O bati je sve već napisano, pa nema smisla da se ponavljam... evo par slika završeng ampa, a tekst koji slijedi je kopian sa y3ma foruma, da ne pišem iz početka...
dakkle...
Kako sam obećao, evo još malo detalja o izvedbi mog novog BatoMM ampa. U međuvremenu sam isti stavio u "punu produkcijsku primjenu" Smile, znači zadnji vijak (šaraf) je zategnut, pojačalo je za vikend radilo satima, o tomu malo kasnije u tekstu.
Što se tiče tehnikalija, same pločice BatoMM sam odradio školski, bez ikakvih odmaka od uobičajenog tako da tu nemam što reći, sve je po pravilu službe. Što se napajanja tiče tu je također sve napravljeno po principu „as usual“, nikakvih odmaka od standarda nema. Pojačalo je izvedeno dual-mono, svaki kanal ima svoj trafo, svaki trafo je 2x16V, snaga svakog trafa je 100W. Trafoi su zakačeni na brze diode BYW29, a nakon dioda idu dva konda od 10.000uF, 63V proizvođača Vishay. Na pločici napajanja sam ostavio mogućnost nadogradnje na CRC ili CLC metodu, no sada je samo C. Iskustva koja imam sa prvim Batom su pokazala da je zapravo C sasvim dovoljno. Kada bi radio i treći BatoMM amp, ova dva C koja sam sada stavio zamijenio bi sa većim brojem kondova manjeg kapaciteta i ništa drugo. Nakon prekida mrežnog napona oba kanala rade još 4,5 sekunde prije potpunog gašenja.
Na dodatnoj pločici lijevo od napajanja vidi se da sam ugradio jedan manji trafo. Isti mi služi za upravljanje relejima za uključenje mrežnog napona, a vidi se i da sam jednu granu od 12V stabilizirao sa LM-om. Taj napon mi služi za upravljanje gospodom Omron, tj. relejima kojima biram ulaz 1 ili ulaz 2.
Iskoristio sam hladnjake koje sam imao (reciklaža) i zapravo što se tiče tehnikalija nemam više što dodati. Onako odokativno…. što igle što konca za izradu ovog ampa otišlo je oko 300 EUR-a materijala, naravno u tu cijenu ulazi i kupovina kućišta koje me je došlo oko 70 EUR, točno onoliko koliko su me došli i power trafoi. Znači ostatak komponenti sa priključcima staju u ostalih 160 EURa-a, globalno gledajući to je to što se troškova tiče. Uvijek se ponešto nađe po ladicama (fiokama).
U pravilu kada složim amp, uvijek organiziram i hard test istoga prije konačnog zatvaranja kućišta. Tako je bio i ovaj vikend. Susjedi su me zasigurno slali u 3PM u čistom real timeu tj. present continuousu tijekom čitavog perioda testa, no nije bilo kucanja na vrata radionice. Natjerao sam amp da solidno ugrije svoja hladila, ono kada se osjeti „miris vrućeg aluminija“. Za test sam odabrao nekakve stare Heco zvučnike iz ranih osamdesetih, Interior serija, velim ako i izađe bijeli dim iz njih nije tolika šteta. Za divno čudo zvučnici su hajdučki sve to izdržali i pozitivno me iznenadili kako zapravo jako lijepo rade. Definitivno „unglaubliche lautsprecher“. Bato je to tjerao sa iznimnim autoritetom, što je bilo glasnije to je bilo bolje, membrane bass drivera iznimno dobro kontrolirane. Test sam odradio sa Dead Can Dance, album „Spiritchaser“ zbog nevjerojatno dobrog snimka, te sa starim dobrim Watersom, album „Is this the life we really want?“ (rekli bi Bosanci „niđeveze“), no svako ima nekakve svoje rituale pa tako i ja Smile.
Sve u svemu dobro sam se zabavio, pojačalo radi izvrsno, stabilno, kao da nema kraja snazi i sve to zvukom izvanredno. Nakon ovog testa može u svakodnevnu uporabu. Ostaje mi još na prednju stranu ampa staviti naziv istog, te označiti koju funkciju imaju ona dva prekidača. To je već šminkanje, no bez toga meni uređaje izgleda nedovršeno, to je jače od mene