K1058/J162 pojačalo

[ilimzn]

evo nove sheme



uspio sam izobličenja dovesti oko 0.03% kod izlaznog napona od +/- 28V što je bolje od Buzquita jer njemu izobličenja rastu s porastom frekvencije tako da kod +/-26V su skoro 0.3% na 20Khz, ovih +/-28V je maksimum šta se može izvući jer onda izobličenja odu u nebesa ,ubacio sam strujno zrcalo Q8 i Q7 za dif. par,nakon toga morao sam korigirati vrijednosti R7,8,9,10,11,22,23 zbog mirnih struja VAS-a i izlaza,nažalost sad mi se povećala DC komponenta na izlazu na 3-4mV,kako da to riješim?

napajanje sam stavio isto za pobudu i izlazni stupanj jer sam našao trafo s većim naponom ,trenutno sam stavio +/-37V jer imam elektrolite i gotov ispravljač za to,trafo još ima izvod za +/-50V nakon ispravljača ali nemam dovoljnu zalihu 63V elektrolita za oba kanala

Q7/Q8,R2/R3 - ovo u praksi nece raditi pa niti ne pokusavaj. Kljuc tog dijela price bi bio povecati R2 i R3 maksimalno koliko je moguce ali to ide na ustrb maksimalnog izlaznog napona. Alternativa je diferencijalno strujno zrcalo, tj. current conveyer, za koji ti treba 4 tranzistora i zna bit prilicno nestabilan. Ima jos par mogucnosti tipa mnozitelj otpora, corss-coupled pair i sl, ali to su sve sklopovi koji su jako prgavi i dobro j epitanje hoce li simulator pokazati sto se tu stvarno dogadja - slicno kao sto ne pokazuje sto se dogadja u tvojoj shemi, a da pogledas napone na bazama Q4 i Q5 vidio bi da je posve narusen njihov balans.

Naime, gdje je tu problem? Naponsko pojacanje sklopa se dobiva u dva stupnja diferencijala, pri cemu je pojacanje ulaznog diferencijala limitirano zadovoljavanjem statickih uvjeta rada drugog diferencijala, tocnije time da je pad napona na otporima R10, R22, R23 mali, jer se oduzima od napona napajanja i time limitira maksimalni izlazni napon. Mali napon relativno na minus napajanje, na emiterima Q4 i Q5 diktira jednako mali napon na kolektorima Q1 i Q2, sto znaci da uz zeljenu struju kroz Q1 i Q2 otpori R2 i R3 (amislimo da su Q7 i Q8 kratko spojeni C-E) moraju biti male vrijednosti. A pojacanje ulaznog diferencijala je otprilike R2/((0.025/Ibq1)+R20), pa to ispada jako malo. Mozda je cudno sto ovdje govorim o naponskom pojacanju ali je ono apravo presudno, koliko god da je uvrijezeno misljenje da je tranzistor element kontroliran ulaznom (baznom) strujom. Nakon toga gotovo sve naponsko pojacanje se odvija u drugom stupnju. Q7 i Q8 su pokusaj da se umjesto kolektroskih otpora za Q1 i Q2 stavi jedna forma strujnog izvora, dakle visokoimpedantnog elementa, kako bi ono sto tada postaje R2 (a to j eimpedancija strujnog zrcala), jako povecalo u osnodu na nazivnik u gornjoj formuli. Voila, naponsko pojacanje u otvorenoj petlji raste, a NPV se potrudi da se to pretvori u pad izoblicenja uz gotovo konstantno pojacanja u zatvorenoj petlji.

Kako doskociti ovom problemu?
Postoji vise nacina. Jedan bi bio umjesto R10 staviti strujni izvor, no i njemu treba odredjen napon da moze raditi, koji se opet oduzima od maksimalnog hoda izlaznog napona. Jos jedno rijesenje je smanjiti degeneraciju ulaznog para i to rijesiti na drugom stupnju, sto povlaci odabir linearnijih tranzistora za ulazni par, no to ionako ne bi trebalo biti problem. Naravno jos jedna mogucnost je mala zrtva u pogledu maksimalnog hoda signala, koja moze biti i manja ako se ulazni stupanj napaja visim naponom. Naime, pad napona na R2/R3 (opet, gledamo verziju bez Q7 i Q8) odredjuje struju u drugom stupnju, naravno pod uvjetom da je struja kroz te otpore puno veca od bazne struje Q4 i Q5. Odabirom Q4 i Q5 s velikim beta se potrebna struja kroz R2 i R3 smanjuje, s obzirom da se smanjuje i bazna struja Q4 i Q5 uz istu kolektorsku struju Q4 i Q5. To znaci da R2 i R3 mogu biti veci za isti potreban pad napona. Zrtvovanje nesto naponskog hoda u drugom stupnju, tako da je pad napona na R22/R23 i R10 veci, povecava njihov vrijednost za istu struju kroz Q4 i Q5, istovremeno da bi ta struja ostala ista i napon na bazama Q4 i Q5 tgreba povecati za isti iznos, sto opet vodi do povecanja R2 i R3. Uz to, povecanje R10 smanjuje dio diferencijalne struje koji iz prvog diferencijala kroz baze Q4 i Q5 idu porema negativnom napajanju, a za jednak iznos povecava dio struje koji tece iz jedne u drugu bazu (da se tako izrazim), odnosno, povecava dio korisnog signala (a to je upravo razlika struje kroz baze Q4 i Q5) iz prvog stupnja, koji drugi stupanj vidi kao diferencijalni signal kojeg jedinog i pojacava. Sve to skupa povecava pojacanje u otvorenom krugu (OLG), i sve je to pozeljno. Ukoliko se ulazni dio napaja s znacajno vecim naponom od izlaznog, ima se dovoljno rezerve za potreban hod napona iz drugog stupnja, da svi ti otpori postanu poprilicno veliki u odnou na ono sto su sad, i lako je moguce da se OLG poveca nakoliko puta, moguce cak i za red velicine. Da bi se sacuvao simetrican hod napona na izlazu drugog stupnja, a time i simetrican clipping, podese se vrijednosti R8 i R7, a ako je potreban pad napona na njima velik (vise od cca pola volta) onda se izmedju pozitivnog napajanja i ta dva otpora umetne zajednicki otpor gdje se postigne potreban pad napona.
Postoji jos par sitnih modifikacija s kojima se nesto od ovoga poboljsava. Konkretno, R20 i R21 se povecaju tako da pojedu cca pola pozitivnog napona napajanja. I za boga miloga spremi taj 2SK30 u ladicu za pametne stvari a ne za CCS, za to ti je sasvim Ok i obicni BF245, grehota je za to stavljat 2SK30. Povecani R20 i R21 ne sluze za degeneraciju, vec kao 'default' otporna komponenta za CCS, koja izolira ulazni stupanj od kapaciteta CCS-a. Degeneracija se postize tako da se onda izmedju emitera Q1 i Q2 stavi otpornik vrijednosti otprilike sadasnjih R20+R21, dakle oko 120 ohma. Osobno, ja bi tu stavio manje, s obzirom da degeneracija u ovom stupnju, kako je receno, vise doprinosi smanjenju OLG-a (sto nam nije povoljno) nego sto to nadoknadjuje linearnoscu. Prednost ove metode je sto se taj otpor izmedju emitera moze mijenjati po volji (cak se moze staviti trimer) bez da se uopce utice na ostale parametre ili statiku sklopa. Naravno, smanjenje OLG-a povecava offset, jer se smanjuje NPV za istosmjernu komponentu.
ISti trik primijeni i za R22, R23, R10. R22 i R23 spoji na minus napajanja (i povecaj vrijednosti prema potrebi) a R10 izmedju emitera drugog stupnja. Ponovno, degeneracija postaje neovisna o statickim uvjetima sto je ovdje itekako povoljno, lako je isprobavati opcije bez da ista drugo treba mijenjati.
Nadalje, pogledaj sto e dobiva promjenom otpora R13 i R16, probaj i asimetricne varijante!

[hiawatta]

To pjačalo je radilo sasvim korektno i sa malim zvučnicima Diapason Admantes je radilo savršeno, radilo je dobro i sa Magneplanarima ali zbog njihove nezasitnosti ponekad je dolazilo do urušavanja pozornice iako ne često.Kao što sam već rekao kod mene je radilo više od godinu dana bez ikakvih problema.Gasio sam ga samo kad sam išao na more itd.Sve ostalo vrijeme je non stop radilo.
Pružilo mi je puno uživanja u glazbi.Inače identično pojačalo je bilo u kutiji mađarske firme Etalon Audio pod nazivom Exampli T kojega su oni prodavali za 4000 DEM

[grunf]

Q7/Q8,R2/R3 - ovo u praksi nece raditi pa niti ne pokusavaj. Kljuc tog dijela price bi bio povecati R2 i R3 maksimalno koliko je moguce ali to ide na ustrb maksimalnog izlaznog napona. Alternativa je diferencijalno strujno zrcalo, tj. current conveyer, za koji ti treba 4 tranzistora i zna bit prilicno nestabilan. Ima jos par mogucnosti tipa mnozitelj otpora, corss-coupled pair i sl, ali to su sve sklopovi koji su jako prgavi i dobro j epitanje hoce li simulator pokazati sto se tu stvarno dogadja - slicno kao sto ne pokazuje sto se dogadja u tvojoj shemi, a da pogledas napone na bazama Q4 i Q5 vidio bi da je posve narusen njihov balans.

Naime, gdje je tu problem? Naponsko pojacanje sklopa se dobiva u dva stupnja diferencijala, pri cemu je pojacanje ulaznog diferencijala limitirano zadovoljavanjem statickih uvjeta rada drugog diferencijala, tocnije time da je pad napona na otporima R10, R22, R23 mali, jer se oduzima od napona napajanja i time limitira maksimalni izlazni napon. Mali napon relativno na minus napajanje, na emiterima Q4 i Q5 diktira jednako mali napon na kolektorima Q1 i Q2, sto znaci da uz zeljenu struju kroz Q1 i Q2 otpori R2 i R3 (amislimo da su Q7 i Q8 kratko spojeni C-E) moraju biti male vrijednosti. A pojacanje ulaznog diferencijala je otprilike R2/((0.025/Ibq1)+R20), pa to ispada jako malo. Mozda je cudno sto ovdje govorim o naponskom pojacanju ali je ono apravo presudno, koliko god da je uvrijezeno misljenje da je tranzistor element kontroliran ulaznom (baznom) strujom. Nakon toga gotovo sve naponsko pojacanje se odvija u drugom stupnju. Q7 i Q8 su pokusaj da se umjesto kolektroskih otpora za Q1 i Q2 stavi jedna forma strujnog izvora, dakle visokoimpedantnog elementa, kako bi ono sto tada postaje R2 (a to j eimpedancija strujnog zrcala), jako povecalo u osnodu na nazivnik u gornjoj formuli. Voila, naponsko pojacanje u otvorenoj petlji raste, a NPV se potrudi da se to pretvori u pad izoblicenja uz gotovo konstantno pojacanja u zatvorenoj petlji.

pretpostavio sam da će ovdje biti problem,vidio sam u simulatoru da napon na bazi Q4 ne prati napon na bazi Q5,simulator je to odradio ko da je sve OK,ali sam isto čekao potvrdu od nekog kvalificiranijeg da li to može raditi tako da sam ovu verziju uzimao s rezervom,ovo potvrđuje tezu koju mi je sstrsat rekao na TF-u da simulator koji put zna debelo pogriješiti,a sve radi kako treba

Kako doskociti ovom problemu?
Postoji vise nacina. Jedan bi bio umjesto R10 staviti strujni izvor, no i njemu treba odredjen napon da moze raditi, koji se opet oduzima od maksimalnog hoda izlaznog napona. Jos jedno rijesenje je smanjiti degeneraciju ulaznog para i to rijesiti na drugom stupnju, sto povlaci odabir linearnijih tranzistora za ulazni par, no to ionako ne bi trebalo biti problem. Naravno jos jedna mogucnost je mala zrtva u pogledu maksimalnog hoda signala, koja moze biti i manja ako se ulazni stupanj napaja visim naponom. Naime, pad napona na R2/R3 (opet, gledamo verziju bez Q7 i Q8) odredjuje struju u drugom stupnju, naravno pod uvjetom da je struja kroz te otpore puno veca od bazne struje Q4 i Q5. Odabirom Q4 i Q5 s velikim beta se potrebna struja kroz R2 i R3 smanjuje, s obzirom da se smanjuje i bazna struja Q4 i Q5 uz istu kolektorsku struju Q4 i Q5. To znaci da R2 i R3 mogu biti veci za isti potreban pad napona. Zrtvovanje nesto naponskog hoda u drugom stupnju, tako da je pad napona na R22/R23 i R10 veci, povecava njihov vrijednost za istu struju kroz Q4 i Q5, istovremeno da bi ta struja ostala ista i napon na bazama Q4 i Q5 tgreba povecati za isti iznos, sto opet vodi do povecanja R2 i R3. Uz to, povecanje R10 smanjuje dio diferencijalne struje koji iz prvog diferencijala kroz baze Q4 i Q5 idu porema negativnom napajanju, a za jednak iznos povecava dio struje koji tece iz jedne u drugu bazu (da se tako izrazim), odnosno, povecava dio korisnog signala (a to je upravo razlika struje kroz baze Q4 i Q5) iz prvog stupnja, koji drugi stupanj vidi kao diferencijalni signal kojeg jedinog i pojacava. Sve to skupa povecava pojacanje u otvorenom krugu (OLG), i sve je to pozeljno. Ukoliko se ulazni dio napaja s znacajno vecim naponom od izlaznog, ima se dovoljno rezerve za potreban hod napona iz drugog stupnja, da svi ti otpori postanu poprilicno veliki u odnou na ono sto su sad, i lako je moguce da se OLG poveca nakoliko puta, moguce cak i za red velicine. Da bi se sacuvao simetrican hod napona na izlazu drugog stupnja, a time i simetrican clipping, podese se vrijednosti R8 i R7, a ako je potreban pad napona na njima velik (vise od cca pola volta) onda se izmedju pozitivnog napajanja i ta dva otpora umetne zajednicki otpor gdje se postigne potreban pad napona.
Postoji jos par sitnih modifikacija s kojima se nesto od ovoga poboljsava. Konkretno, R20 i R21 se povecaju tako da pojedu cca pola pozitivnog napona napajanja. I za boga miloga spremi taj 2SK30 u ladicu za pametne stvari a ne za CCS, za to ti je sasvim Ok i obicni BF245, grehota je za to stavljat 2SK30. Povecani R20 i R21 ne sluze za degeneraciju, vec kao 'default' otporna komponenta za CCS, koja izolira ulazni stupanj od kapaciteta CCS-a. Degeneracija se postize tako da se onda izmedju emitera Q1 i Q2 stavi otpornik vrijednosti otprilike sadasnjih R20+R21, dakle oko 120 ohma. Osobno, ja bi tu stavio manje, s obzirom da degeneracija u ovom stupnju, kako je receno, vise doprinosi smanjenju OLG-a (sto nam nije povoljno) nego sto to nadoknadjuje linearnoscu. Prednost ove metode je sto se taj otpor izmedju emitera moze mijenjati po volji (cak se moze staviti trimer) bez da se uopce utice na ostale parametre ili statiku sklopa. Naravno, smanjenje OLG-a povecava offset, jer se smanjuje NPV za istosmjernu komponentu.
ISti trik primijeni i za R22, R23, R10. R22 i R23 spoji na minus napajanja (i povecaj vrijednosti prema potrebi) a R10 izmedju emitera drugog stupnja. Ponovno, degeneracija postaje neovisna o statickim uvjetima sto je ovdje itekako povoljno, lako je isprobavati opcije bez da ista drugo treba mijenjati.
Nadalje, pogledaj sto e dobiva promjenom otpora R13 i R16, probaj i asimetricne varijante!

ja sam nešto od ovog probao iskemijati ali nisam imao puno vremena za testiranje,zasad je ovo samo okvirno kako bi trebalo izgledati,nadam se da sam pogodio poantu ,možda se potkrala i koja greška,vrijednosti otpora nisu u 'škvari' ,kako mi dalmatinci kažemo, valjda ću večeras sve dovesti u red

2.png (186.53 KiB) Pogledano 5840 put/a.

napajanje bi mogao izvesti da na ovo sadašnje koje koritim za Buzquita iskoristim i na dodatne izvode trafa(trafo je bio predviđen za 8 i 4 ohma zvučnike preko prekidača na sekundaru) koji su mislim na oko 38V AC napravim poluvalno ispravljanje i tako dobijem veći napon za pogon ulaznog dijela pojačala,stavio sam BF245 umisto ovih dragocjenih fetova,za ulazni par mislim da imam par dobrih kandidata po ladicama,a pogledati ću što imam boljih tranzistora za Q4 i Q5,da li bi bilo poželjno da Q6 i Q3 budu komplemetarni Q4,5?
vidim ja da meni još treba izbobrazbe,ali bit ću iskren; ovo je prvi put da sam sam nešto krenuo i stvoriti u tranzistorskim pojačalima ,a ne samo precrtati i zalemiti ili modificirati ako bi se to tako moglo nazvati jer bi koji put ispalo i gore od orginala ,trenutno mi je veći gušt nešto projektirati nego lemiti ipak papir i olovka sve trpe,a u ovom slučaju tipkovnica

[grunf]

To pjačalo je radilo sasvim korektno i sa malim zvučnicima Diapason Admantes je radilo savršeno, radilo je dobro i sa Magneplanarima ali zbog njihove nezasitnosti ponekad je dolazilo do urušavanja pozornice iako ne često.Kao što sam već rekao kod mene je radilo više od godinu dana bez ikakvih problema.Gasio sam ga samo kad sam išao na more itd.Sve ostalo vrijeme je non stop radilo.
Pružilo mi je puno uživanja u glazbi.Inače identično pojačalo je bilo u kutiji mađarske firme Etalon Audio pod nazivom Exampli T kojega su oni prodavali za 4000 DEM

hvala na dobroj recenziji,ovo sam i mislio za megaplanare,ipak njima tribaju mrcine od pojačala,ako je to pojačalo dobro sviralo ova modificirana verzija bi bar za klasu trebala biti bolja

[ilimzn]

Q7/Q8,R2/R3 - ovo u praksi nece raditi pa niti ne pokusavaj. Kljuc tog dijela price bi bio povecati R2 i R3 maksimalno koliko je moguce ali to ide na ustrb maksimalnog izlaznog napona. Alternativa je diferencijalno strujno zrcalo, tj. current conveyer, za koji ti treba 4 tranzistora i zna bit prilicno nestabilan. Ima jos par mogucnosti tipa mnozitelj otpora, corss-coupled pair i sl, ali to su sve sklopovi koji su jako prgavi i dobro j epitanje hoce li simulator pokazati sto se tu stvarno dogadja - slicno kao sto ne pokazuje sto se dogadja u tvojoj shemi, a da pogledas napone na bazama Q4 i Q5 vidio bi da je posve narusen njihov balans...

pretpostavio sam da će ovdje biti problem,vidio sam u simulatoru da napon na bazi Q4 ne prati napon na bazi Q5,simulator je to odradio ko da je sve OK,ali sam isto čekao potvrdu od nekog kvalificiranijeg da li to može raditi tako da sam ovu verziju uzimao s rezervom,ovo potvrđuje tezu koju mi je sstrsat rekao na TF-u da simulator koji put zna debelo pogriješiti,a sve radi kako treba

Imas gresku u interpretaciji, simulator ti je sasvim tocno pokazao sto ce se dogoditi, ono gdje fulas je sto je NPV to poprilicno sakrila. Impedancija jedne strane strujnog zrcala (tamo gdje je tranzistor spojen u diodu) je vrlo niska, a druga strana je forma strujnog izvora, pa je impedancija visoka. Time se dobilo na pojacanju, prema onom sto sam napisao prije, ali je izlaz iz prvog stupnja posve nesimetrican. S stanovista slijedeceg stupnja to nije katastrofalan problem jer taj uglavnom pojacava diferencijalni signal. To sto je na jednoj strani -1 a na drugoj 10, i dalje daje razliku 11, iako bi u simetricnom slucaju na jednoj strani bilo -5 a na drugoj +5 pa bi razlika bila 10. Kvaka je u tome sto je zajednicki otpor u emiterima drugog stupnja malen, pa to bas nije kvalitetno diferencijalno pojacalo, tako da ukupni pozitivni efekt modifikacije ne opravdava negativne efekte. Jedna poslijedica je i povecani offset, koji u startu govori da nesto vise nije simetricno koliko je bilo.

Opet cu to reci, napikavanje i nabacivanje elemenata u simulatoru NIJE dobar nacin da se napravi suvisli projekt, jer bitne stvari mogu ostati nevidljive. Potrebno je poznavati zamke sklopova i u simulatoru se potruditi postaviti situaciju tako da bas one dodju na vidjelo, da bi se moglo procijeniti koliko smo ih dobro zaobisli. Naravno, za to treba znati kako rade pojedini sklopovi od kojih se sastoji cijelo pojacalo.

ja sam nešto od ovog probao iskemijati ali nisam imao puno vremena za testiranje,zasad je ovo samo okvirno kako bi trebalo izgledati,nadam se da sam pogodio poantu ,možda se potkrala i koja greška,vrijednosti otpora nisu u 'škvari' ,kako mi dalmatinci kažemo, valjda ću večeras sve dovesti u red

2.png

Tako nekako. Ne zaboravi nicijalno staviti R8 i R7 da budu jednaki, kasnije se pomocu njih moze fino utrimati offset ako ce to biti potrebno. Osobno s 5mV offseta (pa i s 10) se ja ne bi puno bavio.
Jedan detalj s kojim ce se jos trebati zabaviti je R24 i C4, tu je slican problem, premoscuje se visokoohmski izlaz prema niskoohmskom strujnom zrcalu. Ovakva RC kombinacija bi (ako je potrebno) mogla bolje sjesti izmedju kolektora prvog stupnja, a u drugom umjesto na stranu strujnog zrcala treba istraziti mogucnost da se spoji na masu, no to tek kad e ostatak slozi da radi.

napajanje bi mogao izvesti da na ovo sadašnje koje koritim za Buzquita iskoristim i na dodatne izvode trafa(trafo je bio predviđen za 8 i 4 ohma zvučnike preko prekidača na sekundaru) koji su mislim na oko 38V AC napravim poluvalno ispravljanje i tako dobijem veći napon za pogon ulaznog dijela pojačala,stavio sam BF245 umisto ovih dragocjenih fetova,za ulazni par mislim da imam par dobrih kandidata po ladicama,a pogledati ću što imam boljih tranzistora za Q4 i Q5,da li bi bilo poželjno da Q6 i Q3 budu komplemetarni Q4,5?

Ako su dodatni izvodi u seriju s onima koje sad koristis, onda je vrlo lako izvesti punovalno ispravljanje kao i za izvode za izlazni dio, samo stavis jos jedan grec (manji, naravno) i cak mozes izvesti odmah i RC filtriranje. U tom smislu ima jos jedna mala zamjerka - u principu, R14 i C9 ti nisu potrebni, s obzirom da sam strujni izvor ima jako veliko potiskivanje smetnji iz napajanja. Ipak, ako zelis mozes ostaviti taj RC s time da smanjis R14, tako da potiskivanje ostaje za vise frekvencije (gdje je i najpotrebnije), ali time dobijes veci pad napona za otpore R20 i R21, tj. mozes im povecati vrijednost. Oni su doduse vec sad jako veliki u odnosu na degeneracijski otpor, no ovdje povecanje moze samo pomoci.
Sto se tice tranzistora, pozeljno je sve s cim manjim Cob (moze se aproksimirati s Ccb) i cim vecim pojacanjem i gornjom granicnom frekvencijom. No, kad e sve skupa sagleda, ovdje pojacanje daje najbolji efekt, ostali parametri su vec sasvim OK i za 'obicne' BD140/139 - pri cemu pazi, maksimum napajanja bi s tim tranzistorima trebao biti do +-40V, no u simulatoru se u pravilu ne modelira proboj pa mozes to ostaviti za eksperimentiranje umjesto neceg pametnijeg. NEMOJ staviti MJE340/350. Oni nisu spoecificirani za odredjeni Ft, tako da ima jako velikih razlika od proizvodjaca do proizvodjaca. Tu treba nesto ipak pametnije, slicno kao sto si imao u ovom drugom, jednostavnom pojacalu.
Nije apsolutno presudno da PNP i NPN budu komplementarni, iako bi morali biti barem otprilike istih karakteristika. Namanje je kritican Q6 koji ionako glumi diodu. Njemu je bitnije da ima kuciste koje se moze lako termicki vezati za Q3, iako uz dovoljnu degeneraciju (iznos emiterskih otpora) cak ni to nece biti striktno potrebno.
S +-50V napajanjem ulaznog stupnja imas poprilicno 'mjesta' za pogubiti i par V na R22, R23, R7, R8. Pri tom, R22 i R23 mozes direktno racunati iz pada napona, ali preveliko povecanje R7 i R8 moze biti problematicno, to ces lako vidjeti u simulatoru provjeravanjem simetrije struja Q3 i Q6. Ako bude problema, dio otpora R7 i R8 mora postati zajednicki za obje grane.

[dadod]

S tim lateralcima se moze napraviti modificirano poznato JLH 80W pojacalo. Ja sam dugo imao to pojacalo(nemodificirano) ali nisam bio sasvim zadovoljan. Primjetio sam da ponekad dodje do mikro oscilacija. Simulirao sam originalno JLH pojacalo ividio da bi se to moglo poboljsati, a i dobiti nize izoblicenje na visim frekvecijama. Ne mislim da ja to znam bolje, John Linnsley Hood je bio genijalan audio dizajner ali u to vrijeme se bas i nisu koristili simulatori pa nije bilo lako isprobati sve varijante. Ja mislim da su Spice simulatori vrlo pouzdani i daju tocne rezultate, naravno ovisi o upotrijebljenim modelima a naravno i o onom tko radi simulaciju. Na slici se vida moja modifikacija i sada radi izvaredno. Jedan clan diyAudio foruma je napravio istu modifikaciju i bije je vise nego zadovoljan. Ja imam i viska plocica(napravljenih po originalu, pa je potrebno presjeci dva voda) doduse za TO3 tranzistore, pa ako je netko zainteresiran neka se javi.
dado