grunf je napisao/la:C4 sam prebacio na Q5 i tada može imati puno manju vrijednost
Znas li zasto je tako? U ovom ti lezi inace osnovni problem kompenzacije ovakve topologije.
umisto diode stavljen 2N5401
K246 imam dva neiskorištena pa nek ih uposlim
Jos ces ti plakat za njima

Vodi samo racuna za Vdsmax, ne bi bilo zgorega u seriju s CCS-om stavit neki otpor da proguta oko pola napona, da se ima rezerva.
struja kroz Q3,4,5 je oko 3,8mA,ali nisam sinoć ulazio koliko je točno potrebno struje za goniti izlazne mosfete,mislim da sam taman na granici
To ti je po prilici 3x premalo (cak bi neki rekli i vise od 3x)... sto povlaci probleme s disipacijom 2N5401/5501, pogotovo Q3. Opet, jedan od tipicnih problema s ovom topologijom.
maksimalni izlazni napon je oko 17-18V bez izobličenja(ispod 0,1%),a kliping je simetričan
U praksi ces vidjeti da ce se clipping ponasati malo asimetricno, strmina K1058 je nesto veca od J162, za istu struju mi treba manje Vgs nego za J162. Kao sto vidis, pad napona od izvora prema trosilu je dobrih 7-8V, gotovo 30% napona napajanja, sto znaci da ce efikasnost biti relativno mala, a disipacija relativno velika u odnosu na maksimalnu izlaznu snagu. Veci je, medjutim, problem sto je u tim uvjetima u izlaznom stupnju Cdg dosta nizak i zalazi u podrucje vrlo nelinearnih ulazmih kapaciteta MOSFETa, tadi cega je pozeljno imati vecu struju u drugom stupnju pojacala. BTW kondenzator preko otpora 470 ohma je OBAVEZAN.
i ubačeni otpornici za emitersku degeneraciju
[/quote]
Evo ti jednog savjeta u vezi s degeneracijom. Preporucio bi da u svaki emiter umetnes veci otpor, recimo u prvom stupnju neka je na njima oko 10V pada napona. U drugom stupnju nemas puno izora radi struje, to ce biti relativno niske vrijednosti, ali ipak dtavi svakom tranzistoru svoj.
Kolicinu degeneracije je zatim lako varirati tako da se izmedju emitera dbakog stupnja stavi mali otpor, jednak otprilike 2x vrijednosti klasicnog emiterskog degeneratora za tak stupanj i emitersku struju. U drugom stupnju ro ce biti reda ohma.
Ovakav pristup omogucava varijaciju degeneracije a bez mijenjanja statickih uvjeta rada za tranzistore.
Osim toga imas problem nebalansiranog otpora koji prema masi vide tranzistorsi prvog stupnja, sto moze rezultirati nesto vecim offsetom u praksi.
S niskoimpedantnim izvorom, lijeva strana vidi oko 4.5k a desna 15k. Ze izvora, lijeva strana vidi 47k, desna opet 15k.
Predlozio bi ovdje ulazni kondenzator (*) i ostaviti 47k na masu, sto je standard. Otpore u povratnoj vezi preracunati tako da je 47k s izlaza prema bazi (ispast ce oko 3.3k za otpor prema elektrolitu, umjesto sadasnjih 1k). Bitno je da je vremenska konstanta tog otpora (3l3) i kondenzatora prema masi, puno veca os one ulaznog kondenzatora i otpora 47k prema masi, i naravno dovoljno velika da je donja granicna frekvencija pojacala daleko ispod 20Hz.