diyaudio.com.hr

EI elektronke, generalno gledajući svu proizvodnju kroz TV-servis, servisiranje pojačala, samogradnju i iskustva kolega, se mogu svesti na nekoliko osnovnih značajki:
-velika disperzija u mjernim rezultatima (u prilog loše, ili nikakve izlazne kontrole!), pa je bilo potrebno u startu kupiti veći broj novih elektronki te ih mjerenjem "poredati" po strujama zbog sličnih karakteristika.
-od 5 do 10% elektronki bi stradalo u par prvih sati rada.
-uglavnom dobar vakum, ali bi lako pucalo staklo kod pinova.
-dobro napravljene mehanički, tek povremeno sklone mikrofoniji.
-sklone proboju između katode i žarenja kod graničnih napona između njih (većina P-serije, ECC81/82/83; na primjer: ECC83 kao druga elektronka u klasičnim MARSHALL pojačalima bi često stradavala upravo zbog proboja između žarenja i katode, iako je na toj poziciji imala bolji ton od većine od drugih jako poznatih proizvođača!)
-manje trajne od PHILIPS-MINIWATT, ali trajnije od TUNGSRAM, TESLE i RFT-a.
-neke tipove elektronki EI naprosto nikad nije uspio napraviti dobro (PCL82, PCL85, PCL86, PCL805, PC900 i još neke)!
-neki od modela su bili čak i tonski neusporedivo najbolji (npr. 6CA7 u HIWATT-pojačalima!)
-nisu nikad uspješno riješili problem "bljeska" prilikom starta u hladnom stanju.
Za sada sam se sjetio samo tih karakteristika, koje su na mene ostavile dojam u više od 45 godina prakse.

Evo da malo pripomognem i podsjetim Davorina (ako uopće treba )

Primjer EL84



Mislim da je na to pitanje i lako i teško odgovoriti.

EI je od početka bio PHILIPSOVA ekspozitura. Tehnologija i sav strateški materijal isproučivao je Philips.
Zato su sve cijevi i izgledom i sadržajem bile pljunuti originalni Philips.
To pogotovo vrijedi za cijevi s logom na prvoj cijevi (RR) kako se je ispočetka zvala firma iz koje je nastao EI. O tome ima nešto malo podataka na netu(nešto zahvaljujući i mojem skromnom doprinosu).
Kasnije je logo bio ovaj sa slike 2 ,a tek u kasnijoj fazi kada je EI bio "samostalniji" logo je postao nešto malo manji i gotovo da izgleda kao neki fake.
Namjerno sam stavio cijevi iz različitih razdoblja (skoro 30 godina raspona) i sve one su posve iste, osim loga.
Naravno da postoje EI cijevi s posve drugačijom iznutricom.
To je zato što su proizvođači iz različitih političkih sustava i u krutim vremenima pomagali.
Naime, jedno vrijeme su se proizvodile cijevi koje su bile pljunuti Tungsrami, Tesle, pa blizanci Mullarda i sl.. Jedno vrijeme su se logoi štampali čak i na ruske "ekvivalente". U kolekciji imam barem deset izvedbi EL84
Osim ovih ruskih eskapada stvari su prilično jasne.
Gotovo cijela Europa, uz dobar dio američke produkcije (Sylvania među ostaliima) potpadali su pod koncern Philips.
S tom spoznajom sve otprilike postaje jasno.

Zato nije lako dati odgovor.
Možda je samo RR logo jamac originalne i izvorne Philipsove kvalitete.
Iskusno oko će prepoznati i izvedbu anode i getera dobrog fabrikata i moći procijeniti što je što.
Za ovaj RR se nikada nitko nije žalio i gotovo da je garancija dugovječnosti i kvalitete.
Mnoge cijevi koje sam testirao, a radile su desecima godina (pogotovo RR) još uvijek imaju potpunu emisiju.
Mislim da je odgovor sličan i za ostale tipove.
Neke cijevi možda nisu bile direktna zamjena američkim (u gitarskim pojačalima, zbog viših napona), ali su unutar svojih specifikacija bile OK.
E, sada, što se događalo sedamdesetih i početkom osamdesetih, u to ne bih olako ulijetao jer se tada, pogotovo u dućanima, mogla nabaviti samo nekakva žnj klasa. Prava roba završavala je u izvozu ili u vojsci.
Ista stvar je bila i s uvezenim ruskim 6p14 (prodavala se kao ekvivalent el84) zbog kojih su ruske cijevi bile omražene, a u stvarnosti su bile prilično dobre jer su izdržavale više napone i mogle dati veću snagu pa se i danas koriste u mnogim pojačalima kao 6bq5 što ruski proizvođači masovno koriste.
I tu je bilo dobrih stvari, među njima i EI ekskluzivitet: KT99 i zgodna priča o njima, ali to se već moglo pročitati na više mjesta.
U krajnjoj liniji, mnogi tipovi EI cijevi su uvijek bili cijenjeni.
Problem je što je marketing bio loš.
Zato će sada neki jebiveter koji je cijelo postrojenje jeftino otkupio i preselio nekamo sigurno znati od taloga ruskih i kineskih katoda s vojnih otpada uz puno galame prodavati muda pod marku koja sigurno više neće biti ista.
Možda će samo štancati logoe jer će malo ljudi znati to prepoznati.
O P (TV) seriji ne želim govoriti jer ju osim iznimaka ne poznam dovoljno.
Možda Davorin ima neka druga iskustva, ali ja sam nekako prilično privržen EI cijevima.

Dečki, mislim da bi ovo o cijevima trebalo staviti u novu temu. Ovo o povijest cijevi je itekako zanimljivo štivo. Možda napraviti kakav presjek korištenijih cijevi; ovako nekako kako je Danko počeo..

Slazem se, izvrsna ideja... ovo sa malo povijesti i malo retrospektive kroz tri-cetiri desetljeca i to iz prve ruke... neprocjenjivo

Jos se sjecam da mi je baka govorila da je u ropotarnici jedan RR Nis televizor i da ga treba eliminirati, a ja (dijete osnovnoskolac, nizi razredi) - sve rastavio i nakon tog gusta - naravno bacio... eeeeeee

sjecam se samo da je bila ideja unutar kutije od TV-a napraviti akvarij, ali je silikon bio pre skup i rijedak u ta doba, a ona drvena kutija ne bi bas dobro podnijela (tada jos uvijek klasicnu) izradu pomocu staklarskog kita unutar okvira (zeljeznog, ili u ovom slucaju, drvenog)...

prokletstvo

Opet me Davorin pretekao.

O poslovičnoj YU kvaliteti i kontroli ne bih previše, i to je Davorin vjerojatno iz prve ruke osjetio punom snagom.
Ja svoja iskustva crpim iz "onoga što je preživjelo". Imam i podosta još originalno zapakiranih, ali nisam imao potrebe otvarati (možda bih se i ja razočarao ).
Sve svoje potrebe namirujem iz zaliha "rabljene robe", naravno nakon testiranja i selekcije.
Na žalost, potrebe nisu prevelike jer ne stignem se previše baviti hobijem.

To će možda i biti najvjerodostojniji odgovor na postavljeno pitanje, budući je potpuno nove, neraspakirane stare zalihe relativno teško nabaviti, a zadnju produkciju još i teže. Negdje sam pročitao da se već pojavila i fake EI roba, pa treba biti još sumnjičaviji.
Možda doista ovaj dodatak temi ne bi bilo loše nekuda preseliti, mada je ,vjerujem, ipak malo osvježio ovu već premorenu i izmaltretiranu temu

Radio je EI (RR) i odličnih elektronki (EL84, bolja EL86 i još bolja 6CW5 za Američko tržište, PL519-jedina sa 7 spojnih točaka anode sa točkastim zavarivanjem, a potpuno imuna na BARKHAUSENOVE oscilacije u KV-linearima i na anodnom naponu od 1,3kV!, PCC88 kao i rijetka ECC88, EL34 rađena 15-ak godina za SIEMENS, odlična AZ1 unatoč lošem ljepilu za bakelitnu bazu, već spomenuta 6CA7, dobre PL504 i PY88, odlične EF80 i ECC85, trajne i "nepoderive" EZ80, originalno riješena KT90, itd.), ali su im varijacije među primjercima i serijama bile velike.
Danas, u poplavi ponuda sumljivih brandova i proizvođača se stare EI elektronke (koje su i objektivno puno bolje od većine onoga što se danas proizvodi!) cijene puno više nego u vrijeme dok se u Trstu ("Radio Trieste", "Radio Tuto", itd) ili Minhenu ("Radio RIM", "Fisher Electronic", itd.) mogao birati brand pojedinog tipa elektronke.
Nisu niti ostali poznatiji proizvođači bili imuni na "šarene" serije. Sredinom '70-ih sam u Trstu kupio 100 komada MÜLLARD elektronki EL34 od kojih je 21 elektronka bila loša odmah, ili je "crkla" nakon par sati rada.
Svakako bih volio da se reaktivira proizvodnja elektronki EI na tragu starih modela, jer sam siguran da bi se i u novoj proizvodnji moglo probrati nešto dobro, a prisililo bi i konkurenciju da podigne kvalitet.

davorin je napisao/la:Moguće je i da se radi o (upornom) ponavljenju greške od strane PHILIPS-a, jer je SYLVANIA bila njihovo vlasništvo.
Može se to i lako provjeriti: žarenje PCC88 se stavi na izvor konstantne struje od 0,3A (to je sigurno točan podatak!) te izmjeri napon na njemu.
Moguće su i druge kombinacije jer ih nisam sve provjeravao, ali provjeru sa izvorom konstantne struje sam napravio prije 30-ak godina sa nekima EI, TESLA, TUNGSRAM, RFT, VALVO i PHILIPS elektronkama, i koliko se sjećam, svima je napon bio oko 7,5V, a nekima čak i 8V!

Samo da nadopunim meštra, a kad se već govori o grijanju cijevi, evo copy-paste sa stranice http://home.swipnet.se/~w-12206/radio/teknik/tubetype.txt (inače zgodan tekst o označavanju cijevi):

"First letter (heater rating)
A 4V
B 180mA DC series connection
C 200mA AC/DC series connection
D 1.4V DC (normally directly heated, can also be 0.625, 1.2 or
1.25V)
E 6.3V (by far the most common prefix)
F 12.6 or 13V
G 5V, later defined as ‘miscellaneous voltages’
H 150mA series connection
K 2V DC
L 450mA series connection (?)
O cold device, not heated, e.g. cold cathode tube, voltage
stabiliser or
semiconductor device
P 300mA AC/DC series connection
U 100mA series connection
V 50mA series connection
X 600mA series connection
Y 450mA series connection"

Znači općenito za sve P cijevi se grijači spajaju u seriju, struja grijanja 300mA, a napon kako ispadne.
Za E cijevi grijači u paralelu, napon grijanja 6,3 V, a struja kako bude.

Ti podaci također postoje u Vukušićevoj knjizi o lampašima, pa tko je ima neka je malo otvori i pročita ča ga zanima.

Zahvaljujem na preporuci.
Poskidao sam nešto američke literature o cijevima pa to polako žvačem.
Ali u svakom slučaju lakše je razumijevanje na materinjem jeziku.
Morat ću počet obilazit buvljake i antikvarijate

Edit: @Admin - Ovo je moj odgovor Tubemanu i trebao bi ići u temu literatura.

htjedoh pogledat opet one dokumentarce o Ei Nis tvornici, al ih ne mogu pronac... niti trazilicom

jel se sjeca netko u kojoj su temi nabaceni (vjerujem onoj na koju se nadovezuje ova ili ona "literatura" ali... ne uspijevam nac)?

thx