pinco je napisao/la:Evo cila shema.
...
Ako nemaš vrimena za neke druge ideje simulirat, reci kako si zamislija ja ću provat.
Imamo u principu dvije mogucnosti:
1) Servo prema tocki spoja R17 - R18. Ovdje ide najjednostavniji integrator (invertirajuci) s izlaza na tu ticku, dakle veliki otpor s izlaza (1 megaohm) na - ulaz OPampa, kondenzator 1-2uF u povratnoj vezi OPampa s izlaza na - ulaz, + ulaz na masu, izlaz na spoj R17-R18. Ovdje je problem unutrasnje impedancije OPampa koja mora biti prakticno jednaka nuli u svim uvjetima ukljucivo vrlo visoke frekvencije, sto je jednostavno nemoguce, a cak se niti ne isplati tome priblizavati s obzirom na skupocu i potrosnju OPampova koji bi iole zadovoljavali uvjete. Dakle, iako u teoriji ovo predstavlja najbolje rijesenje, u praksi ce znacajno kvariti karakteristike cijelog pojacala u takvoj jednostavnoj verziji.
Umjesto puke jednostavnosti, mogao bi se izmedju izlaza OPampa i spojne tocke R17-R18 staviti RC filter. Ovo sad pocinje vec podsjecati na varijantu bez serva i ujedno ukazuje zasto je u toj varijanti tamo onaj veliki kapacitet. No, ovdje mozemo uzeti DC servo kao neku vrstu kondenzatora vrlo velikog kapaciteta ali s visokim i 'losim' ESR, kojeg cemo izvana bypass-ati s kvalitenim folijskim kondenzatorom. Time se od OPampa zahtijeva da ima nizak izlazni otpor tek u najnizem dijelu spektra. Problem je sto takav kompozitni sklop ima dvije vremenske konstante i time se fazni pomak kroz njega moze pribliziti opasnih 180 stupnjeva sto u sprezi s invertiranjem kroz integrator daje mogucnost oscilacija. U praksi je to tek teorija, ali takav sustav nema vise aperiodicko prigusenje (tj. priblizava se statickom i stabilnom stanju bez oscilacija) vec postiji neka perioda, i time se moze pojaviti ono 'pumpanje'.
Postoje dvije verzije ovakve izvedbe sklopa od kojih jedna omogucava precizno podesavanje konstanti tako da se postigne prakticki ravna karakteristika, no kod nje je kondenzator koji preuzima ulogu niske impedancije od OPampa opet slicnih vrijednosti kao u verziji bez serva.
Druga izvedba ima praktice vrijednosti kapaciteta ali nije imuna na pumpanje, ovisno o tome kako se odaberu vremenske konstante. Ona se izvodi tako da se izlaz OPampa umjesto direktno na spoj R17-R18, spaja na tu tocku preko otpora Rx, koji ne bi smio biti manji od stotinak ohma a u praksi ce biti blize par stotina ohma pa cak do reda k ohma. Spojna tocka R17-R18 i tog otpora je ujedno preko kondenzatora reda velicine 1-2uF spojena na masu (kondenzator moze biti mala folija kao sto je koristena i u povratnoj vezi serva). Ovaj kondenzator ne mora imati apsolutno najnizi moguci ESR ali nikako ne smije biti induktivan, jer ce se inace pojaviti oscilacije izlaznog stupnja. R19 prema desnoj strani ulaznih diferencijala se spaja direktno na masu (inace ovakva verzija sklopa se lako moze preraditi na balansirani ulaz).
Glavna igra ovdje je odabir otpora Rx i vremenske konstante serva, o kojem ne ovisi samo ukupna frekventna karakteristika sklopa vec donekle i sonicne karakteristike u najdubljem basu (iako je za C prema masi 1uF prelazna frekvencija sa serva na taj ond oko 50Hz, izoblicenje na frekvencijama ispod toga ce pokazivati blagi porast u odnosu na ostatak audio podrucja).
2) Neinvertirajuci integrator prema bazama desne strane diferencijala, dakle prema spoju baza i R19.
Moj bi prijedlog bio da se proba ono sto sam spomenuo u poruci iznad, obicni invertirajuci integrator kao za rijesenje (1) gore se nadopuni invertirajucim pojacalom. Pojacanje bi trebalo biti tek malo iznad 1 pa je najprakticnije napraviti da bude 1. Izaz preko otpora 47k na baze diferencijala (spoj na R19 stranu koja nije na masi), kao i do sada. OPamp nije kritican, TL072 ce sasvim fino odraditi posao, ili jos bolje LF442.
Mana je ove verzije sklopa sto se ne moze jednostavno izvesti balansirani ulaz.
Osim ove verzije postoji jos jedna koja radi manipulacijom struja kroz ulazne diferencijale no tu mi malo dajte vremena da si je prvo poslozim u glavi...