zbotic je napisao/la:Ovdje je na Borinu verziju Sigma pojačala nakalemljeno desetak nepotrebnih tranzistora i dioda pa se razvila cijela teorija o kompenzacijama. Pitanje glasi, čemu sve to kada postoji funkcionalna i jednostavna verzija.
Shema je funkcionalna, i jednostavna ali daleko da je optimalna.
Source otpori smanjuju vec ionako malu strminu MOSFET-a a ne doprinose linearizaciji niti balansiranju struje (trebali bi biti reda 2-3 ohma za to). Pametnije ih je skroz izostaviti i izvrsiti minimalno uparivanje MOSFET-a (da P i N parovi imaju cim slicnije MOSFET-e). Itekako je pozeljno povecati struju pogonskog stupnja. Price o 5mA po paru MOSFET-ova su se odavna (cca prije 20-ak godina) pokazale netocnima. Prije 15-ak mA po paru. Za to vec treba na 'mrtvoj' strani drugog diferecijala neka mjera za balansiranje disipacije koja je malo sofisticiranija od otpornika, a i struja iz ulaznog para nece biti trivijalni problem. Jedno povlaci drugo, tako da se brzo dodje do kaskode ili slijedila izmedju prvog i drugog stupnja, pri cemu kaskoda ima odredjenih prednosti mada je kompleksnija.
No na kraju se uvijek postavlja pitanje sto je dovoljno dobro i kad je dosta s modifikacijama i prosirenjima sheme. E, to ostavljam nekom drugom da odluci sam za sebe.