Klokan je napisao/la:Mozda se nismo dobro razumili. Tocka Q5 je na pravcu od 20k a ako povecavam otpor pravac se spusta blize ishodistu, ako drzim napon na 400V odnosno ako ne idem preko.
A vi ste rekli da trazim u rasponu od 20 do 40k.
Vi ciljate na to da idem jako blizu krivulji dispacije i tako izvucem najvecu snagu??
A linearnost u tocki Q5 je dosta dobra jer su odsječci koje rade krivulje na radnom pravcu prakticki identicni sto znaci da su obe polu periode iste, ako sam dobro shvatio stiva koja sam citao.
Nemojte sad krivo shvatiti da ja vas pokusavam razuvjeriti nego kazem stvari kako ih vidim.
Na zalost krivo vidis jer ne razumijes bit stvari. Ajde razmisli malo, kaka je korist od 'maksimalne snage' iz ECC81, s obzirom da je njen zadatak da tjera GU50, gdje bi se ta snaga razvijala i kakve ona uopce ima veze s GU50?
Procitaj ponovno sto ti je napisano, s razumijevanjem: trazi se maksimalna linearnost ECC81 pri naponima potrebnim za maksimalnu snagu iz
GU50, ne ECC81.
Napon na G1 GU50 potreban za maksimalnu snagu odredjujes iz radnog pravca za GU50, i iznosi +- prednapon G1, primjerice ako je prednappn 20V, tada je iz drivera potrebno osigurati najmanje 20V u plus i 20V u minus od prednapona, dakle ukupno 2x 20V ili, drugacije receno, 40V peak-to-peak.
Taj napon dolazi s anode ECC81, dakle treba traziti radni pravac za ECC81 koji daje toliko volti peak-to-peak s maksimalnom linearnoscu.
Pogled na radni pravac GU50 ce pokazati da se on proteze asimetricno od radne tocke, slicna je situacija i sa ECC81 i to se moze iskoristiti tako da se asimetricnosti djelom ponistavaju i tako se se smanji izoblicenje, a ta se tehnika zove 'distortion canceling'. To u ovom koraku NE RADIS. Dakle, ne koristis nelinearnost ECC81 vec trazis takvu radnu tocku za ECC81 da je za potreban hod (i po mogucnosti uz rezervu) napona na G1 od GU50 = hod napona na anodi ECC81, pomak iz radne tocke simetrican na lijevo i na desno, tj. sjecista s krivuljama za razne napone G1 od ECC81 su ravnomjerno rasporedjena po radnom pravcu.
Radnu tocku i pravac trazis u dva koraka, radi toga sto zapravo imas dva radna pravca, staticki i dinamicki. Staticki odreduje iskljucivo anodni otpor i napon napajanja. Dinamicki radni pravac prolazi kroz staticku radnu tocku odredjenu u prvom koraku, tako da otprilike odredis pomocu nagiva statickog radnog pravca radnu tocku u linearnom dijelu karakteristika (ono sto sam gore napisao, sjecista radnog pravca i krivulja Ug1 od interesa su jednoliko rasporedjena na radnom pravcu). Dinamicki radni pravac uzima u obzir i opterecenje koje predstavlja 'grid leak' otpor za GU50. Za dinamicke uvjete je on u paraleli s anodnim otporom ECC81, tako da dinamicki radni pravac ima nesto veci nagib (efektivno se sve ponasa kao manji anodni otpor). U drugom koraku se dakle ucrta kroz staticku radnu tocku drugi pravac s vecim nagibom, i provjeri se sve sto je potrebno - pojacanje i linearnost. Ako nesto ne stima, ponavlja se konstrukcija s drugacijim anodnim otporom, itd dok se ne dodje do zadovoljavajuceg rezultata.
Smanjenje anodnog otpora (i s tim u vezi priblizavanje krivulji maksimalne disipacije) povecava struju i strujni hod kroz cijev ali smanjuje pojacanje - sto se lako moze vidjeti tako da se uzme pomak +- jedna krivulja Ug1 od staticke radne tocke, sto je na tvom grafu promjena ug1 za 2Vpp. Za tu promjenu se ocita promjena anodnog napona na x osi. Pojacanje je naravno ovo drugo podijeljeno s prvim. Uz smanjenje pojacanja se smanjuje i izlazni otpor tog stupnja.
Povecanje anodnog otpora (smanjenje nagiba radnog pravca) smanjuje struju kroz cijev i strujni hod, povecava pojacanje, ali i izlazni otpor.
Tu donekle treba postovati neke standarde da se osigura dovoljno pojacanje za puni izlazni signal iz nekog standardnog izvora. O tome smo prije pisali, iz CDP-a je to tipicno 2Veff = 5.66Vpp, jedan od cescih standarda je 1Veff = 2.83Vpp, kao i 500mVeff = 1.414Vpp.