svojom impedancijom jedina brana od pretakanja efekata tih struja izmedju kanala koji se napajaju iz istog ispravljaca - koliko je to bitno ovisi o samoj topologiji ispravljaca.
Paralelu bi mogli povuci i po pitanju paralelnog (

) spajanja vise kondenzatora u veci iznos kapaciteta. U teoriji nema nikakve razlike, u praksi, razlike u odnosu na jedan veci kapacitet mogu biti drasticne. U teoriji su naime kapaciteti samo to, a u stvarnosti vise slice serijskom RLC titrajnom krugu. Spajamo li ih paralelno, dobijemo svakojake kombinacije rezonancija. No, spajamo li ih 'losim' vodovima, upravo takvo spajanje pretvara cijeli sklop u visestupnjeviti filter, sto je itekako pozeljno. Dakle, kao sto tubeman rece, nema jednoznacnog rijesenja ili preporuke - kao i u drugim stvarima u zivotu, nista nije samo crno ili samo bijelo.