Hi-res vs Analogue...rasprava

[zbotic]

a lijepo je barem kad se vidi kako se LP vrti zar ne??? sve gore navedeno stoji sad da ne ponavljam i gotovo sa svime se slazem.Volio bih i ja imat kolekciju od kojih stotinu-dvije ploca i uzivo bi sigurno ih slusat makar se ne bolje culo.Svatko ima neki svoji gust u reproduciranju glazbe,koji se vremenom zna i pronjenit.Ja opet neke pute pokusavam vise uzivat u muzici u djelu nego u kakvoci reprodukcije... iako sad je to tesko moguce jer sam se zarazio hi-fi om za kojeg jos ljeka nisu nasli ali pokusavam balansirat~

Priznajem jedino nove produkcije kada je HiRes u pitanju, mada iskreno nisam siguran da to imam na čemu reproducirati, dobace se moji ESL-i do 23 kHz, ali sumnjam da to ide i dalje, a moje uši štrajkaju nakon 13 kHz… i molim vas samo mi ne govorite o važnim harmonicima stotog reda… gluh sam iznad 13 kHz i točka

e sad nesto cime se bas ne slazem a vjerujem da ni elvis nije mislio bas ozbiljno .Znamo da gornju frekvenciju svi malo drugacije cujemo,godinama se ona malo (pa i dosta) smanjuje tako da djeca ispod 10g starosti svi redom cuju i 18kHz pa i vise, vremenom se to smanjuje.Ja osobno do nekih 16-17 cujem.. tako da bi volio da se i to podrucije dobro odradi kad slusam muziku.
E sad citao sam o tome kako i visoke frekvencije koje ljudsko uho ne cuje utjecu na ostatak koji cujemo,tako da gledajuci kako se stvari razvijaju danas imamo zvucnike (tweetere) koje deklariraju raspone i do 30-35kHz .Vidim da sve malo ozbiljnije marke sad među svojim profi proizvodima gledaju podici taj spektar sto vise,mozda malo i zbog marketinga sigurno ali vjerujem da nesto ima i u tome.
To vjerovanje je vise neka logika koja mi govori da tokom nekog koncertna recimo okruzuju nas i frekve koje ne cujemo,ali da te iste frekve fale kod reproduciranje te iste glazbe kod kuce mislim da bi se osjetilo.
Tu me svakako ispravite ako grijesim i dajte svoje misljenje jer me zanima koji opseg bi se trebalo gledat da zvucnik korektno reproducira.

I ovo je vrlo relativno......

Dobro je da zvučnik ima beskonačan frekvencijski odziv, ali prvenstveno zbog toga što je to nekakva garancija da će i u onom malom dijelu spektra kojeg dobro čujemo biti poprilično linearan ili blizak stvarnom zvuku.
Međutim, veliki broj "audiofila" se pali na zvučnike koji jedva mogu odsvirati i 10-12 kHz, odnosno 100Hz (razni Lowtheri, horne, dipoli, bez kutije, svašta i koješta). Dakle, za nečiji doživljaj ugode slušanja frekvencijski raspon nije najvažniji. Ljudsko uho je više od toga osjetljivo na razne impulse, tranzijente i sl., valjda nam je to evolucijski ostalo iz vremena dok je neki pračovjek šetao s kopljem u ruci i lovio životinje u prirodi.
Dakle opet dolazimo do situacije sviđa mi se - ne sviđa mi se.
Posebna priča je ta što u velikoj većini slučajeva mi ni ne znamo kako zapravo zvuči ono što slušamo. Npr. koji je "prirodni" zvuk neke električne gitare???. U skladu s time mogu kazati da samo slušaoci neamplificirane glazbe i to oni koji barem jednom tjedno idu na koncerte ili sami nešto sviraju mogu kompetentno govoriti o vjernoj reprodukciji zvuka.....

Mogli bi ove neke dijelove prebaciti u novu temu pa nastaviti s trkeljanjem na temu do besvijesti. Možda me onda i uhvati volja za poduže elaborate....

[Mate]

Jep tribalo bi pribaciti o tome sam i ja razmišljao.
Zboticu da ti odgovorim ukratko replike na repliku.
Znam da imaš ploče i znam da ti je drago slušat i vinil jer ako ništa drugo ta glazba ti je na viinilu.

Kad sam kazao da se odlučiš, za jedno od, a već znajući ovo gore navedeno, mislio sam na ono što je napisano i kako je napisano . I uistinu svi smo mi nekad i nesvjesni onoga što napišemo. I ja sam i dalje mišljenja da si pisao krivo od onoga što sam ja pitao. Ali dobro pustimo to , nije važno, jer se ipak valjda kužimo.

Međutim u tvom zadnjem postu si spomenuo nešto vrlo bitno i možda je sad vrijeme i trenutak da to zajedno pokušamo istaknuti i rasvijetliti. I drugi naravno.

Što je to glazba? to je možda pitanje svih pitanja. Ili što nas to u glazbi toliko pali, raduje, potiče emocije ili pak nas odbija. Ima glazbe koju jednostavno ne prihvaćamo, ne razumijemo ili je iz ovih ili onih razloga odbacujemo.

Po meni, glazba se NE sastoji od frekventnog opsega, linearnosti, bit perfektnosti, jiterra niti od bitova velike rezolucije.
Glazba se sastoji od prije svega sadržaja kojeg je osmislio autor i kompozitor, složenog u partituru za baš te i takve instrumente, i glazbenika koji će to pretočiti u ekspresiju najprije notama, a onda sa glazbenim izražajnim atributima kao što su dinamika, tremolo, vibrato, atack itd.... Posebnu atrkciju čine lijepo zvučeći instrument ili ljepota vokala.

Dokle god raspoznajemo u reprodukciji te glazbene odlike tehnička savršenost je ipak tek u drugom planu.
Uvijek je glazba ta koja nas nosi. Ako nas ponese nekoliko taktova falš nota traljavo odsviranih ali savršeno snimljenih i još savršenije reproduciranih, onda nešto nije u redu s nama. Odnosno ne gledamo iste vrijednosti.

Sad bi trebalo nastaviti o vinilu ali još nisam u mogućnosti pretočiti ono što mi je na umu u smislene riječi pa za sada toliko.

[Roko]

OK, evo napravih zasebnu temu i prebacih u nju postove vezane za Hi-res vs analogue

Tako sam nazvao temu, ako netko ima bolji prijedlog neka kaže, naslov se lako promijeni

[elvis]

OK, evo napravih zasebnu temu i prebacih u nju postove vezane za Hi-res vs analogue

Tako sam nazvao temu, ako netko ima bolji prijedlog neka kaže, naslov se lako promijeni

Ma to je neispričana priča bez kraja i zaključka i kao tema sama za sebe nema nekog smisla. U biti samo si ubio nit koja je nastala nekako spontano tj. prirodno u neobaveznoj temi. Nisi to trebao micati, al ajde... nek ti bude Vikend je stigao, možda se nešto i napravi u labu ... huh, ne znam što bi prije... preamp, kućišta ta batomm, ajme...

[zbotic]

Kada sam kupio prvi CD player negdje 88/89 taj zvuk nakon gramofona je bio stvarno nešto užasavajuće. Kao da zvuk dopire iz limene kante. Gramofon je bio neka sređena verzija Turandota (mislim 7606) a CD player je bio Philips CD614.
Da ne duljim, prvi CD player koji me oduševio je bio Marantz CD63SE, a imao sam prije njega i neke skuplje. Kada danas neki izvuku taj Philips, obično naprave nonoversampling i počnu pričati o "analognom" zvuku, mene najprije uhvati smijeh, a zatim tuga i žaljenje.
Dakle, CD player ili općenito digitala mogu raditi bolesno dobro i nije tu stvar medija koliko uređaja (naravno i produkcije). HI-RES je jednostavno nastavak priče, a posebno u smislu kompjuterskog audija koji se pojavio praktično negdje krajen devedesetih pojavom Napstera. Izbor glazbe danas je beskonačan, a neke sjajne glazbenike otkrio sam upravo tragajući za visokorezolutnim materijalima.
Zabava je zabava, šteta je propustiti sve što život pruža.... Idemo dalje.....

[zika]

Posebna priča je ta što u velikoj većini slučajeva mi ni ne znamo kako zapravo zvuči ono što slušamo. Npr. koji je "prirodni" zvuk neke električne gitare???. U skladu s time mogu kazati da samo slušaoci neamplificirane glazbe i to oni koji barem jednom tjedno idu na koncerte ili sami nešto sviraju mogu kompetentno govoriti o vjernoj reprodukciji zvuka.....

Poslušajte prvo šta JP kaže na oko 5:00 a zatim se vratite na oko 3:00 i pogledajte kako se priprema svirka. Nema tu dve iste. Pa, opet, podjednako uživam i danas kada to slušam kao i desetljećima pre kada sam to slušao sa Pablo ploča...

[zbotic]

Ja isto uredno slušam Joe Passa i volim jegovu glazbu. Međutim njegova glazba je specifičnog ambijentalnog tipa, koja asocira na jazz barove šezdesetih i u tom smislu i ne zahtjeva posebno vrijednu timbralnu rekreaciju. Ako misliš da je Joe Pass snimio albume onako "iz prve" gadno se varaš, jer su na njima jako čujni tragovi postprodukcije. Na nekima čak i audiofilske, poput albuma Songs for Ellen i sl... Ali priča je priča, prije svega zabavna i zanimljiva

[zika]

Ja isto uredno slušam Joe Passa i volim jegovu glazbu. Međutim njegova glazba je specifičnog ambijentalnog tipa, koja asocira na jazz barove šezdesetih i u tom smislu i ne zahtjeva posebno vrijednu timbralnu rekreaciju. Ako misliš da je Joe Pass snimio albume onako "iz prve" gadno se varaš, jer su na njima jako čujni tragovi postprodukcije. Na nekima čak i audiofilske, poput albuma Songs for Ellen i sl... Ali priča je priča, prije svega zabavna i zanimljiva

Naravno. My point je bilo to da je kod ostrujene guitar-e sve „u vazduhu“ a mi pretpostavljamo kak(o)vu sliku bi valjalo da „vidimo“ tj. čujemo. Kao što je to meštar i objasnio (oko 5:00).