sstrsat je napisao/la:ilimzn je napisao/la:U svakom slucaju kod bilo koje permutacije ostaje pitanje C6, kao sto sam rekao, treba istraziti drugacije nacine kompenziranja tog sklopa.
Po meni bi prvo tribalo razmislit da li se uopce gnjavit sa tom shemom. Ako je vec iz simulatora proizaslo da joj tribaju svi ti kompenzacijski elementi (C6, C7, C8, C11, C12) onda ne triba puno maste da se zamisli kakvi bi se sve problemi sa stabilnosti mogli desit u stvarnosti.
Znaci stavit ju u simulator bez ikakvih kompenzacijskih kondenzatora i u open loop i u closed loop rezimu. Pa ako pokaze da je vec u open loop rezimu nestabilna, zaboravit na nju.
Meni se opcenito ni najmanje ne svidja pristup di se u jednom funkcionalnom bloku (stupnju) naguravaju tolika ogromna pojacanja koja se postizu kaskodama i onim njihovim cesto pratecim detaljma ka ca su CCS-i, strujna zrcala... Inherentno takvi sklopovi bas zbog ogromnog pojacanja koje postizu mogu itekako lako upast u oscilacije. A kako jos povrh toga ogromna pojacanja koje takvi stupnjevi ostvaruju znace i vrlo jaku globalnu povratnu vezu onda nije cudo da na shemama ka ca je ova i puno njoj slicnih vidjamo gomile kompenzacijskih elemenata koji naoko imaju nelogicne funkcije. Ka ca su npr na ovoj C11 i C12 za koje se ovdi moze raspravljat da li su vise potribni izlaznim mosfetima nakon grid stopera ili vise tribaju da povecaju kapacitivni teret drivera. Kazen, moze se o tome i takvim detaljima raspravljat ali to je zapravo nebitno. I u jednom i u drugom slucaju oni sami za sebe govore koliko je ovakva shema stabilna, pogotovo kad ju se stavi na reaktivno opterecenje ka ca je zvucnik.
Slagal se ki ili ne, ja cu uvik bit na stanovistu da je daleko bolje koristit manja i na povoljan nacin rasporedjena pojacanja tako da i globalna npv bude relativno slaba. To ca ce u takvom pristupu npr THD bit na prvoj a ne na 4, 5, 6... decimali, meni ne znaci nista.
Sheme koncipirane na vrlo jakoj globalnoj npv san odavno odbacil. Valjda je jasno zasto
Pa evo, ja sam to malo vise u celofanu zamotao
Opcenito pristup modificiranju pojacala tako da se original stavi u simulator pa se onda dogradjuje, nije bas najbolji. Ako se vec rabi simulator, onda se original stavlja kao pojednostavljena topologija bez kompenzacijskih elemenata da bi se uopce vidjelo sto je pisac htio reci kad je taj original i radio, no za to treba prilicno dobro poznavanje sklopova u cemu simulator sam po sebi nece pomoci. Tek nakon toga idu dorade i pomno proucavanje rezultata simulacije. Kojih? E, pa to je ono glavno pitanje: simulator nema blagog pojma o tome sto se sklopom pokusava postici, na korisniku je da postavi uvjete koji njemu pokazuju aspekt rada (ili problema) sklopa koji se zeli istraziti. Dakle, nije dovoljno sloziti shemu, staviti na ulaz 1kHz sinusoidu i na izlaz 8 ohma otpor, i ako na izlaz izadje sinus pojacan, reci da je to to. TO je osnova osnove, nakon toga idu tisuce iteracija u svakojakim uvjetima. Sto se dogadaj pri clippingu? Sto se dogadja pri visokim frekvencijama? Sto s otpornoscu na smetnje u napajanju, sto se dogadja s promjenom temperature? Kroz kakve tranzisjente prolazi sklop pri pojavi napajanja? Sto ako se ne pojavi koje napajanje? Sto se dogadja ako je naizlazu kratak spoj ili otvoreni krig, ili kondenzator 1uF itd itd... To se sve treba proci prije nego sto se kaze da sklop radi u simulatoru.
Opcenito, ova shema je kombinacija vise koraka razvoja originalnog Hitach app-note-a za lateralne MOSFETe. U njoj se vide jos i neka iskustva s Hafler-ovom interpretacijom istog problema.
E sad, tko nije procitao originalni appnote i nema iskustva s lateralcima, tesko ce razumjeti zasto su se odlucili bas na takvu topologiju u kojoj je OLG prilicno velik, a odgovor je u maloj strmini MOSFET-a i s tim u vezi nemogucnoscu linearizacije izlaznog stupnja nicim drugim osim povecanjem struje mirovanja i NPV-om. Par detalja u originalu ukazuje i zasto je na ovoj shemi (prezivio neopravdano) C6.
Tko se sjeca Hafler pojacala, znat ce cemu sluze 47pF s G linije MOSFET-a na napajanje, danak Haflerovom vezanju driver ploce s MOSFET-ima pomocu poduljih zica. U tipicnoj implementaciji na kvalitetnom PCB-u, oni nece biti potrebni. U originalnoj Hitachi aplikaciji, tranzistroi su na podnozjima ali su izvodi istih direktno spojeni na stampanu plocu pa je duljina vodova u odnosu na Hafler skracena za koji red velicine, i naravno, nema nikakvih kondenzatora izmedju G i D pinova MOSFET-a.
Sto se pak tice kaskode, ona je ovdje prvenstveno radi disipacije drivera. Bez kaskodiranja bi taj stupanj unosio poprilicno problema radi Early efekta i relativno malog pojacanja drivera. Kaskodiranje na prvi pogled izrazito povecava OLG sklopa, no to ne samo na vrlo niskim frekvencijama zahvaljujuci kapacitetu MOSFET-a. Relativno veliko pojacanje tog stupnja se vrlo lako moze smanjiti unosenjem (pozeljne) lokalne NPV i kompenzacije pri cemu otpada potreba za barem 5 kompenzacijskih kondenzatora na toj shemi. Malo prosirenje inace tipicnog nacina kompenziranja ovakvih stupnjeva (diferencijalno...) implementira kracu petlju NPV preko izlaznog stupnja s potencijalom zamjene pojacanja kaskode linearizacijom izlaznog stupnja, sto je svakako pozeljno, a istovremeno omogucava i smanjenje globalne NPV, no to ostavljam za igru autorima
Sto se same konstrukcije tice, bez debelog tjeranja blizu klase A od lateralnih se MOSFET-a ne moze ocekivati konzistetna performanse (pri tome mislim prvenstveno s razlicitim zvucnicima) bez neke forme linearizacije NPV-om, tako da s tog stanovista shema kao osnova funkcionira, no treba kako spada razraditi strukturu pojacanja.
), C6 (manje vrijednosti, recimo 10p) od kolektora Q6 na bazu Q2 i vidi interakciju C6 s C8.
