sonny je napisao/la:Priznajem, pošto se s ovakvim rješenjima susrećem prvi put ( dobro ne baš prvi, nego otkad sudjelujem u radu ovog foruma, izuzmemo li sheme po kojima sam radio neke stvari ), puno mi je stvari nejasno i ne mogu vjerovati s koliko optimizma i volje pišeš svoje postove... Recimo da sam shvatio napisano ( iako lažem, jer moram pročitati još nekoliko puta da mi "sjedne" ), ali TL u cijeloj priči i dalje ostaje kao regulator ?
Primjedbe oko vođenja vodova ispod chipa sam predvidio, pa sam u međuvremenu i napravio tako...
Još se moram pozabaviti optimizacijom vodova, ali u principu sam sve riješio...
Ukoliko elektrolit i foliju stavim s desne strane i napravim zvijezdu s GND-a chipa, je li potrebno voditi AGND prema izlaznom filteru posebnim vodom koji spajam u tu zvijezdu ili je mogu produžiti s elektrolita/folije ?
Evo, quotat cu samog sebe:
"No, ono sto je bitno je da
masa cini neku vrstu zvijezde ciji je centar ispod GND pina chipa. 'Ulaz' mase (dolaz s ploce CDP-a) recimo moze ulaziti s donje strane GND pina (iznad R7), a izlaz je recimo s desne strane GND pina prema filteru. Spoj s shuntom i svim kondovima je prema zajednivkom vodu (debljem) koji se krakim spojnim vodom izvlaci od GNC pina prema gore, dakle ispod chipa. Buduci da chip nema odvojeno AGND i DGND odnosno tocke koje bi se tako koristile, ovo je neki kompromis najblizi idealu."
Ovo sve se odnosi na orijentaciju PCB-a kako je data u originalnom postu.
Dakle, zamisli da ispod pina GND imas neku vrstu slova T okrenutog za 90 stupnjeva kontra kazaljke na satu. Dakle, kao da vodu ulazi od ispod chipa ispod pina GND i izlazi na drugu stranu izvan siluete chipa, prema dolje od pina GND. Uz to dio voda ide tocno sa sredine pada za GND na desno.
Na granu koja ide prema dolje od pada stavis kontakt AGND s kojeg ide zica prema ploci CDPa.
NA granu koja ide prema gore od pada (dakle bakar se prostire ispod samog tijela chipa) ide debela 'ploha' (u stvari ce vjerojatnije biti deblji vod) na koji se spajaju svi elementi shunt regulatora koji idu na GND.
Na granu koja ide na desno od pada, ide vod prema elementima izlaznog filtera (1n kondovima, 220k otporima itd).
U jednom prethodnom postu si pitao za vrijednosti decouplera.
Elektrolit ima najveci kapacitet ali i najnizu rezonantnu frekvenciju gdje mu impedancija dosize minimum (teoretski bi trebala teziti sve vise nuli kako frekvencija raste, u praksi nije tako radi parazitnih komponenti stvarnog kondenzatora). Buduci da je i najvecim kapacitetom najveci rezervoar naboja, vecina struja niske frekvencije se zatvara kroz njega, tj. on zapravo predstavlja 'lokalni izvor' napajanja. Folija u paralelu radi slicno ali na visim frekvencijama - perioda vise frekvencije manje traje pa je time i manje naboja potrebno dase podmire potrebe tokom teperiode, sto znaci manji kapacitet. No, folija ima i visu rezonantnu frekvenciju. Na kraju je keramika, koja je zato keramika jer ti kondenzatori radi svoje konstrukcije imaju najvise rezonantne frekvencije, bez da kostaju ko da su od legure nenabavljiuma i skupiuma. Konkretno, parazitni induktivitet im je onoliki koliki je induktivitet vodova - kod SMD verzije, on je toliko nizak da kondenzatori bez problema rade u podrucju GHz.
Mozda se ovako nesto cini pretjerivanjem, no AC shipovi su jako brzi. Frekvencije na kojima rade mogu lako doseci preko 100 a ponekad i par stotina MHz, no pri tome treba imati na umu da se radi o digitalnim signalima vise nalik na kvadratni valni oblik nego na sinusoidu - to znaci da taj signal ima vise harmonike koji lako sezu u podrucje GHz, i chip ih uspijeva prenjeti. Huduci da je cijela poanta decouplinga da struje tih frekvencija ostaju lokalno u chipu ili cim blize, jasno je da i kondenzatori koji vrse tu funkciju moraju korektno raditi na tim frekvencijama, inace chip pocinej vidjeti induktivitete vlastitih vodova napajanja i time na neki nacin samom sebi daje povratnu vezu, smanjujuci napajanje pod uticajem promjene izlaznog signala, jer kroz induktivitet voda te frekvencije ne prolaze, a lokalno napajanje nije dovoljno brzo da isporuci struju radi istih takvih parazitnih komponenti u kondenzatorima. U ovom dijelu teksta je zapravo istovremeno opisana sustina mnogih napajanja i sto bi trebala biti njihova uloga, no o tome kasnije.
Keramicki kondenzatori nisi svi isti, i kad bi ih se promatralo kao homogenu grupu, moglo bi se reci da ih je najbolje zaobilaziti u sirokom luku kad se tice primjene u analognoj elektronici a pogotovo u audio svrhe. No, kai svako pravilo, i ovo ima izuzetaka. Kondenzatori malih kapaciteta se rade od keramike koja ima odlicna dielektricna svojstva, no prakticno ih je, radi velicine, proizvoditi do kapaciteta reda nF. Ta vrsta keramike se cesto nadje pod nazivom NPO. Postoji i nekoliko zamjena koje su prakticno ekvivalentne, i vise se tu radilo o izbjegavanju necijih patentnih prava nego o stvarnim razlikama. OStale vrste keramike su zanimljive jer daju relativno velike kapacitete u malim gabaritima, no to dolazi uz cijenu - kapacitet je ovisan o naponu na kondenzatoru. Ovo samo po sebi implicira nelinearnost. Naravno, ona tim manje dolazi do izrazaja cim je manja promjena napona na kapacitetu, i s obzirom da ovdje pricamo o kapacitetu u paralelu s stabiliziranim izvorom, covjek bi pomsilio da je taj napon konstanta.
No, u stvarnosti, i za tu ulogu treba itekako obratiti paznju na taj parametar - zato jer ne odrzava izvor konstantannapon na kapacitetu, vec upravo obrnuto. Stvar je u tome da izvor moze svojim aktivnim pracenjem i korekcijom napona odrzavati napon konstantnim samo do odredjene frekvencije uticaja koji pokusava promijeniti napon - jednostavno, izvor kao i sva elektronika, ima svoju gornju granicnu frekvenciju. Za sve frekvencije iznad te, vracamo se starim i provjerenim metodama - elektrickoj formi 'inercije', kondenzatoru. Zadatak je izvora da uspostavi istosmjernu kompoenntu na svojim paralelnim kondenzatorima, a sami kondenzatori elektrickom 'inercijom; to odrzavaju pod uticajem promjenjivih struja iz a cesto i u izvor. Naravno, zapravo sve to radi istovremeno i potpomaze jedno drugo. I izvor isto tako ima impedanciju ovisnu o frekvenciji, kao sto je imaju i kondenzatori - zato stavljamo vise takvih elemenata u paralelu, da postignemo da je u bilo kom dijelu spektra od interesa, impedancija dovoljno niska (a jos bolje ako je i cim konstantnija). Za razliku od bilo kakve RC filtracije, izvor radi za istosmjernu struju i napon, tako da takav spoj za razliku od RC filtera, prigusuje promjene od 0Hz, prema gore. Koliko gore? Ovdje se cesto lome koplja i pokusava se konstruirati cim 'brzi' izvor, a u stvarnosti presudnu ulogu u ukupnom radu igraju upravo kondenzatori, koji preuzimaju kad izvor vise ne moze. Neki pokusavaju povecanjem brzine izbaciti 'najlosiji' kondenzator, elektrolit - no, valja reci da uopce nije jednostavno napraviti izvor cija je impedancija linearna koliko i ona elektrolitskog kondenzatora, a kamo li linearnija - jednostavan dokaz tome je sto jos uvijek na izlazu izvora imamo elektrolite.
U ovom konkretnom slucaju, zato jer je izvor (shunt) vrlo blizu samom elementu koji se napaja, njegovi izlazni filteri i decoupleri tog elementa mogu biti jedni te isti kondenzatori. Jednako tako kako se oni odredjuju po frekventnom pojasu u kojem najbolje rade, tako je s porastom frekvencije potrebno da budu cim blize elementu kojeg napajamo, jer serijski element u vidu voda predstavlja produzetak upravo parazitnog induktiviteta, svojstva koje kondenzatoru limitira rad na visokim frekvencijama. Kraci vod, manji induktivitet (i naravno otpor, iako je on u ovoj primjeni cesto sekundaran, vidi ispod o struji potrosnje).
Jos jedno pitanje na koje isam odgovorio, je potrosnja 74AC175.
Taj chip zapravo sam po sebi NE trosi. sva struja koja se u njemu potrosi odlzai na punjenje i praznjenje internih kapaciteta, te na struju izlaza, ako su dodatno optereceni. U stanju mirovanja, chip prosi ispod uA, i to su zapravo parazitne struje curenja. U realnim uvjetima, struja potrosnje mu je ovisna o frekvenciji clock linije, jer ona diktira promjenu stanja unutar chipa - cim brze, to se cesce moraju puniti ili prazniti kapaciteti, i tim veca je onda prosjecna struja. u stvarnosti, kad bi gledali, struja samo tece za vrijeme porasta ili pada bridova pojedinih signala. U datasheet-u je data potrosnja po MHZ, uz uvjet o broju promjenjenih ulaza ili izlaza. Ona je na 16.xxx MHZ vrlo mala, reda mA. Radi toga vecina struje otpada na izlaznu struju prema RC filteru. Buduci da to ovisi o signalu, najlakse je napraviti procjenu najgore situacije. Ona se postize kada je izlaz spojen kratko na masu, i pri tome za kratki spoj stavljamo prvi C u RC filteru, pri cemu je kratak spoj zapravo samo za izmjenicnu komponentu. (Istosmjerna je oko pola napajanja, o tome zasto, ako bude interesa). S malo logike pokazuje se da je to Vcc/680, gdje je 680 zapravo vrijednost 680 ohma u sreiju prema RC filteru. Naravno, to treba jos pomnoziti s 2 s obzirom da imamo dva kanala. Izlazi da je truja oko 14.7mA. U stvarnosti zapravo nece biti ni blizu cak ni uz kratko spojeni izlaz iz filtera, radi se o tranzijentima koji su samo mali postotak ukupnog signala. Uz kratko spojeni zilaz i maksimum amplitude izlaza iz DAC-a struja ce biti bliza 3mA po kanalu. No, napajanje treba racunati s tranzijentima u vidu, iako ce vecinu njih ispeglati paralelni elektrolit, jer tako se moze staviti sirok raspon kapaciteta. Od tuda je uzeto da je struja CCS-a oko 20mA - na 14.7 je dodana minimalna struja shunta plus njegovih otpora i jos malo rezerve da nikad ne moze doci do strujnog clippinga.
Jedna mala napomena na kraju, oprez s zrcaljenjima komponenti, koji puta nakon sto se to napravi, raspored vodova mora biti malo drugaciji, pa zna biti posla oko toga.
Da, TL431 i dalje ostaje regulator. U temi za playstation ti moje sheme mogu uvelike pomoći, isto kao što je i meni ovaj zadnji ilimznov post ovdje pomogao. Nadam se da sam ga dobro shvatio. 
