aparatusonitus je napisao/la:Nisam ja majke mi ništa modificirao
Šta ga više gledam, sve mi se više sviđa
Shema je sto se tice topologije vrlo pazljivo izvedena, no ima u njoj jedna velika zamka, svojstvena svim slicnim shemama.
Ako se malo bolje pogleda, ulazni stupanj zapravo iskljucuje izlazne MOSFET-e, sto znaci da moze nastati problem kod inicijalnog tranzijenta uklljucenja. Dapace, za vjezbu, prouciti sto bi se dogodilo ispadne li negativno napajanje (npr. pregori osigurac).
Inace je zanimljivo da konstruktori cesto stavljaju odvojene osigurace u + i - napajanje bez provjere sto se dogodi ako ispadne samo jedno.
Ovakav nacin rada s izlaznim MOSFET-ima je prvenstveno uvjetovan sklopom kaskodiranih zrcala izvedenih s CA3045. Da je slucajno postojao PNP komplement, cijeli bi ulazni stupanj vjerojatno bio 'naopak' i izlaz bi se tjerao normalno. S druge strane tocno ovakva topologija bi se koristila za izlaz s P-kanalnim SIT-om.
Uz to, postoji i par sofisticiranih momenata koji se bas ne uoce na prvi pogled. Jedan je rad izlaza prakticno rail-to-rail. Napon zasicenj akaskodiranih strujnih zrcala je manji od napona praga MOSFET-a, pa je moguce iskljuciti bilo kojeg od njih cak i kada je Vgs prakticki jednak nuli, uz malu pomoc strujnih izvora za bias zrcala. No tu je i jedna zamka, strujni izvori bi idealno morali biti upareni.
R15, R14, R20 prakticki odredjuju vrijednost izlazne impedancije s kojom se tjera MOSFET - kao sto se vidi oni su za danasnje pojmove neuobicajeno veliki, sto jasno govori o kapacitetima VMP1.
Samo pojacalo je konstruirano oko jako degeneriranih diferencijalnih stupnjeva, posve atipicno za taj period - ukupno je OLG relativno nizak ali vrlo sirokopojasan a izoblicenja mala, pa je i faktor povratne veze nizak. No, problem degeneracije u prvom stupnju je sto povecava shum. Srecom, danas ima tranzistora optimiziranih za struje kao u ovoj konstrukciji, tu bi se dosta dalo poraditi da se izvuce jos onaj zadnji postotak performansi.
Mjesta za neke sitne izmjene ima. REcimo, postavlja se pitanje cemu R24 uzstrujni izvor D3. Strujni izvor drugog diferencijala je de fakto strujno zrcalo, sto elegantno rijesava podesavanje pomocu degeneracije oko diode D2. CA3045 bi se mozda dao malo degenerirati iako su se konstruktori jako potrudili da smanje disbalans tako da sve tranzistore u CA3045 drze na priblizno istom Vce.
Ukupno, vrlo atipicna filozofija za ondasnje doba koja se itekako oslanja na karakteristike izlaznih tranzistora. Ovako nesto ne bi bilo trivijalno 'prepjevati' na gotovo bilo koji moderni MOSFET, cak ni uz rad u klasi A.