i ovako sam smislio.Kad bilo što petljaš u analognoj domeni, popravljaš f odziv naprimjer, zahebeš u fazi. I obrnuto. I to je tako jer je to fizika i matematika. Tu se nemoš izvuć ni pod razno. Da ne kažem da zafrkneš toliko da ti cijela stvar prooscilira. Ajde nije tako drastično ali je moguće naročito u elektronici.
Zato u DSP -u to nije povezano i možeš neovisno popravljati fazu i f odziv do mile volje. Naravno opet možeš upast u rupu, ali u određenom opsegu si siguran. I to je naveća prednost DSP-a nad analogijom bilo aktivnom ili pasivnom.
DSP ima veće probleme sa kontrolom volumena nego korekcijama. Zapravo glavni je problem DSP-a odabrati nivoe pri kojem će isti uspješno i točno obrađivati i tihe i glasne signale, dakle da se prenese puna dinamika, a da ne ode u jednu ili drugu krajnost di se onda javljaju problemi svojstveni digitaliji, i da u svemu tome ostane prostora za volumen kontrolu.
Drugi razlog zašto je "vjera" poljuljana je taj da ako zaključimo da danas sav glazbeni materijal slušaš s digitalnih zapisa, logično je da obradu napraviš u digitaliji a tek onda D/A na zvučnike. Dakle analogni dio već iskorigiran za dane uvjete, ide kroz pojačala i zvučnike. Jedino još ostaje gramofon sa kojeg treba signal najprije A/D i na kraju opet u A.
Ja sam zapeo od nove godine i praktično ne radim ništa jer nemam vremena tj komoditeta da se ozbiljno uhvatim. Do sada sam riješio DSP po linuxom pa sam zapeo sa MPD serverom, jer je ispalo da je najbolje u istoj makini imat i MPD i DSP. MPD je player, a ujedno upravlja i glazbenom bibliotekom koju biraš preko telefona, tableta ili računala. Dakle wifijem idu "želje i pozdravi" a prava radnja se odvija lokalno na matičnoj ploči i kroz zvučnu van na ozvučenje.
U svakom slučaju to mi je zacrtan projekt i lako je moguće da se baš ovih ljetnih dana uhvatim nastavka i nadam se dovršetka istog.
