...
Iako mi se ideja o samogradnji tube-testera vrzmala već dosta dugo po glavurdi, nekako je uvijek bila potisnuta u drugi plan, što zbog zahtjeva same izvedbe što zbog činjenice da ove sve svoje lampadinice bez problema izmjerim i premjerim kod frendova. Međutim, kako to već biva, ovo ljeto sam dovukao doma Elvisovo malo cjevno pojačalce za gitaru. Proljetos sam ga isprobao kod Elvisa u labu, zarazio se punokrvnim kvalitetnim rock'n'roll zvukom i naravno, nisam se smirio dok mu ga nisam oteo. Pojačalo je izvedeno modularno i moguće je koristiti cijeli niz elektronki na oktal podnožju, poput 6L6, 6V6, EL34, KT66, KT88, KT90, KT120...itd...te cijeli niz američkih, njemačkih i ruskih substituta i izvedenica iz tih lampadinica. Naravno, svaka promjena tipa elektronke u izlazu rezultira i promjenom boje, izražajnosti, snage, stupnja i načina distorzije i reskosti zvuka, ali ono što je meni bio poticaj i okidač za izradu testera je činjenica da i različita istrošenost elektronki istog tipa, proizvođača, pa čak i iz istog razdoblja proizvodnje, također utječe na slične parametre i to znatno.
Već odranije mi je poznata činjenica da mnogi slavni i čuveni gitaristi, prilično pažljivo biraju elektroniku za pojačala, mnogi i zapošljavaju cijeli niz tehničara koji se brinu da im tonalitet i boja zvuka te ostali parametri uvijek na snimkama i koncertima budu prepoznatljivi samo njima svojstveni, a neki idu čak do tih sitničarenja da uopće ne sviraju na novim izlaznim elektronkama, već ih troše do određenog stupnja i tek kad tako istrošene dosegnu određeni tonalitet, mogu na stage i na snimanje.
E taj dio mi je postao posebno zanimljiv dok uživam sviruckajući ovo Elvisovo pojačalce i igrajući se ispitujem onako na uho, utjecaj i korelaciju upravo te istrošenosti izlaznih elektronki na sam zvuk u konačnici.
To na uho može ići do određene granice, ali je na taj način vrlo teško stvoriti neku šablonu i doći do nekih zaključaka, posebice onih koji bi se mogli iskoristiti, tj. ponoviti sa sigurnošću.
Dakle, nema druge nego mjeriti elektronke i pokušati, iscrtavajući Ia/Ua grafove na osnovu izmjerenih vrijednosti, doći do neke korelacije. A takva aktivnost, naravno, zahtjeva i dobar alat, adekvatan tube tester na kojem će biti moguće izvesti odgovarajuća mjerenja.
Naravno, meni je u prvi mah odmah pao na pamet pokojni kum sstrsat, koji je svojedobno na an-u predstavio projekt "Ua - Ia grafovi cijevi na ekranu osciloskopa (a uz dodatak A/D konvertora i odgovarajuceg softwarea i na kompjuteru).", i u toj temi je Bepone, pri razradi same ideje, predstavio svoj tube tester koji pomoću mikrokontrolera može automatski izbaciti i gm vrijednost na displeju pri testiranju.
Zatim, tu je i Elvisov tube tester, predstavljen tu na forumu, koji izvrsno utvrđuje sve potrebne parametre i zahtjeve koji moraju biti zadovoljeni kod izrade.
Te dvije-tri vrlo zanimljive koncepcije, načini izrade i pristupi samom problemu, postavljaju dobre temelje i nije bilo druge nego baciti se na gnjavažu Elvisa i Beponea, te proučavanje sličnih projekata na netu, pa krenuti sa nabavom potrebnih dijelova. Elvis i Bepone su se spremno odazvali, i nakon prepiske nekoliko tjedana, odlučih se za malo drugačiji pristup, jer sam pretragom na velikim elektronskim shoping centrima pronašao neke vrlo zanimljive konvertere HV napona, i module za grijanje, te konvertere za negativni napon u gotovim modulima. I to vrlo povoljno, pa rekoh, ajde da vidim jel to radi, a ako i ne radi i budem morao stvari izvesti na klasičan način, neće biti neka velika žalost.
Krenuo sam od konvertera za grijanje elektronki, nakon nekoliko konzultacija i malo ispitivanja, odabir je pao na ovo malo govance od konvertera, 65x45x20mm, nema ga što za vidit a navodno izdrži nekoliko A struje pri 6,3V DC, te se pomoću višeokretnog trimera može namjestiti napon i struja vrlo precizno.
Stigao nakon nekoliko tjedana pa sam počeo lagano grijati lampadinice, onako, što bi se reklo iz ruke, što se pokazalo prilično nepraktično, ali konverter je izdržao.
Zaista drži napon i struju stabilno, ne posustaje ni kod KT88 i KT90 koje su prilično zahtjevne dok su hladne znaju povući i preko 3A struje.
Nakon pržiprsta sa KT90, počeo sam bacati pogled okolo po svom mancaveu i razmišljati o tom di ću ubost lampadinu, da je mogu mirno grijat i mjerit struju kroz nju. Skeniram lagano pogledom po sobi i jedan prazni spindl za cedeje mi se nekako sam nametne, zadržim malo pogled, ruka krene, i skužim da bi to moglo biti skroz OK za eksperimentalne svrhe. Onaj gornji poklopac mi se učinio malo premekan, ali onaj donji je izgledao skroz dobar, čak ima i onaj središnji plastični stubić koji će poslužiti da se kod stavljanja lampi u podnožje plastika ne ugiba previše. Trebalo je samo izbužati nekoliko bužica i stvar se pokazala vrlo funkcionalnom. Sad mogu u miru grijati lampadinice...
6EM7 vuče 1.08A na 6.4V za grijanje...konverter se nije ni zagrijao...
Ruskinja, zamjena za 6L6, oznake 6P3S treba manje od ampera za grijanje...
...dok recimo Philips EL34, treba 1.55A...
...a KT88, čak 1.66A...vruća curka...
. 
