Transcendent Sound OTL - The Beast

[sstrsat]

Kad smo se vec prestali obazirat na to oce li nas Brus tuzit zbog komentiranja njegovog ampa onda neka gre i c/p teksta kojeg san pred vise od misec dana poslal Zmajzu na PM u vezi ovog ampa.
Bolje je da sve ovo ca se ima za rec o tom ampu obeshrabri potencijalnog graditelja prije nego ca baci hrpu soldi na nesto ca ni dobro.
Ali da sad ne ispadne da obeshrabrujen sve koji bi eventualno isli na OTL velike snage (recimo 80+ vata), nije to bas toliko nedostizno. Uz uvjet da se uzme dovoljan broj izlaznih lampi i da se postuju pravila struke a ne da se gre u nekakve "ka fol originalne kerefeke.
Ali o tome mozemo u nekoj posebnoj temi

c/p:

Evo Vedrane, pregledal san materijale pa da ti kazen ca mislin o svemu tome. Odgovor ce bit mozda malo viseznacan ali poanta je da te molin da dobro promislis da li oces ic bas u tu gradnju.

Amp je kompliciran, puno vise nego ca bi tribal bit. Pustimo zasad na stranu i to ca mu je frekventna karakteristika tako tako i ca trazi i jako visokih 700V u jednom od napajanja, ima tu i opakijih stvari.
Puno je u njemu bazirano na dosta jakoj povratnoj vezi a tako jaka povratna veza u kombinaciji sa ne bas kratkim duzinama vodova (koje se ovdi tesko mogu izbic) vrlo lako moze dovest do nestabilnosti i pojave oscilacija. Tu bi layout tribalo dobro isplanirat.
Osim ove globalne npv ima unutar samog ampa i jedna lokalna povratna veza koja je ne negativna nego pozitivna a btw, upravo na pozitivnoj povratnoj vezi se bazira rad oscilatora. OK, kako se u tom dilu ampa di je ona primjenjena radi o malom open loop gainu do oscilacija ne bi zbog nje tribalo dolazit (barem teoretski) ali mi se takvo rjesenje ni najmanje ne svidja. Oce li to bit stabilno bas u svim uvjetima realnog tereta (zvucnika) je tesko rec bez detaljne analize ali potencijalna mogucnost nestabilnosti itekako postoji.
Da provan malo razumit logiku konstruktora zac je ovo priminil: Nekako mozda najvise iz zelje da bude originalan i da zbog te originalnosti dobije patent koji ce mu osigurat da se shema ne smi javno objavljivat a time ujedno rajcat ljude da budu u uvjerenju kako se radi o necemu izuzetnom. Puno ljudi padne na ono "Patentirano". Tako da mislin da se kad se sve zbroji i oduzme sve svodi na ciste komercijalne razloge.
Stvar je zapravo u ovome. Kod tih topologija koje koriste nesimetricni izlazni stupanj je pozeljno na neki nacin barem priblizno ujednacit gornju i dolnju granu izlaznog stupnje da se time ublaze negativne poslidice asimetricne povratne veze. Redovito se to dela tako da se na dolnju granu (stupanj sa zajednickom katodom) primjeni neka vrsta npv (npe Schade) i tako ju donekle izjednaci po pojacanju i izlaznom otporu sa gornjom granom (slidilo). nije to naravno potpuno izjednacivanje ali ipak je vrlo korisno.
A on je ovdi posal drugim putem i umisto npv na dolnju granu priminil je pozitivnu povratnu vezu na slidila u gornjoj grani pa je time povecal i pojacanje i idigal izlazni otpor slidila da postane sve to slicno stupnjevima sa zajednickom katodom u dolnjoj grani.
OK, rjesenje je poprilicno originalno i siguro mu je ubrzalo i olaksalo dobivanje patenta ali u terminima stabilnosti ampa tesko se to moze smatrat bas dobrim rjesenjem. Pogotovo zato ca nije skroz kontrolirano komponentama unutar ampa nego je jako ovisno o (varijabilnoj) impendanciji zvucnike.
Indirektna poslidica takvog rjesenja je i to da je zbog njega progural DC struju driverice (gornja V3) kroz zvucnik. Tih 15-ak mA kreira offset od oko 120mV kroz zvucnik koji onda triba kompenzirat malo razlicitim strujama kroz izlazne cijevi gornje i dolnje grane.

I sad dolazimo do izlaza i ustvari do tvog pitanja oko koristenja PL504. Teoretski da ali sa poprilicno manjom snagom. Sa napajanjem od recimo 140 do 150V tu bi se dobilo oko 35 do 40W izlazne snage. Vise ne moze jer bi za vise tribala pobuda PL504 ic u pozitivno ato ne gre u ovakvoj koncepciji di je driver vezan preko kondenzatora.
A i u tom rezimu ce cijevi itekako zalazit u prekoracenu disipaciju. Nece ih to odma ubit ali kod tih TV sweep cijevi je prekoracenje disipacije jedan od najcescih uzroka njihove prerane smrti.
Dobilo bi se sa PL504 doduse i dosta preko 100W ako bi se koristilo istih +/-200V napajanja kako e predvidjeno za EL509 ali bi tu cijevi bile jos puno cesce i duze u nedozvoljenoj disipaciji. Koliko cesto i koliko dugo, to ovisi o samom muzickom materijalu i glasnoci slusanja.
I sad dolazmo do samog izlaznog stupnja koji je teska idiotarija. Vezat po 8 ovakvih cijevi u direktnu paralelu a ne stavit nikakve katodne otpornike svakoj posebno moze samo neki ki nima uopce iskustva sa tim sweep cijevima (od onih otpornika u anodama nima neke vece koristi).
Ovo ca je on napravil podrazumiva potpuno uparene cijevi, i staticki i dinamicki. I to u toj mjeri jednake da ce i u periodima dok nisu postigle punu radnu temperaturu raspodila struje kroz njih bit jednaka. Koliko je to daleko od realne situacije sa tim sweep cijevima i kolika su realna odstupanja odprimjerka do primjerka zna svaki ki je sa njima nesto delal.
A kako amp nima nikakvog DC serva onda nima nikakvog nacina da offset na zvucniku bas uvik bude zanemarljiv. Cak i u slucaju idealno uparenih cijevi (tribala bi ih lipa gomila za to) ce se sigurno u periodu ugrijavanja pojavit na izlazu odredjeni offset koji upoce ne morabit bezazlen za zvucnike. Ako ih i ne ubije, nije bas lipo gledat membranu kako seca van i unutra u sporom ritmu.
Jos je gora situacija u slucaju ispada neke od cijevi ili pregaranja nekog od onih 8 osiguraca. Offset koji bi se time pojavol bi vrlo virovatno bil poguban za zvucnike ili barem za neke od drivera u kutiji.
Ta opasnost ispada neke od cijevi ili osiguraca je jos puno veca ako bi se koristile PL504. kako bi one bile vise izlozene nedozvoljenoj disipaciji onda je mogucnost kvara neke od njih puno veca.

Tako da se odgovor na tvoje pitanje ustvari svodi na ovo: Moguce je koristit PL504 ali uz veliki rizik. Ja osobno ne bi ni isal na tu koncepciju ampa. Tako da stvarno jos jednom pretresi odluku jer ne bi malo smisla potrosit ne male solde na ovo a dobit vrlo nepouzdan amp.

[ilimzn]

Evo, sstrsat je jos detaljnije analizirao ovaj OTL, za razliku od mog posta koji je dosta pojednostavljen i teoretski, cisto kao istrazivanje moze li se to ili ne.
U praksi je problem balansiranja struje kroz paralelno spojene cijevi ovog tipa itekako izrazen. Iz nesto mjerenja koje sam odavna radio, za date uvjete anodnog napona i napona na G1, varijacije od +-25% u struji anode uopce nisu rijetkost - srecom to vise vrijedi za PL509/519. PL504 se pokazala dosta konzistentnijom i pada unutar 30% ukupno - ali, da se razumijemo to uopce nije mala brojka.
Ako se tkogod sjeca one moje dosta teoretske teme s idejama kako napraviti mali OTL, tamo je jedan od glavnih razloga rada u pentodnom modu bila mogucnost podesavanja balansa struje manipulacijom napona na G2, cime se izbjegava potreba za prakticki posebnim driverom za svaku cijev, zeli li se taj posao odraditi kako spada.

Postavilo se pitanje oko toga da ti Rosenbiltovi OTL-i ipak rade i to cini se pouzdano. Pouzdanost ove konstrukcije je vrlo ovisna o vrsti glazbe koja se slusa, te o srednjoj snazi. Ovdje izbjegavam rijec 'glasnoca' jer to ovisi o efikasnosti zvucnika koji ce biti prikljuceni na to pojacalo. Premda OTL prilicno dobro podnosi zahtjevne zvucnike, s pravom se postavlja pitanje koliko to dugo moze trajati. Ako se ocekuje nesto takvo, tada treba uzeti veci stupanj sigurnosti i spustati maksimalnu snagu a konto razlike u cijevima.
Ono sto mozda nije ocgledno je da su 'najjace' cijevi tu problem - to su cijevi koje zapravo imaju najbolje karakteristike i sposobne su pri maksimumu pobude dati najvecu struju - iako bi takve bile izrazito pozeljne kad se tice postizanja maksimalne snage, uvjet bi za to bio da su sve jako dobro uparene. Kada to nije slucaj, takva 'najbolja' cijev ujedno radi i najveci dio posla, i najopterecenija je. U ovakvom OTL-u zapravo najdulje traje ona cijev koja je najlosija, i ta umre tek kad se sve druge potrose, sto bi korisnika moglo navesti na sasvim krive zakljucke o kvaliteti cijevi koje je ugradio u svoje pojacalo.

Kako povecati pouzdanost? Najprije tako da se naponi napajanja smanje uzevsi u obzir racun koji sam u kratko iznio u svom postu - samo ovaj puta umjesto krivulja iz dokumentacije cijevi, sve struje povecavamo za cca 15% i prema tome racunamo napon napajanja za maksimalnu odabranu disipaciju. Naravno, ako su struje 15% vece, tada cenaponi sipasti 15% manji. Valja napomenuti da za 'slucajno odabrane' cijevi, s varijacijom +-15%, to znaci da je najgori slucaj da su sve cijevi -15%, odnosno -30% za proracunati maksimum. Na prvi pogled to ne izgleda tako strasno dok se ne sjetimo da snga raste s kvadratom napona ili struje, dakle za -30% u odnosu na racun maksimuma, snaga pada na cca 59% ako su sve cijevi 'lose'. IStina, trajat ce vrlo dugo Ovo je naravno samo sto se tice potencijalnog pregrijavanja cijevi radi rasparenosti. Statistika nam donekle ide na ruku s povecanjem broja cijevi jer se sve vise nazire gaussova razdioba - vecina je cijevi ipak negdje u sredini, no bez selektiranja cijevi, nemoguce je postici maksimum snage.

Drugi je problem pitanje dinamickog balansa, pogotovo priliko zagrijavanja do radne temperature. Ovdje treba voditi racuna da pojacalo ipak radi u klasi AB, i to vise B nego A, sto znaci da je temperatura cijevi poprilicno ovisna o dugorocnoj (u minutam) srednjoj vrijednosti izlazne snage. Bitno je znati da su ovakve cijevi prilicno varijabilne s temperaturom. Resetke su relativno blizu katodi radi postizanja visoke strmine, a zagrijavanje elemenata dovodi do mijenjanja dimenzija radi rastezanja i skupljanja materijala. Premda su apsolutno gledano to relativno mali pomaci, oni su kod ovakvih cijevi radi malih razmaka resetki relativno veci u odnosu na te razmake i tipicne cijevi koristene izvan OTL tehnologije. U praksi strmina i struja kroz cijev itekako varira s temperaturom, ponekad na vrlo neocekivane nacine, npr. skokovito, radi pojave trenja u cijevi! Radi se o situaciji gdje elementi napinju noseci liskun koji u jednom trenu dozivi pomak po unutrasnjosti balona, cime se sila napinjanja naglo mijenja a time i polozaj i relativne udaljenosti elektroda - k tome ova pojava ima i histerezu.
Sstrsat je s pravom ukazao na problem balansa, i on ce tokom takvih prelaznih pojava biti narusen.

Negdje izmedju gornje dvije kategorije je i problem s osiguracima. Ovaj je problem generalno poznat na OTL-ima, pogotovo onima koji koriste rusku inacicu 6AS7G,imenom 6N13S. Tamo je spoj anode izveden kao interni osigurac. Problem je sto nema nikakve indikacije kad on pregori osim ako u tom trenu niste gledali direktno u cijev. Nastaje disbalans jer u jednoj banki (polovici) izlaznog stupnja radi jedna trioda manje. U ovom projektu su tu osiguraci. Ne samo da dolazi do pojave DC offseta - sto je unekoliko zaobidjeno NPV-om, nego sad preostale triode trebaju pokrivati onu koja je krepala. I sto ce se dogoditi? Nije tesko zamisliti - ubrzo ce krepati slijedeca najjaca cijev. Nakon toga slijedeca itd i to sve brze s obzirom da se pokusava ista snaga izvuci sa sve manje cijevi. Naravno, uz dovoljan broj cijevi stvar ce poceti previse izoblicavati i pojavit ce se veliki DC offset prije nego umru sve, no ostat ce zapravo one najlosije. U Rozenbiltovom projektu ce, nadajmo se, stradavati osiguraci, no opet, fali indikacija da su umrli. Ovdje je lijek ocigledan - ako pregori bilo koji osigurac, sve skupa treba ugasiti. Isto tako, apsolutno je obavezna upotreba DC zastite na izlazu, a itekako je pozeljan i DC servo.

Zaista preporucujem malo pretrage po www.tubecad.com. Tu je u puno navrata bilo govora o raznim topologijama OTL-a, a jedna koja je vrlo zanimljiva u svjetlu recenog, je zapravo jako slicna ovoj u Transcedentu, samo ipak izvedena kako spada. Jedna zanimljivost je da je izlazni stupanj i njegov phase splitter izveden tako da zajedno cine slijedilo, tako da postoji vrlo kratka lokalna NPV, koja je jos k tome i DC vezana. TIme je vecina problema s DC offsetom u startu smanjena (ne i posve eliminirana s obzirom da ta dva stupnja ne raspolazu s puno pojacanja, premda dovoljno da se bilo kakav dodatni offset nakon utrimavanja smanji za 10-ak puta). Isto tako je puno diskusije o driverima za ovaj tip izlaznog stupnja kao i o problemu izlazne impedancije.

Sve ovo skupa bi trebalo dati jako dobar uvid u kompromise pri projektiranju standardnih OTL-a. Sstrsat-ov OTL je vrlo nestandardan u odnosu na ono sto se najcesce podrazumijeva pod OTL, a to su prilicno nategnute konstrukcije o kakvima i on i ja ovdje uglavnom prigovaramo. U njegovom slucaju, OTL je SE, sto znaci da se podrazumijeva radu klasi A i tu jednostavno ne moze biti kompromisa izvucenih iz rada u klasi B, koristenja termicke inercije cijevi i odnosa peak/srednja snaga, kao ni poduplavanja dozvoljene disipacije cijevi a konto rada iste samo u jednoj ili uglavnom u jednoj poluperiodi signala, a problem odnosa efikasnosti i balansa izlaznih cijevi je instant vidljiv i mora biti rijesen kako treba inace sve skupa vrlo brzo od jako skupog postaje nerazumno skupo.
Sam Rozenbilt upozorava da nije zdravo pokusati mjeriti maksimalnu nagu njegovog OTL-a u klasivnom statickom rezimu, tj. dulje od koje minute, jer ce stvar umrijeti. Jednako bi se dogodilo kada bi korisnik odlucio pojacalo malo jace potjerati u klasu A, tj. podici struju mirovanja - uz kriterije koji bi se koristili za klasu AB u normalnom transformatorski spregnutom pojacalu, sav racun iznesen u postovima gore pada u vodu i snaga i iskoristivost padaju drasticno, do razine besmislenosti projekta (tipa par W izlaza). To bi vec puno trebalo reci, premda ne negira sam pristup kao praktican - dok god smo svjesni ogranicenja iz kojih proizlazi za sto je prakticno primjenjiv.

[harkonen]

Koristio sam navedene 6n13s u Futtermanu i poslije 4 godine, koliko znam, svakodnevno rade i guraju AE Cocou u kućnim uvjetima,
ali uz jednu bitnu opasku - ja nisam forsirao snagu i lampe ne prelaze 80% disipacije. To je, čini mi se, uz biasiranje svake lampe posebno,
stabilni napon i hrpu zaštita, recept za OTL-a..... Ali, ne vrijedi te muke, kako i rekoh, za te novce se napravi.....štošta lijepoga.
Lijepo zvučećeg. I ostane za koju bocau Plavca Malog.
Zmajz, nemoj to shvatiti kao odgovaranje, ti se upuštatš u tu avanturu, odnosno, već si se upustio, pa ako na kraju sve opovrgneš,
tko sretniji!

[sstrsat]

u odnosu na ono sto se najcesce podrazumijeva pod OTL, a to su prilicno nategnute konstrukcije o kakvima i on i ja ovdje uglavnom prigovaramo

Bili bi mi obojica sritni da ne moramo stavljat te prigovore ali nazalost veliki dio tih OTL konstrukcija spada u "junk" kategoriju. Izgleda da neki misle da su ta 3 slova carobni stapic i nikako ne zele shvatit da ce tek pomno razradjeni OTL dat ono ca OTL i triba dat. Ic nesto sprckat po logiki "samo neka se zove OTL a ostalo nije bitno" je siguran put u velike izdatke i jos vece nezadovoljstvo rezultatima.

Ne samo da dolazi do pojave DC offseta - sto je unekoliko zaobidjeno NPV-om, nego sad preostale triode trebaju pokrivati onu koja je krepala. I sto ce se dogoditi? .

Mislin da necu pogrisit ako kazen da je kljucna ric u ovom pasusu tvog posta "unekoliko". Tu bin samo dodal da ako nesto pojde po zlu onda je prilicna mogucnost da ce nastanak takve situacije imat jos puno vise preduvjeta u slicaju pojave jakih tranzijenti. A kako jako tranzijent moze neku ili vise cijevi u ampu potjerat u saturaciju i time efektivno iskljucit povratnu vezu za vrime trajanja tranzijenta i oporavka od njega, onda tu ric koju si upotribil triba svaki potencijalni graditelj itekako ozbiljno shvatit

Zmajz, nemoj to shvatiti kao odgovaranje, ti se upuštatš u tu avanturu, odnosno, već si se upustio, pa ako na kraju sve opovrgneš,
tko sretniji!

Kako je vrlo malo virovatno da ce Zmajz odustat od projekta OTL-a onda mozda dolazi vrime da cemo tribat otvorit temu u kojoj bi se se obradil OTL snage 100-ak vata. Ako bude interesa za takvu temu mozemo pocet od nekih opcih i neophodnih postavki pa eventualno doc i do finalnog rjesenja snagatorskog OTL-a koji bi stvarno zasluzival to ime. A uz uotribu jeftinih PL504, nesto malo Schade-a.... takav amp cak i ne bi bil preskup. Naravno, moral bi imat i DC servo i DC zastitu a jako pozeljno i ulazni limiter koji bi spricil da u amp uopce uleti neki tranzijent koji bi potjeral cijevi u nezeljene rezime.
Provat cu stavit na papir nesto od toga sa PL504 (uz koristenje struje resetke) pa zavisno o interesu mozda i otvorit temu

[ilimzn]

Hehe glasam za circlotron konfiguraciju jer se bar ne mora covjek piliti s asimetricnim driverom...
Pogledat cu mogu li izmjeriti karakteristike PL504 s strujom G1, paradoksalno to ce znatno povecati pouzdanost izlaznog stupnja s obzirom da su odna potrebni manji naponi napajanja.

[sstrsat]

Hehe glasam za circlotron konfiguraciju jer se bar ne mora covjek piliti s asimetricnim driverom...
Pogledat cu mogu li izmjeriti karakteristike PL504 s strujom G1, paradoksalno to ce znatno povecati pouzdanost izlaznog stupnja s obzirom da su odna potrebni manji naponi napajanja.

Tocno san znal da ces glasat za circlotron konfiguraciju a moren rec da je i meni ona nekako draza od onih kvazikomplementarnih izlaza ka ca su Futtermani i slicno. A iako zahtiva mozda neku mrvicu dijelova vise nego kvazikomplementarne konfiguracije pa je naoko kompliciranija, ona je zapravo jednostavnija jer ne triba dodavat ni Schadea ni vrsit neke konverzije DC nivoa.
Vidi vraga, tema jos nije ni otvorena a vec smo ti i ja u konsenzusu da je circlotron zgodnija opcija

Ovo ca san predlozil da se gre na struju resetke je upravo i motivirano povecanjem pouzdanosti izlaznog stupnja jer ce potribni naponi napajanja bit manji pa ce time i disipacija za istu izlaznu snagu bit manja nego da se gre na "klasicno" rjesenje bez struje resetke. Ajde, jedan manji dio motivacije je u tome ca ce u takvom rezimu (sa doduse puno manjom snagom) bit po zelji moguce poc i u klasu A. Na takav amp se uvik moze stavit preklopnik klasa A - manja snaga / klasa AB - veca snaga. Ali to su vec opcije, ostanimo zasad u pocetku na klasi AB i snagi od 100-ak vata.
10 izlaznih PL504 po grani + jos po jedno DC vezano driversko slidilo sa istim PL504 i evo nas na 100W. Onih par malih cijevi ispred toga se ne bi ni vidile .Broj cijevi nije mali ali kako nisu skupe onda itekako ima rezona postivat njihove strujne limite. Disipacija po cijevi bi u takvoj konfiguraciji bila daleko ispod maksimuma pa pitanje pouzdanosti i trajnosti takvog OTL-a ne bi bilo od znacaja.

Mjerenje svih krivulja PL504 bi svakako bilo korisno ali nam zapravo nije neophodno potribno. Sasvim dosta bi bilo stavit u anodu CCS setiran na npr 500mA i izmjerit koliki Uak ce bit na njoj kad je Ugk npr +20V. Vec sa tim podatkom i sa postojecim grafom mozemo sasvim dobro to sracunat. Ovako odoka procijenjujen da bi Ugk mogal pri tih pozitivnih 20V na resetki bit nekih 50V a to znaci da bi napon napajanja po grani bil do oko 100V
Ali ako imas vrimena molin te izmjeri kolika bi bila struja resetke pri tih +20V, cisto da mozemo planirat sa kojon strujom bi tribalo delat DC vezano driversko slidilo.

Pogon sa strujom resetke otvara i mogucnost koristenja PL36 koja je u triodnom spoju itekako linearnija od PL504. Izlazna snaga bi bila nec manja ali beznacajno. Recimo 80 vata umisto 100 vata (nes ti razlike ) sa istim brojem cijevi.

[ilimzn]

Ima jos jedna stvar s circlotronom koja se moze gledati kao nedostatak i kao prednost, bas kod struje resetke.
Buduci da je kod circlotrona referenca izlaznog stupnja teoretski 'na sredini' trosila, ona se dobiva otpornim dijelilom koje ujedno sluzi i kao 'default' opterecenje. Kod pojave struje resetke, ta struja zapravo ne prolazi kroz trosilo s obzirom da je ono s referencom (masom) spojeno preko spomenutog dijelila, a struja dolazi iz drivera koji je direktno spojen s masom. Dolazi do blagog dinamickog pomaka reference koji je u stvari jedna forma NPV-a i ujedno ogranicenje struje resetke. S vecom tendencijom pojave struje resetke dolazi radi toga do efektivne kompresije krivulja prema vecim izlaznim strujama u izlaznom stupnju, sto doduse povecava izoblicenje ali generira tzv. soft clipping i istovremeno limitira struju u izlaznom i pobudnom stupnju. S obzirom da u stvarnosti ne postoji PP OTL za koji se ne bi moglo reci da je u neku ruku 'poddimenzioniran' ovo je zapravo vrlo dobrodosla pojava.

Jos jedna prednost circlotrona je sto mu nece trebati posebno jaka slijedila u smislu da osim gole struje resetke, nema u vecoj mjeri problema s Millerom i sl. Dalo bi se argumentirati da to inace nije problem s OTL-om s obzirom na vrlo male izlazne napone u odnosu na napone napajanja, i efektivno pojacanje izlaznog stupnja oko 1 ili manje. No, s povecanjem broja cijevi, tj. sve robusnijim dimenzioniranjem, pojacanje raste a s njim i kapaciteti. Kod circlotrona je maksimalno moguce pojacanje 2, s obzirom da sklop ima inherentnu povratnu vezu anoda-katoda u omjeru 1:1, pa je time barem bilo kakav problem s kapacitetima unaprijed predvidljiv, sto nije uopce lako s drugim topologijama.

Jedan mali dodatak po pitanju koristenja pozitivnih napona resetke. Uzevsi za primjer PL504 uz pretpostavku da krivulje linearno slijede porast napona Vg1 - sto nije losa pretpostavka za relativno niske pozitivne napone - vec mogucnost koristenja samo 5V pozitivnog napona, smanjuje potreban napon napajanja za 20% a istovremeno povecava maksimalnu struju izlaznog stupnja za 23%, uz istu disipaciju po izlaznoj cijevi. Ovisno o tome sto zelimo postici, u najmanju ruku imamo ustedu od 23% u broju cijevi i u vezi s time i ustedu od cca 8W topline po svakoj nepotrebnoj cijevi. Ako imamo isti broj cijevi, dobivamo iz njih vecu snagu iz manjeg ispravljaca, dakle efikasnost opet raste za onih 20% - a naravno, postoje i sve kombinacije izmedju ta dva pristupa. U praksi ocekujemo da ce se moci prakticno raditi i sa puno vecim pozitivnim naponima resetke, cime situacija postaje jos bolje. Iz ovoga bi trebalo biti jasno da je ulaganje u rad s strujom resetke itekako isplativo.

[zmajz]

Ajde brzo otvorite novu temu OTL Vel'ke Snage. Da me ne ubijate dalje u pojam u ovoj temi.
Imam i ja jednu ideju, ali ću pručekati novu temu!

[sstrsat]

Jos jedna prednost circlotrona je sto mu nece trebati posebno jaka slijedila u smislu da osim gole struje resetke, nema u vecoj mjeri problema s Millerom i sl.

To je svakako tocno i jasno je da ce slidila koja vec po "sili zakona" moraju radit sa prilicnom strujom bit daleko imunija na ulazne kapacitete izlaznog stupnja. Ali s obzirom na broj izlaznih cijevi mislin da svakako triba provjerit struju resetke barem na nekoliko komada PL504. Cisto da nam se ne desi da poddimenzioniramo driversko slidilo i da ka poslidicu ne uspijemo postic zacrtanu izlaznu snagu.
Struja resetke se u proizvodnji PL504 nije kontrolirala jer za njezinu izvornu namjenu nije ni bila bitna. Sve dok ju je u televizijama impuls iz horizontalnog oscilatora mogal skroz otvoriti (ovo "skroz" - do zadane struje) nije uopce bilo vazno da li resetka ne vuce nista ili vuce 1 mA ili 10 mA ili i vise. Ovdi nam je taj podatak ipak bitan.

U praksi ocekujemo da ce se moci prakticno raditi i sa puno vecim pozitivnim naponima resetke, cime situacija postaje jos bolje. Iz ovoga bi trebalo biti jasno da je ulaganje u rad s strujom resetke itekako isplativo.

Itekako je isplativo. Pa cak i pod cijenu da ispadne da jedna PL504 nije dovoljna za driversko slidilo i da se eventualno mora ic na neku jacu lampu na tom mistu (to ce nam mjerenja rec), dobitci su jos uvik vrlo veliki i cine takvu koncepciju vrlo privlacnom onome ki zeli OTL velike snage.
Tocno si navel da ce se zbog "simetrirajucih" otpornika javit jedna forma povratne veze koja ce dovest do odredjenog ogranicenja struje resetke ali kako proizvodjaci nisu imali potribe kontrolirat struju resetke PL504, moglo bi se desit (i vrlo virovatno oce) da ce tu bit velikih odstupanja od primjerka do primjerka. Zato mislin da je najbolje da vec u planiranju gremo na "worst case" i da strujne mogucnosti drivera predvidimo ka da se ta npv ne dogadja. Takvo uzimanje najvece moguce struje resetke bi tribalo dovest do potpune imunosti na tolerancije struje resetke i finalno postizavanje zacrtane snage bez da razmisljamo jesmo li stavili ovi ili oni primjerak PL504.
Kako ono Rusi kazu, bolje 5 tona previse nego 5 grama premalo

Ajde brzo otvorite novu temu OTL Vel'ke Snage. Da me ne ubijate dalje u pojam u ovoj temi.
Imam i ja jednu ideju, ali ću pručekati novu temu!

Bolje da te Zeljko i ja ubijamo u pojam sa analizom brusovog pojacala nego da te troskovi za njegovu izradu (i nezadovoljstvo rezultatima) ubiju u pojam.
A tema je prakticno vec otvorena, postovi ce se lako prebacit u nju kad bude i formalno otvorena. I bilo bi dobro da izneses o kojoj se ideji radi pa da i to malo prodiskutiramo u "predtemi"

[zmajz]

Ma, sad sam išao malo pažljivije čitati vaše komentare, pa se premišljam... Moja ideja je na jednom drugom tragu, da iskoristimo i pozitivne ideje Rozenblitovog OTlja.
Naime, veliki problem kod dosadašnjih riješenja, pogotovo A klasa, jeste velika disipacija i mala efikasnost. Meni je pala na pamet A + B klasa iz nekadašnjih Technicsovih tranzistoraca, daklem ići na PP varijantu tako da većina cijevi radi u B klasi, a samo par ili dva da rade u A klasi (2-3-4W) gdje je sve i najosjetljivije. Slično je funkcioniralo i Quadovo curent dumping pojačalo. Eto to bi bila osnovna ideja. Sad se idem pokrit preko glave da me niko ne vidi.