gord je napisao/la:Jako zanimljiva tema koju sa guštom čitam ....
Kroz tvoje ruke prošlo je puno proizvođača ,i zato me zanima tvoj stav na današnju audio industriju/uređaje.....spram uređaja od pred 20-tak i više godina .
Kakva je njihva konstrukcija, kvaliteta izrade ?
Da li današnji uređaji imaju prednost , i kakvu u odnosu na vintage segment ?
Tu ne mislim na problem dobave dijelova i sl.,već isključivo na konstrukciju/izvedbu.
Imam osjećaj da ti i osobe tvog znaja puno više cijenite staru audio školu/produkciju .
Volio bi da ovo pitanje ima jednostavan odgovor, kao i da je odgovor kompletno pristojan prema danasnjoj audio produkciji.
Jako je tesko upsoredjivati vintage s danasnjom produkcijom, prvenstveno radi dostupnosti, koja je uvijek vezana s cijenom. S jedne strane, sasvim je moguce i danas naci komponente koje kostaju kao nekadasnji vrhunski vintage, cija je cijena korigirana inflacijom. No, ono sto se tada kupovalo za cijenu manjeg auta, danas je dostupno u rangu cijena ispod 1000EUR. Kvaliteta izrade se prvenstveno odnosi na tehnologije koje su poznate desetlijecima, ako ne i stoljecima, tako da nije cudo ako kazem da su nekadasnje vrhunske vintage komponente izradjene 'za uvijek' i da se danas takva kvaliteta izrade, trazi upravo medju uredjajima s cijenom reda velicine od 2k EUR pa na gore (a gornjeg limita nema).
S druge strane, usporedba prema onom sto se dobije u paketu, izmedju vintage komponente i danasnje produkcije, uz istu cijenu (kod vintage komponente korigirane u 'danasnje novce') moze biti zaista drasticna.
Kod vintage komponenti, kvaliteta izrade je bila na nivou 'unutrasnje vrijednost' koja se prodavala, s minimumom kojekakvih trade-mark zvucnih naziva na prednjoj ploci. Komponenta je predstavljala jednak objekt dizajna, statusni simbol, projekciju tehnoloske doraslosti proizvodjaca, kao i, sto je puno bitnije, filozofije sto uopce jest dobar zvuk, kao neke svevremenske kvalitete. Drugim rijecima, 'statement' kojisve to objedinjuje, koji obecava unutrasnju vrijednost koju ce korisnik otkriti i potvrditi time sto ostaje korisnik. Ukratko, izgled, tehnologija, izrada, trajnost, kvaliteta - sve je to proizlazilo od te 'svevremenske' unutrasnje vrijednosti.
Danas se na zalost situacija gotovo posve okrenula naopako. Izgled, reklama, i ponekad izrada i kvaliteta, su ti koji sugeriraju da postoji unutrasnja vrijednost, no cinjenica da su te komponente uglavnom statusni simbol i igracke za pokazivanje, vise nego za uzivanje, dovele su do toga da je uopce postojanje te unutrasnje vrijednosti manje bitno, pa cak i neobavezno. Tako u danasnjem high-end-u ima itekako prekrasnih komponenti, koje su napravljene da barem izgledaju kvalitetno i 'vjecno' ali se samo prave da zapravo i zadovoljavaju svoju funkciju. Jednako tako, kao sto se mnogi kupci takvih uredjaja samo prave da im je to bitno - puno je bitnije ostavljati utisak.
Naravno, svugdje postoje iznimke, no nekad se nije radilo o iznimkama, vec o pravilu.
Danak je to zapravo omasovljenju dostupnosti, a potreba da proizvod postane masovan, upravo potice iz potrebe korisnika da daju utisak, konkretno imanja neceg sto se smatra vrijednim, kako bi na neki nacin u ocima drugih podigli svoju vrijednost. Kada je HiFi u 80-im krenuo prelaziti u poplavu tzv. BPC (Black Plastic Crap)-a, ispalo je da 90% korisnika drzi do toga da drugi u vitrini vide nesto sto zanimljivo svijetli i izgleda skupo, a zapravo s tim samo slusaju radio.
Samo mali broj se iz toga preoblikuje s vremenom u audiofile. Time je ogroman postotak profita prebacen na produkciju BPC-a, a nekadasnji statement-i su nesto to ta publika uopce niti ne vidi, niti je svjsna da postoji. S vremenom, renome firme koji je tako stecen se gubi i prelazi u renome firme koja dobro zaradjuje, a za to statement nije potreban.
Neto rezultat je, da danasnji mainstream uredjaji obiluju svakojakim patentiranim i zasticenim imenima po prednjoj ploci, za trivijalne stvari ili one koje ionako nitko nikad nece rabiti, dok je unutrasnjost pojednostavljena shema iz zlatnog doba kasnih 70-ih, izvedena s modernim dijelovima. Pogled na to pokazuje koliko je zapravo toge zaboravljeno od tada.
S druge strane, high-end nema saroliko nazivlje na prednjoj ploci, koja je minimalisticka, ali negdje je uvijek neki 'keyword', kljucna rijec ili tehnologija, jako cesto reciklirana iz vremena prije nego sto je zaboravljena kad je izmisljena poboljsana verzioja, ali je i ta u medjuvremenu zaboravljena pod navalom mediokriteta. Ili, kljucna rijec postane neka verzija tehnologije koju nitko ziv pri zdravoj pameti ne bi rabio, no kako su sve druge vec zasticene, a neki 'trik' treb aimati... Uglavnom, inovacije su izuzetno rijetke. Iskreno, kad bi imao 10 KN za svaki puta kad vidim neku 'novu' tehnologiju ili topologiju u high-end uredjaju, i pomislim, ma da, to je XXX imao prije 30 godina, bome bi si i sam mogao priustiti neke od komponenti s 6-cifrenom cijenom.
Moram se jos dotaknuti jedne cijele familije high-end komponenti, tipa Gainclone, polovice britanske produkcije, i slicnih, gdje je barem pola uredjaja cisti hype - iloi se radi o necem sasvim obicnom nahvaljenom do bola, ili se radi o lukavo slozenoj elektronici u jeftinoj made in china izvedbi koja nece trajati dulje od svoje dvogodisnje garancije ali se svejedno naplacuje kao da je napravljena za sva vremena. U svakom poslu, a pogotovo ovom gdje nema stvarnih objektivnih kriterija, postoje lovci u mutnom. Neki od njih se nazivaju poduzetnici i manageri. Kao inzenjeru, meni je razlika nikakva - menu unutrasnja vrijednost uredjaja proizlazi iz zadovoljavanja stvarne potrebe a ne potrebe pruzanja utiska da je nesto zadovoljeno, a tehnologija je tome sluga. Takve potrebe nemaju vremensku dimenziju u pravom smislu rijeci, ne dalje od one, koja kaze da se uvijek moze popjaviti novija i bolja tehnologija - no to nije unaprijed odredjeno, i kad se rabi ona koju imas, ne racunas unaprijed kad ce biti prevazidjena. To bi bilo kao da kipar napravi skulpturu koja ce biti lijepa samo 3 godine jer je vjerojatno da ce se ukus tada promijeniti. Uzivanje u dobrom zv uku uvjetovano je evolucijom, a ne modom, pa tako niti inzenjering u vezi s time ne bi trebao biti uvjetovan modom.