6C33 - POLA POLUDOVRŠENOG PROJEKTA

Ovdje možete objavljivati vaše radove

6C33 - POLA POLUDOVRŠENOG PROJEKTA

PostPostao/la tubeman » 10 lip 2012, 00:51

Zadnjih dana se Precednik prisjetio da u arhivi imam jedan projekt koji je dosta obećavao, ali iz nekog razloga (objašnjenje slijedi), nikada nije kao takav bio dovršen.
Tek uvidm u datume na slikama, morao sam si priznati da je od tada prošlo više vremena nego što sam mislio - više od četiri godine.
Namjera mi nije uprizorivati još jednu "savršenu topologiju" ili izazivati bilo kakve reakcije već ukazati na nekoliko detalja koji će manje iskusnim samograditeljima možda pomoći kod daljnjih promišljanja te potaknuti kakvu ideju.
Oni koji su po uputama više ili manje bezbolno napravili neki od konkretnih projekata (prevenstveno mislim na DAH) uvidjeli su da to nije neka velika mudrost, pogotovo kada se ima ovolika podrška foruma.
Radi se, doduše o jednostavnim projektima koji unatoč tome sigurno pružaju nesrazmjerno više od uloženog.

O 6c33 cijevi je dosta pisano i moram priznati da je navedeno dosta kontroverznih stvari.
Činjenica je da su neujednačene kvalitete i karakteristika (što i nije neki nedostatak za ono za što su bile namijenjene) pa samograditeljima često zadaju dosta problema.
Osim samog postizanja korektne radne točke, veliki problem može biti i samo grijanje cijevi, pogotovo ako se želi grijati istosmjernom strujom.
Naime, pri uključivanju grijanja, "povlače" prilično veliku struju, koja od cijevi do cijevi varira od 5-8 A.
Ubrzo se to stabilizira na otprilike 3A, ali to zna biti veliki problem za stabilizatorske sklopove.
U svakom slučaju, ja preferiram istosmjerno stabilizirano grijanje jer se na taj način može riješiti kontrolirano, postepeno dizanje napona grijanja na željenu vrijednost koja onda nije osjetljiva na promjene mrežnog napona.
Pri tome se s primjenom odgovarajuće krivulje dizanja napona može u potpunosti anulirati strujni udar na grijaču spiralu, a time i utjecati na vijek trajanja (što god netko mislio o tome).

Drugi problem (u stvari drugi i treći) su radna točka pojačala.
Zbog jednostavnosti, najčešće se primjenjuje automatsko postizanje radne točke (katodni otpornik).
Za razliku od europskih konstruktora, amerikanci to obožavaju, pogotovo kod gitarskih pojačala.
Drugi pristup je radna točka postignuta fiksnim naponom koji se dovodi na kontrolnu mrežicu cijevi.
Taj pristup zahtijeva još jedan, dodatni kvalitetni izvor negativnog napona koji mnogima predstavlja dodatnu gnjavažu pa se rađe priklanjaju automatskom prednaponu.
Ja sam nekako više sklon fiksnom prednaponu, pa sam gotovo sva svoja pojačala napravio na taj način.
U tom slučaju je, pogotovo tamo gdje mrežni napon značajno varira, dobro predvidjeti i stabilizirani anodni napon kako bi svi parametri bili uvijek isti.

Takva filozofija zahtijeva još nešto predostrožnosti, tipa nestanka nekog od napona pri čemu se mogu dogoditi neželjene stvari, ali sve se to može riješiti jako jednostavno, uz pomoć "multifunkcijskog" servo sklopa koji brine o grijanju cijevi i odgodi visokog napona.
Takvi sklopovi su vrlo jednostavni i jeftini i trebali bi biti sastavni dio svakog dobrog pojačala.
O prednostima jednog ili drugog pristupa može se diskutirati, ali meni je nekako draži ovaj drugi.
U svakom slučaju, i ti sklopovi se moraju dobro izvesti jer mogu unijeti nepotreban šum.

Upravo na takav način napravljeno je i ovo pojačalo koje je na neki način završilo kao nedovršeni projekt.

slika

Zašto je projekt nedovršen ?
Zato što je kod njega napravljeno nekoliko pogrešaka.
Prva i osnovna je podcjenjivanje topline koje je ova cijev u stanju razviti.
Ja sam pojačalo htio napraviti što kompaktnije pa sam u prilično malu kutiju pokušao (i uspio) ugurati neke teško spojive stvari.

slika

Doduše, na kraju sve to dobro funkcionira, ali je ugrožena mogućnost servisiranja i dostupnost sklopova, te je (kao što se vidi) ponestalo manevarskog prostora za neke sklopove koje sam naknadno morao dodati.
Sama šasija je napravljena od 3.5 mm aluminijskog lima i na nju je još dodan hladnjak na koji je pričvršćen FET kojim se stabilizira visoki napon.

Na kraju se pokazalo da stabilizacija visokog napona unosi nepotreban šum pa sam je isključio.
Golih 2.000 uF u filtraciji se pokazalo kao bolje rješenje.
Stabilizacija napona za grijanje je pričvršćena na dodatni hladnjak s ventilatom (za INTEL P4 procesore (sa zadnje strane).
Napravljena je i regulacija vrtnje ventilatora tako da on ne radi uvijek, a kada radi prilagođava brzinu potrebama.
Sve to radi praktički bešumno.

slika

Korišten je veliki, za tu svrhu posebno motani toroidni transformator (500 W) koji ima više namotaja za anodni napon, te sve ostale potrebne napone.
Više volim varijantu s dva transformatora (jedan za grijanje i kontrolne napone, a drugi za HV), ali ovdje jednostavno nije bilo dovoljno mjesta.

Sam odjeljak pojačala je relativno malen i uz odgovarajuće rupe hlađenje radi prema očekivanjima.
Temperatura koja se razvija oko podnožja začas se digne na šezdeset stupnjeva i tako ostaje.
Međutim, uz stabilizaciju i ostale sklopove koji razvijaju dodatnu toplinu, dolazimo do situacije koju nikako ne volim.
Osim toga, zašto bi se nešto grijalo ako to nije potrebno.
Sve je to super po zimi i u normalnim radnim uvjetima, ali po vrućini bi sve to moglo postati problematično.
Zato sam ispod cijevi privremeno stavio dodatni ventilator s procesora koji odlično odrađuje svoj posao, ali me živcira jer je sve postalo prenatrpano.
U dugačkom odjeljku nalazi se pločica sa svom servisnom elektronikom.

Treći problem je smještaj transformatora.
Manji toroidni mrežni transformator ne utječe puno na izlazne čak i ako se nalaze u neposrednoj blizini.
Na žalost ovaj je dosta veći i utjecaj na izlazni koji je smješten direktno nad njim, s gornje strane šasije se osjeća kao tiho zujanje u zvučniku, neovisno o položaju potenciometra.

Nije to nešto značajno, ali me smeta.

Četvrta loša stvar je potenciometar.
Utjecaj kvalitetnog potenciometra se često zapostavlja što je posve krivo.
Tu ne treba pretjerivati, ali ispod kakvog Alpsa se ne bi trebalo spuštati, pogotovo ako se radi o stereo tandemu.
Ja sam ovdje stavio nekakvog plastičnog Pihera koji je nekada bio pojam, ali ovo sada doista ne valja.

Peta stvar je ulazno ožičenje.
U to vrijeme su bili jako popularni Kimberi (mislim da je ovo PBJ) pa sam i ja "nasjeo".
U pojačalima su ožičenja obično problematična, pogotovo ako sa stražnje strane treba signal dovesti na prednju (potenciometar) pri čemu mogu pokupiti svega i svačega.
To se uglavnom očituje kao zujanje ili kagano brujanje.
U takvom slučaju se potenciometa montira odmah do ulaznog sklopa, i dugačkom osovinom vodi na prednju ploču.
Ovdje to zbog konstrukcije nije bilo moguće.
Drugo rješenje je primjena kvalitetnijeg oklopljenog kabla.
Badava trkeljanje o kvaliteti interkonekta ako pola metra kabla (ili više) unutar kutije nije primjerene kvalitete.

Šesto je nedostatak mrežnog filtera.
Ako je ikako moguće, dobro je staviti nekakav mrežni filter jer će osim smanjenja utjecaja zagađenja iz mreže, smanjiti i moguće smetnje drugim osjetljivim uređajima a koje mogu biti generirane u samom pojačalu (neki tipovi stabilizacije, CCS i sl).
Ja ga jednostavno više nisam mogao kamo staviti :(

Inače, sve je napravljeno tako da se cijela šasija može izvaditi iz drvenog okvira za potrebe servisa.
Bio je predviđen i dodatni ukrasni lim koji bi pokrio podnožja i sve ono što se ne treba vidjeti, poklopac za trafo i sl., ali slijedom navedenog to je otpalo ;)

Jučer sam sve to skupa opet pustio u pogon, i moram priznati da radi odlično.

Upravo mijenjam ožičenje i potenciometar.
Potom ide još jednom na mjerni stol.
Nakon još malo dopuna ide Precedniku na testiranje nekih novih mono ideja.

slika

Na kraju slijedi najvjerojatnije reciklaža ili tako nešto.

Kutije (postoji i druga) će se iskoristiti za nešto drugo, a sve ostalo će se preseliti u drugo odijelo ;)
Avatar
tubeman
 
Postovi: 398
Pridružen/a: 05 svi 2011, 17:14
Lokacija: Varaždin

Re: 6C33 - POLA POLUDOVRŠENOG PROJEKTA

PostPostao/la Edison » 10 lip 2012, 08:58

Tubemane, lijepo pojacalo. :clap:

Ipak, za sve sto je unutra i za babusku, premalo je mjesta i problem je s grijanjem. Dosta si ti toga i uspio smjestiti u toliko kuciste.

Sto ljudi - sto pristupa, pa je tako i kod samograditelja. Ja volim AC grijanje cijevi. Jednostavnije je i samim time pouzdanije. Takodjer volim grijanja i pomocne napone imati na jednom transformatoru, a visoki napon na drugom. Ne volim sklopove za odgodu visokog napona, mada sam ih koristio gdje se mora, a i 6C33C je takav slucaj. Sve do 400, 450V takav sklop nije potreban, ako ga bas sama cijev ne trazi. Radje stavim 5AR4 ispravljacicu pa ona ima zadrsku dok se ne ugrije, i zaista lagano dize visoki napon.

Babuske trose veliku struju za grijanje, a u startu zaista i povuku. Meni se cini neisplativo to napajati istosmjernim naponom, a pogotovo regulirati. I na takvom regulatoru razvija se dosta topline. Alternativa je nekoliko kondenzatora velikog kapaciteta i izmedju nekoliko otpora male vrijednosti, ali velike snage. I ti znaju dosta zagrijati atmosferu. Ako je moguce, najdraze mi je AC grijanje.

Ventilatore ne volim, ma koliko god necujni bili. Jos ih nisam stavljao u pojacala, a nadam se da ni necu.

Sto se ozicenja tice, uspijem oziciti pojacalo (s kompletnim AC grijanjem) da nema nikakvog bruma ili suma. Preduvjet je dovoljno prostrano kuciste. Ako nema mjesta i mora se "nakrcati", onda zice zanju nesto malo "pokupiti". Zbog ozicenja moja pojacala nisu simetricna, izuzetak je DAH-2 zbog ogromnog toroida. Volim napajanje staviti na jednu stranu, pregrada pa ulaze i samo pojacalo na drugu stranu.

Mrezne filtere uglavnom ne koristim. Nemam neki "svoj", a onih uticnica s vec ugradjenim filterom (tko zna koje efikasnosti filtracije) vec neko vrijeme nemam. Trebalo bi na ebay, ali mi se ne da samo radi toga... Sto se potenciometra tice, slazem se da treba kvalitetan, i da ne treba ici ispod plavog Alpsa (doduse, ja ne idem ni iznad... :))

Eto, napisah ovo samo da se vidi koliko smo kao konstruktori razliciti. Pod konstruktori mislim na mehanicku konstrukciju pojacala, izbor napajanja, grijanja i slicnih stvari.
Kako kaze izreka: Neka svira tisuce pojacala! ;)
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!
Avatar
Edison
 
Postovi: 1180
Pridružen/a: 04 svi 2011, 21:32
Lokacija: Rijeka

Re: 6C33 - POLA POLUDOVRŠENOG PROJEKTA

PostPostao/la tubeman » 10 lip 2012, 10:54

Upravo tako. Živjela raznolikost.
Ionako se na kraju sve svede na približno isto ;)

Napisao sam da je to projekt koji je odavno napušten, iako je i te kako živ.
Znao sam odmah da će kutija biti premala.
Na kraju sam sve uspio ugurati, ali time sam samo sebi dokazao da se takav radijator može napraviti u formatu tek nešto većem od A4 ;)
Da sam stavio manji trafo (cca 250 W) vjerojatno bi sve bilo OK.
Ovako mi se nije dalo sve to mijenjati, a i vizualno izvana izgleda malo pretrpano.
Inače, servo sklop za ispravljeno grijanje, odgodu HV, negativni prednapon i zaštitu ne bi trebalo olako odbacivati.

Upravo kod ovakvih "nepredvidivih" cijevi je postizanje radne točke fiksnim prednaponom zgodno rješenje.
Ona se može podesiti vrlo precizno za razliku od fiksnog otpornika koji to radi "automatski" ali s pretpostavkom da se naša cijev ponaša upravo prema projiciranoj teoretskoj krivulji.

Cijena svega toga ne prelazi stotinjak kuna (zajedno s relejima), a prednosti su očite, mada se o ukusima ne treba previše raspravljati.

Puno dodatnog grijanja zbog stabilizacije nema.
Dovoljno je predvidjetii oko 14 V AC (dakle praktički isto kao i bez ispravljanja), i sa dobrim brzim grecom i primjerenim kondenzatorom sve štima.
Mrežni naponi od 200-240 V se rješavaju kao od šale.
Kod mrežnog napona od 220 V (i manje), ventilator se uopće ne uključuje.

Odgoda visokog napona baš kod 6c33 može biti dobrodošla.
To je cijev koja već pomalo spada u snažne cijevi, a poznato je da joj treba barem minuta (piše dvije) da se riješi mamurluka.
To konkretno znači da joj treba barem dvije minute da se grijanjem katoda zažari toliko da bude spremna isporučivati predviđenu emisiju elektrona.
Zato primjena odgode visokog napona nije toliko vezana uz napon koji se koristi, već uz karakteristike upogonjene cijevi.
Kod svih "jačih" cijevi je ona poželjna pa zatoveć i u gitarskim pojačalima postoji prekidač koji se ručno uključuje nakon nekog predloženog vremena.
Taj prekidač ima i drugu ulogu - visoki napon se isključuje u pauzama jer se tako štede cijevi.

I u audio pojačalima se takav prekidač jako često susreće.
Neki puta iz istih razloga kao kod gitarskih, a neki puta i iz nekih prozaičnijih razloga - jednostavnije je i proizvođaču se nije dalo zahebavati s nekakvom dodatnom elektronikom koja može krepati. Osim toga, nekada je to zbog tadašnjeg tanja tehnologije bilo znatno kompliciranije i skuplje izvesti.

Pošto smo svi mi gotovani i nestrpljivci, stavljam takvu odgodu upravo kako bi sve išlo upravo onako kako je predviđeno: ne dozvoljavam uključivanje HV prije nego bi se smjelo.
Automatska odgoda se izvana ne može ubrzati, a znamo i sami koliko znamo biti nestrpljivi ;)

Cijela ova stvar može dosta produljiti život cijevi.
Ne navodi proizvođač bez razloga njihov "predviđeni rok trajanja"
On je jednim dijelom podložan opterećenju grijača, odnosno učestalosti uključivanja i isključivanja napona grijanja.
Svako uključivanje predstavlja šok, koji se može donekle usporediti s paljenjem i gašenjem obične žarulje.
Ovdje je situacija još i gora jer prilikom tih "šokiranja" , pogotovo kod direktno grijanih cijevi, može stradati i materijal od kojeg je napravljena katoda.
Privođenjem postepenog grijanja ti se šokovi praktički eliminiraju i to u pravilu pridonosi većoj dugovječnosti.
Odgođeni napon, opet, onemogućuje nepotrebno "trošenje" cijevi koje nastaje opterećenjem hladne katode prilikom preranog uključivanja visokog napona.
Samo "trošenje" nakon postizanja normalnih radnih uvjeta nije toliko problematično jer cijev uglavnom radi daleko unutar tolerancija.

Kod nekih cijevi (uglavnom manjih snaga) sve se može riješiti s cijevnim ispravljanjem jer visoki napon dolazi postepeno - onom brzinom kako se zagrijava ispravljačica.
Kod drugih to ne pomaže puno, jer im treba puno više vremena za zagrijavanje - tu je i naša 6c33.

Ja pri tome obično još spustim napon grijanja za koji postotak (6,3 na 6, 12, 6 na 12).
Praksa je pokazala da emisija ostaje nepromijenjena, i da dulje traje).
Neka razlika se može uočiti kod "potrošenih" cijevi.
Tu se napon može malo podiči i stvar opet jedno dulje vrijeme radi.
Za to u sklop stavim mali prekidač, koji doduše, nikada još nisam koristio ;)

Dobar dokaz za to je hrpa PP pojačala s 6p3s koja rade i rade već godinama (7/24) bez smanjivanja emisije i bilo kakvog drugog kvara (unatoč "nabrijanoj" klasi).

Eto, to su razlozi zašto radim tako.
Budući da sam riješio solidan i jednostavn sklop koji radi sve ovo gore navedeno, stavljam ga i tamo gdje treba, i tamo gdje ne treba.
Škoditi ne može.
Sklop je analogan i bez ikakvih posebnih điđa.
U postupku je i jedan sklop s mikrokontrolerom koji ima i mogućnost IR kontrole, ali zbog nedostatka vremena nikako da ga dovršim.
-----------------

Inače, "ikebana" ispod i nije moj
Ovdje je sve u fazi stvaralačkog zanosa i mnogih nadogradnji i isprobavanja.
Budući sam odlučio stopirati cijelu stvar, nisam se niti trudio previše.

Ventilatore svakako treba izbjegavati gdje se god može.
Zahvaljujući PC tehnologiji, danas postoje i drugačija rješenja za odvođenje topline pa je tako ipak moguć izvjestan stupanj minijaturizacije i tamo gdje ona baš i nije uobičajena.

Pojačalo nema nikakvog bruma. Te probleme sam odavno prevazišao.
Konstrukcijski problem je tiho zujanje koje se čuje i kada nema visokog napona.
Proizašlo je direktnim induciranjem iz mrežnog transformatora - kao što sam već i napisao.
Dalo bi se to dobrim dijelom riješiti oklapanjem mrežnog transformatora, ali kao što sam napisao, neću se više truditi u ovom slučaju.
Avatar
tubeman
 
Postovi: 398
Pridružen/a: 05 svi 2011, 17:14
Lokacija: Varaždin

Re: 6C33 - POLA POLUDOVRŠENOG PROJEKTA

PostPostao/la sstrsat » 10 lip 2012, 12:44

tubeman je napisao/la:Upravo kod ovakvih "nepredvidivih" cijevi je postizanje radne točke fiksnim prednaponom zgodno rješenje.
Ona se može podesiti vrlo precizno za razliku od fiksnog otpornika koji to radi "automatski" ali s pretpostavkom da se naša cijev ponaša upravo prema projiciranoj teoretskoj krivulji.


Zgodno da, ali ne i najbolje. Ako zanemarimo prvih 100-ak uri radnog zivota babuske kad joj struja divlja, jos uvik ostaje da prilikom svakog ukljucenja zna kod nje bit poptilicnih strujnih varijacija dok god se termicki ne stabilizira.
Zato je za babusku najbolje rjesenje automatski prednapon ali izveden tako da je u paraleli sa katodnim otpornikom i pot ciji je klizac vezan na odvodni otpornik resetke. Ovime se postize vrlo veliki stupanj stabilnosti i prakticno vec nakon par minuta (gotovo odma) nima vise varijacija struje kroz babusku.
OK, katodni otpornik trosi dosta snage i razvija prilicno topline pa je za vecinu slucajeva zapravo najzgodnije da se stavi kombinacija fiksnog i automatskog prednapona. Tako da se uzme manji katodni otpornik na kome pada do 10-ak volti (ca ne pravi neko preveliko grijanje) a ostatal posla obavi fiksni prednapon i time dobije daleko stabilniji rad nego sa samim fiksnim prednaponom. Osim toga, ovi nacin pruza ipak neku zastitu (zapravo ne bas malu) ako iz bilo kojeg razloga nestane negativnog prednapona dok ce u slucaju rada sa samim fiksnim biasom babuska najvirovatnije stradat ako njega nestane.
Krepat ma ne molat
Avatar
sstrsat
 
Postovi: 1745
Pridružen/a: 04 svi 2011, 18:21
Lokacija: Rijeka

Re: 6C33 - POLA POLUDOVRŠENOG PROJEKTA

PostPostao/la tubeman » 10 lip 2012, 13:26

Ovo s nestankom prednapona stoji, ali, kao što sam već naveo, to je riješeno s odgovarajućim senzorom (ovdje vrlo jednostavnim) koji jednostavno resetira drajver releja pa se sve jednostavno ugasi i upali se crvena dioda.
Doduše, moram priznati da mi se do sada nije dogodilo da je nestalo negativnog prednapona.
Unatoč svemu, ispravljači negativnog napona su mi uvijek vrlo robusni, a odavno opremljeni i sa senzorima i automatikom.
To su jednostavno "must be" stvari koje prihvatiš kao takve i ne razmišljaš više o njima.
Problema s "divljanjem" babuške nisam imao.
Kao što si napisao, uravnoteženje treba pričekati koju minutu, i onda sve radi izuzetno stabilno.
To sam testirao na dosta cijevi upravo u ovom pojačalu.
Inače, niti u jednom trenutku nisam rekao ništa protiv automatskog prednapona, osim da imam svoje mišljenje i iskustvo s njime.
Jasno da koncepcija koju sam prihvatio podrazumijeva nešto više zafrkancije sa stabilizacijama i filtracijama, ali imam osjećaj da se isplati.
Ovo je, naravno, moje vrlo subjektivno mišljenje tako da nikoga ne želim nagovarati ni na što.
Na kraju, sve to daje otprilike iste rezultate ;)
Avatar
tubeman
 
Postovi: 398
Pridružen/a: 05 svi 2011, 17:14
Lokacija: Varaždin

Re: 6C33 - POLA POLUDOVRŠENOG PROJEKTA

PostPostao/la Edison » 10 lip 2012, 14:29

tubeman je napisao/la:Ovo s nestankom prednapona stoji, ali, kao što sam već naveo, to je riješeno s odgovarajućim senzorom (ovdje vrlo jednostavnim) koji jednostavno resetira drajver releja pa se sve jednostavno ugasi i upali se crvena dioda.


Prvi put sam fiksni bias koristio na GM-70 monoblokovima. Bilo je ili to, ili podici anodni napon sa 1.100V na 1.200V i potrositi 9W na katodnom otporniku. Fiksni bias mi se cinio prihvatljivijim rjesenjem. No isto me je kopkalo sto ako nestane negativnog napona na mrezici? Mislim, znam sto bi se desilo... :(, ali kako se osigurati od toga. Taj negativni napon za bias napaja i jedinu LE diodu na prednjoj ploci, pa ako ta ne svijetli pri paljenju, imam 45 sekundi da ugasim, jer nakon tog roka stize visoki napon na GM-70. Za svaki slucaj sam u katodni krug stavio i osigurac od 160mA brzi. Nadam se da bi taj zastitio cijev, no jos nisam probao u praksi... ;)
Znam da nije senzor, ni neko napredno rjesenje, ali trebalo bi i to raditi... valjda...
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!
Avatar
Edison
 
Postovi: 1180
Pridružen/a: 04 svi 2011, 21:32
Lokacija: Rijeka

Re: 6C33 - POLA POLUDOVRŠENOG PROJEKTA

PostPostao/la tubeman » 10 lip 2012, 15:01

Vrlo si blizu rješenja koje može biti primitivno ali izuzetno efikasno.

U krug drajvanja releja kojim uključuješ visoki napon (ako ga uključuješ posebno) staviš nekakav komparator kojemu na jedan ulaz dovedeš derivirani napon s negativnog prednapona.
Ako napona nema, relej se ne uključuje ;)
tu sada može biti raznih izvedenica.
Budući se negativni prednapon može aktivirati odmah prilikom uključivanja grijanja cijevi, ovo gore odmah radi jer se time cijev odmah i električki zakoči.
Kod amaterskih radiostanica često se koristi i varijanta isključivanja grijanja kod prisutnih svih napona (POWER I HEATER prekidači).
Dakle, djelovati se može i na relej koji ima pod kontrolom grijanje cijevi (ako postoji takav, a nema odgođenog visokog napona).
To će isto tako posve ušutkati cijev.

Sve to , naravno, nekome može izgledati samo kao dodatna zafrkancija u odnosu na automatiku katodnog otpornika.
S druge strane, ostavlja slobodu potpune kontrole nad sklopom.
Kada se to malo protjera kroz instrumente, vidi se opravdanost ovoga o čemu pišem.
Možda u prvom trenutku slušne razlike i nisu čujne, ali već smo puno pisali o pouzdanosti ušiju i subjektivnosti psihoakustike.
Avatar
tubeman
 
Postovi: 398
Pridružen/a: 05 svi 2011, 17:14
Lokacija: Varaždin

Re: 6C33 - POLA POLUDOVRŠENOG PROJEKTA

PostPostao/la sstrsat » 10 lip 2012, 15:40

tubeman je napisao/la:Jasno da koncepcija koju sam prihvatio podrazumijeva nešto više zafrkancije sa stabilizacijama i filtracijama, ali imam osjećaj da se isplati.


Zavisi kako je sve skupa poslagano. Ako je negativni prednapon stabiliziran onda mora i anodni napon bit stabiliziran. Ali ako je negativni prednapon samo dobro filtriran ali ne i stabiliziran onda je i u anodu sasvim dovoljno stavit dobru filtraciju i ne triba koristit stabilizator. Tu su doduse uvik prisutne odredjene varijacije radne tocke ali sa malo igranja to se moze suzbit. Naprimjer tako da se u krugu dobivanja negativnog prednapona postavi djelitelj napona sa omjerom djeljenja otprilike jednakim faktoru pojacanja cijevi, dobit ce se time itekako stabilno odrzavanje struje kroz cijev.

Najgora za cijev je situacija kad je negativni prednapon stabiliziran a anodni napon nije jer tu svako povisenje mreznog napona izaziva povecanje struje kroz cijev. A kako mrezni napon zapravo stalno u sporom ritmu malo varira onda se u tom slucaju javljaju i odredjene varijacije radne tocke.

Zbog tih nekih razloga ja nisan pristalica cisto fiksnog prednapona (osim ovoga sa djeliteljem), pogotovo ne kod babuske. Draze i jednostavnije mi je stavit neki manji otpor u katodu i imat kombinaciju fiksnog i automatskog biasa (ili skroz automatskog) nego si komplicirat zivot sa stavljanjem stabilizatora u anodu.

Postoji istina na netu dosta rasprostranjena fama da pojacala sa fiksnim biasom "bolje zvuce" nego ona sa automatskim biasom ali sve dok smo u okviru klase A razlike u zvuku zapravo nima
Krepat ma ne molat
Avatar
sstrsat
 
Postovi: 1745
Pridružen/a: 04 svi 2011, 18:21
Lokacija: Rijeka


Natrag na Vaši radovi

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 7 gostiju.

cron