Klokan je napisao/la:davorin je napisao/la:Napon
Ub bi trebao okvirno biti
oko 400V, a ako bolje pogledaš na karakteristiku vidit ćeš da je karakteristika linearnija pri većim anodnim strujama od ovih koje si ti zabrao (radni režim "GLADI"
).
Sad mi nesta nije jasno. Po onome sto sam ja racunao odnosno naucio iz
ovog i
ovog posta ispada da sa manjom anodnom strujom dobivam i vece pojacanje i linearnost. Sada je upitno dali sam uopce dobro racunao odnosno shvatio gradivo
Zaboravio si pri kojim je uvjetima sve to tako.
Pojacanje je proporcionalno sirini odsjecka radnog pravca izmedju dvije susjedne krivulje na grafu.
Nije tesko vidjeti da se krivulje sve vise razmicu kako struja raste, tako da postoji potencijal za vece pojacanje povecanjem anodne struje. ALI to bi znacilo da uz povecanje anodne struje, radni pravac mora isto tako biti cim paralelniji s X osi, sto je kontradiktorno ako je u anodi otpornik, cime je jedna tocka radnog pravca fiksirana na X osi, a ta je vrijednost napona napajanja (zapravo, tocnije bi bilo napon napajanja minus prednapon tj. pad napona na katodnom otporu, ali kako je to ~100x manje od napona napajanja tu gresku od 1% mozes u ovom slucaju zanemariti). Ako bi htio iskoristiti povecanje pojacanja s povecanjem anodne struje, trebao bi odrzati ili cak smanjiti nagib radnog pravca, a to mozes samo povecanjem napona napajnja, tako dugo dok je u anodi otpor, jer on diktira nagib - povecanjem napona napajanja se radni pravac paralelno pomice na gore.
Osim gore napisanog, takodjer nije tesko vidjeti da za ISTU anodnu struju, dobivamo povean odsjecak radnog pravca izmedju dvije Ug1 krivulje, ako je radni pravac polozeniji. Radni pravac bi bio najpolozeniji (vodoravan) kad bi anodni otpornik bio beskonacan, no onda da bi tekla ikakva struja trebao bi i beskonacan napon napajanja (radni pravac i X os se sjeku 'u beskonacnosti'). Osim ako u pomoc ne pozovemo kakav drugio elektronicki sklop, konkretno strujni izvor. Ako je u anodi strujni izvor, tada je struja kroz cijev konstantna (unutrasnji otpor strujnog izvora je 'beskonacan' po definiciji), i za bilo koju odabranu struju, pojacanje je jednako mu u toj radnoj tocki, dakle maksimum u toj radnoj tocki. Sve skupa naravno govorim o slucaju bez nekog dodatnog opterecenje (sto bi u ovom slucaju bio grid leak od GU50!). No, ovo nam daje jos jednu mogucu strategiju za povecanje pojacanja, ako nam je u anodi otpor i napon napajanja je fiksan - povecanje anodnog otpora. Time radni pravac postaje sve polozeniji ali se i spusta u manje struje i sjece krivulje u dijelu gdje su jako akrivljene i nelinearne, i sto je bitnije, jako odstupaju od primjerka do primjerka iste cijevi. Buduci da je tebi napon napajanja odredjen unaprijed, onda se i ova strategija uzela za odabir radnog pravca.
Ako bi isli povlaciti razne radne pravce, vidjeli bi da za neki napon napajanja i odabranu struju cijevi ili napon preko A-K cijevi postoji i maksimum pojacanja, no u toj istoj tocki nije nuzno i najmanje izoblicenje (pogotovo kod cijevi kao sto je ECC81). Zato se i radi kompromis, pri cemu treba izmedju ostalog misliti i na potrebnu struju tj. izlazni otpor tog stupnja, s kojim se zadovoljavajuce mogu tjerati ulazni kapaciteti GU50, kao i cinjenicu da je grid leak GU50 dio sklopa kad se radi o signalu (a ne samo racunati sa statickim uvjetima, tj. bez signala), i to ukalkulirati u proracune pravaca.
@ilimzn dali taj dinamicki pravac crtam tako da izracunam ukupan otpor paralelnog spoja 39k i 100k i povucem pravac 28057 ohma kroz recimo 400V na x osi i 14,25mA na y osi i onda povucem paralelu tog pravca koja prolazi kroz radnu tocku na 39k radnom pravcu?
Tako je, ali da ne crtas previse, jednostavno odredi nagib i translatiraj pravac da prolazi kroz staticku radnu tocku. Puno crtanja jako smanjuje vidljivost raznih bitnih tocaka na grafu, previse toga bude na malo mjesta.
Jos jedna stvar: kad racunamo 'swing'. govorimo o maksimumu istog. Maksimum je simetrican oko radne tocke, do 0V, dakle ako je u radnoj tocki napon Ug1=2.5V, tada se racuna swing od 0 do 5V. 0V na G1 je maksimum napona prije nego se G1 pretvori u propusno polariziranu diodu prema katodi, cime 'otpor' G1 naglo prelazi iz 'beskonacno' u nesto reda par stotina ohma - ocigledno, tako nizak otpor predstavlja veliko opterecenje za ulazni signal, toliko da se moze reci da tu nastaje clipping ulaznog signala.
Za razliko od toga, ne postoji direktan limit koliko napon moze biti negativan - obicno se radi o cifri od par desetaka do par stotina V! Radi toga se uzima da ulazni signal necemo forsirati iznad tocke gdje nastupi slipping u jednoj poluperiodi (pozitivnoj, s obzirom da u tom slucaju napon na G1 raste u odnosu na negativni orednapon).
Ako povuces nekoliko radnih pravaca, vidjet ces da opet postoje neka tocka gdje ce pojacanje biti maksimalno (vodi racuna da prednapon G1 mozes odrediti u sirim granicama kod tih proracuna*), a i neka druga gdje ce izoblicenje biti minimalno. Ideja je pronaci neku vrijednost anodnog otpora koja zadovoljava zeljeni minimalni swing (150V ili vise), uz maksimalno pojacanje i minimalno izoblicenje. Buduci da ostaje samo jedna slobodna varijabla, a to je za koji ulazni napon se taj swing ostvaruje, a znas da je ulazni napon maksimalno peak (NE peak-to-peak!) moze biti jednak prednaponu (apsolutna vrijednost - jer je u toj tocki prednapon + ulazni napon = uG1 = 0V), mozes po statickom radnom pravcu setati radnu tocku promjenom prednapona Ug1 i vidjeti sto se dogadja.
Tu sad ide (*) od gore - ECC81 je nelinearna, tj. ima kompresiju pojacanja za sve negativnije prednapone G1. To se vidi iz smanjenja razmaka krivulja Ug1 kako Ug1 postaje sve negativniji, tj, prema sve desnijim krivuljama. Najveci je razmak izmedju prve dvije krivulje sto sugerira najvece pojacanje ako je radna tocka blize tom kraju grafa, no ostaje nam sve manje raspolozivog swinga radi limita na Ug1=0. Uz to, od Ug1=-1 pa do negdje -3V su razmaci krivulja relativno konstantni a onda se opet naglo smanjuju. To znaci da guranje radne tocke prema lijevo povecava pojacanje, ali asimetricno - samo za pozitivne napone ulaza, koji pomicu dinamicku radnu tocku na lijevo. Povecanje pojacanja dakle dolazi po cijenu povecanja izoblicenja. Isto tako, ako s radnom tockom odemo previse desno, onda dio radnog pravca na lijevo od radne tocke prolazi kroz podrucje konstantnog razmaka Ug1 krivulja a dio na desno ide u podrucje gdje se razmak krivulja smanjuje. Izoblicenje opet raste.
Ono sto se pokusava izvesti je da najveci dio swinga bude unutar linearnog dijela, dok toleriramo da ekstremi ulaze u izoblicenja. Naime, muzicki je signal takav da mu je srednja vrijednost jako mala u odnosu na pikove, sto znaci da ce se i dinamicka radna tocka najcesce kretati blizu staticke, a ici ce u ekstreme i nelinearne dijelove krivulja samo u pikovima, koji su rijetki i uho uspjesno maskira izoblicenja koja tada nastaju. No, ukupni dio radnog pravca koji se koristi (tj. maksimalni swing) UVIJEK mora zadovoljavati potrebe GU50 + rezerva, inace dolazi do clippinga vec u driveru, prije nego sto se on pojavi radi limita raspolozive snage.
Buduci da nam je pojacanje sklopa bitno radi odredjivanja za koji se ulazni napon postize maksimalna snaga, tj. koji minimalni ulazni napon izvor mora osigurati zelimo li moci 'do kraja' potjerati pojacalo, pojacanje se racuna upravo za taj slucaj - maksimalni swing. Racunanje s manjim swingom ima vise smisla kad se primjerice racunaju izoblicenja u driveru, rado gore recenog, to je slucaj koji se najcesce dogadja dok slusamo glazbu.
