GainWire-mk2

[ilimzn]

AKo smijem samo par sitnijih komentara...
Servo ne radi za vece kapacitete jer treba produljiti vrijeme simulacije (obicno bude problema ako su vremenske konstante dulje od simuliranog vremena).
Bojim se da u realnim uvjetima 'diamond buffer' s prvim stupnjem kojem je Vce tranzistora prakticno jednak Vbe tranzistora slijedeceg stupnja, tj. Bcb je prakticno nula, nece davati ni priblizno rezultate kao u simulaciji. Modeli tranzistora jako rijetko daju realisticne simulacije early efekta a pogotovo ponasanja tranzistora blizu granice zasicenja, i jos uz nizak Vce. Tipicno pojacanje tranzistora jako pada u tim uvjetima, i moze biti poprilicno nelinearno, izlazna jeimpedancija jako niska jer se nalazimo ispred koljena izlaznih karakteristika. Varijanta s cross-connected kolektorima je bolja no i tu postoji kompromis izmedju pada napona na emiterskim otporima i zeljenog Vce za prvi stupanj buffera, veci Vce = veci izlazni otpor radi povecanih Re, ili veca izlazna struja. U principu ovo drugo je bolja opcija, jer ovakav buffer ima cudnih problema ako izadje iz klase A.
Inace kad smo vec kod diamond buffera, u klasicnom spoju se spajaju emiteri otporima prema napajanju a kolektori na suprotno napajanje. Problem ovog sklopa je pad raspolozive struje za bazu slijedeceg stupnja s porastom izlaznog napona i struje, bas ono sto ne zelimo. Jedannacin rijesavanja tog problema je zamjena otpora u emiterima prvog stupnja strujnim izvorom. No, i originalni je sklop jako lako pretvoriti u 'bootstrap' aranzmane raznih vrsta od kojih je najjednostavniji, gdje su emiteri prvog stupnja spojeni kondenzatorom (poprilicnog kapaciteta...) vrlo efikasan, i prakticno obavezan za izlazni signal amplitude vece od mozda 10-20% napona napajanja.

[dadod]

AKo smijem samo par sitnijih komentara...
Servo ne radi za vece kapacitete jer treba produljiti vrijeme simulacije (obicno bude problema ako su vremenske konstante dulje od simuliranog vremena).
Bojim se da u realnim uvjetima 'diamond buffer' s prvim stupnjem kojem je Vce tranzistora prakticno jednak Vbe tranzistora slijedeceg stupnja, tj. Bcb je prakticno nula, nece davati ni priblizno rezultate kao u simulaciji. Modeli tranzistora jako rijetko daju realisticne simulacije early efekta a pogotovo ponasanja tranzistora blizu granice zasicenja, i jos uz nizak Vce. Tipicno pojacanje tranzistora jako pada u tim uvjetima, i moze biti poprilicno nelinearno, izlazna jeimpedancija jako niska jer se nalazimo ispred koljena izlaznih karakteristika. Varijanta s cross-connected kolektorima je bolja no i tu postoji kompromis izmedju pada napona na emiterskim otporima i zeljenog Vce za prvi stupanj buffera, veci Vce = veci izlazni otpor radi povecanih Re, ili veca izlazna struja. U principu ovo drugo je bolja opcija, jer ovakav buffer ima cudnih problema ako izadje iz klase A.
Inace kad smo vec kod diamond buffera, u klasicnom spoju se spajaju emiteri otporima prema napajanju a kolektori na suprotno napajanje. Problem ovog sklopa je pad raspolozive struje za bazu slijedeceg stupnja s porastom izlaznog napona i struje, bas ono sto ne zelimo. Jedannacin rijesavanja tog problema je zamjena otpora u emiterima prvog stupnja strujnim izvorom. No, i originalni je sklop jako lako pretvoriti u 'bootstrap' aranzmane raznih vrsta od kojih je najjednostavniji, gdje su emiteri prvog stupnja spojeni kondenzatorom (poprilicnog kapaciteta...) vrlo efikasan, i prakticno obavezan za izlazni signal amplitude vece od mozda 10-20% napona napajanja.

Hvala na komentarima. Potpuno se slazem s ovim oko diamond buffera, i meni je bilo sumljiva simulacija kod tako niskog Vce. Evo prespojio sam kolektore s izlaznih emiterskih otpora na kaskode. Probao sam i sa spojem na suprotna napajanja ali ovako je manje osjetljivo na izlazno opterecenje. Sto se tice bootstrapa mislim da to ovdje nije potrebno, ovo je ipak linijsko/slusalice pretpojacalo. Evo prilozena je shema(mk2 - cisto BJT) s izmjenjenim diamond bufferom, sada je Vce oko 6V.
Inace mislim upotrijebiti LME49710 za DC servo i mislim da ovaj opamp ne treba nista na izlazu(RC) jer ima malu izlaznu impedancu(closed loop).

[sstrsat]

Prvo moramo rascistiti dvije stvari:
1. Ovaj pojacavacki stupanj je vrsta current conveyora a to znaci da je struja kroz Q6 i Q8 neovisna o vrijednodti P1 i krece se izmedju 3.5mA do 4.6mA za ulazni napon od 2Vpp. Izoblicenje pada s 0.000829% za vrijednost P1=10k na 0.000180% za vrijednost P1=50R. Nema povecanog opterecenja za BC550/560 tranzistore. P1 samo odredjuje pojacanje.
2. Otpornici R9 i P1 najvise utjecu na sum pojacavackog dijela i to sto su manji to je sum manji, ali donekle manje vrijednosti povecavaju izoblicenje pa je tu potreban kompromis. Ako umjesto da P1 spojim kao reostat koristim spoj potenciometra gubim taj odnos signa/sum koji ostaje relativno konstantan za sve vrijednosti P1, odnosno sum pojacavackog dijela kod vece atenuacije pada za isti iznos kao i pojacanje. Ako ne zelim koristiti to ocito odlicnu osobinu current conveyora onda mogu postaviti potenciometar na ulaz kao sto sam koristio u GainWire jer je lako naci kvalitene stepp potenciometre vece vrijednost nego recimo 5k, ja sam nasao najnize od 10k(naravno za neku razumnu cijenu).
By the way, namjeravam isprobati upravo te dvije stvari na GainWire koji mi svira kod kuce, DC servo prvo(GainWire ima ogo 200mV DCa na izlazu sto mi ne smeta jer izlazno pojacalo ima ulazni kondenzator, ali moram paziti kojim redoslijedom ukljucujem pre i izlazno da izbjegnem tump), anda i prebaciti regulaciju volumena na P1.

Izgleda da tu ima puno vise od dvi stvari za rascistit. Ali da se sad ne pisu dugacke teoretske razrade ovog ili onog koncepta pojacanja, samo cu ti navest da ne postoji nijedan sistem pojacanja koji ce na promjenu otpora opterecenja reagirat samo smanjenjem gaina a da pri tome ne dojde do uticaja na ove ili one parametre sistema. Takvo nesto bi bilo u koliziji sa previse fizickih zakona. Pogotovo kad se opterecenje povecava (omaza tereta smanjuje)

Ca se tice nivoa suma na izlazu, u finalnom efektu je sasvim svejedno oces li smanjivat gain u samom aktivnom stupnju (ispred buffera) ili ces izmedju njih ubacit pot koji ce osim smanjivanja nivoa korisnog signala smanjivat i nivo suma. OK, mogu se i tu stavit izvjesne teoretske ograde pa navest da triba gledat i raspodilu pojacanja po stupnjevima, "niskosumnost" svakog pojedinog stupnja itd ali sve to se kod ovog sklopa moze u praksi potpuno zanemarit.
Naime, jos od pojave prvih malo boljih (niskosumnijih) Ge tranzistora (prije cca 50-ak godina), nivo suma u poluvodickim linijskim stupnjevima je stvar od marginalnog znacaja. Cak i sa ondasnjim linijskim stupnjevima koji su na ulazu dobivali signale tipicnog nivoa od 100 do 150 mVeff. A ta marginalnost (i prakticna beznacajnost) je jos barem za red velicine (malo san i rekal) manje znacajna za danasnje linijske poluvodicke stupnjeve koji tipicno primaju signale sa CDP-a pri nivoima 1 do 2Veff i koji koriste moderne malosumne komponente.

[dadod]

Prvo moramo rascistiti dvije stvari:
1. Ovaj pojacavacki stupanj je vrsta current conveyora a to znaci da je struja kroz Q6 i Q8 neovisna o vrijednodti P1 i krece se izmedju 3.5mA do 4.6mA za ulazni napon od 2Vpp. Izoblicenje pada s 0.000829% za vrijednost P1=10k na 0.000180% za vrijednost P1=50R. Nema povecanog opterecenja za BC550/560 tranzistore. P1 samo odredjuje pojacanje.
2. Otpornici R9 i P1 najvise utjecu na sum pojacavackog dijela i to sto su manji to je sum manji, ali donekle manje vrijednosti povecavaju izoblicenje pa je tu potreban kompromis. Ako umjesto da P1 spojim kao reostat koristim spoj potenciometra gubim taj odnos signa/sum koji ostaje relativno konstantan za sve vrijednosti P1, odnosno sum pojacavackog dijela kod vece atenuacije pada za isti iznos kao i pojacanje. Ako ne zelim koristiti to ocito odlicnu osobinu current conveyora onda mogu postaviti potenciometar na ulaz kao sto sam koristio u GainWire jer je lako naci kvalitene stepp potenciometre vece vrijednost nego recimo 5k, ja sam nasao najnize od 10k(naravno za neku razumnu cijenu).
By the way, namjeravam isprobati upravo te dvije stvari na GainWire koji mi svira kod kuce, DC servo prvo(GainWire ima ogo 200mV DCa na izlazu sto mi ne smeta jer izlazno pojacalo ima ulazni kondenzator, ali moram paziti kojim redoslijedom ukljucujem pre i izlazno da izbjegnem tump), anda i prebaciti regulaciju volumena na P1.

Izgleda da tu ima puno vise od dvi stvari za rascistit. Ali da se sad ne pisu dugacke teoretske razrade ovog ili onog koncepta pojacanja, samo cu ti navest da ne postoji nijedan sistem pojacanja koji ce na promjenu otpora opterecenja reagirat samo smanjenjem gaina a da pri tome ne dojde do uticaja na ove ili one parametre sistema. Takvo nesto bi bilo u koliziji sa previse fizickih zakona. Pogotovo kad se opterecenje povecava (omaza tereta smanjuje)

Ca se tice nivoa suma na izlazu, u finalnom efektu je sasvim svejedno oces li smanjivat gain u samom aktivnom stupnju (ispred buffera) ili ces izmedju njih ubacit pot koji ce osim smanjivanja nivoa korisnog signala smanjivat i nivo suma. OK, mogu se i tu stavit izvjesne teoretske ograde pa navest da triba gledat i raspodilu pojacanja po stupnjevima, "niskosumnost" svakog pojedinog stupnja itd ali sve to se kod ovog sklopa moze u praksi potpuno zanemarit.
Naime, jos od pojave prvih malo boljih (niskosumnijih) Ge tranzistora (prije cca 50-ak godina), nivo suma u poluvodickim linijskim stupnjevima je stvar od marginalnog znacaja. Cak i sa ondasnjim linijskim stupnjevima koji su na ulazu dobivali signale tipicnog nivoa od 100 do 150 mVeff. A ta marginalnost (i prakticna beznacajnost) je jos barem za red velicine (malo san i rekal) manje znacajna za danasnje linijske poluvodicke stupnjeve koji tipicno primaju signale sa CDP-a pri nivoima 1 do 2Veff i koji koriste moderne malosumne komponente.

Ovdje si u jednoj stvari u pravu, a u drugoj potpuno u krivu.
Current conveyor je takav sklop(ovo vjerojatno znas, ali da budemo sigurni) koji prenosi struju s ulaza na izlaz. Ulaznu struju odredjuje vrijednost R9 otpora i ulazni signal, a ako strujno zrcalo ima jednake otpore u emiterima(ako ne onda i omjer tih otpornika odredjuje pojacanje) onda ce se pojaviti jednaka struja na izlazu kroz P1. Sada pad napona na P1 je izlazni napon i ako je vrijednost P1 1.8k t.j. jednaka R9 naponsko pojacanje je jednako jedinici. U ovom slucaju nemozemo govoriti o opterecenju jer vrijednost P1 moze biti i nula a da se ista u ovom sklopu promjeni, unutarnje struje ce ostati jednake a i disipacije na BJTovima takodjer.
U pogledu suma si potpuno u pravu svejedno je jeli P1 spojen kao reostat ili potenciometar, ali ovdje ima jedna kvaka. Izoblicenje je nesto manje kod manjih pojacanja ako je spojen kao reostat. Vrijednost P1(reostat) 1k izoblicenje 0.000174%, P1 kao pot 9k-1k izoblicenje 0.000231%. sve ovo za ulazni napon od 4Vpp.

[ilimzn]

ne postoji nijedan sistem pojacanja koji ce na promjenu otpora opterecenja reagirat samo smanjenjem gaina a da pri tome ne dojde do uticaja na ove ili one parametre sistema. Takvo nesto bi bilo u koliziji sa previse fizickih zakona. Pogotovo kad se opterecenje povecava (omaza tereta smanjuje)

Zapravo bilo kakav upravljivi strujni izvor se upravo priblizava tom idealu, no potpuna bi neovisnot zahtijevala elemente s 'beskonacnom' izlaznom impedancijom (kad bi se teorija razvila, ispalo bi da je potreban 'nekakav' savrseni upravljivi izvor, onda se transpozicijom norton-thevenin odredi koji vise pase).
U praksi nista nije beskonacno, naravno. Current Conveyor, pogotovo s bipolarcima i kaskodirani je sto se tice izlaza poprilicno neovisan o opterecenju, uz ogranicenje da treba paziti na Early efekt i opcenito odnose pojacanja i struja i napona samih tranzistora. Nelinearnostu su tu neizbjezne, ali se mogu smanjiti s pojacanjem na kvadrat raznim metodama, npr. gore spomenutim kaskodiranjem. No, tu nije glavni problem izoblicenja u samom CC-u, vec se nalazi na njegovom ulazu - idealno ulaz CC-a bi trebao biti cisto strujni a ulazna impedancija nula. Tu opet dolazimo do problema da nesto mora biti idealno a ne moze biti.

BTW DC servo izlaz bi mislim bilo bolje injektirati prema nekoj strani (ili obje) CC-a nego na ulaz, time bi se mogao mozda zaobici problem niske impedancije. Naime, DC servo izlaz moze tada postati 'strujni' cime se stvari znatno pojednostavljuju. Sjecam se da sam negdje cak vidio rijesenje gdje su dodali djelomicni paralelni ulazni stupanj u CC kao mjesto za 'upad' servo signala. Jos jedna je mogucnost koristiti same pinove napajanja OP-ampa kao strujne izlaze za DC servo, iako i to moze imati svojih problema (Good Luck u simuliranju neceg takvog, vecina modela za Opampove ne simulira struju napajanja ).

[sstrsat]

Ovdje si u jednoj stvari u pravu, a u drugoj potpuno u krivu.
Current conveyor je takav sklop(ovo vjerojatno znas, ali da budemo sigurni) koji prenosi struju s ulaza na izlaz. Ulaznu struju odredjuje vrijednost R9 otpora i ulazni signal, a ako strujno zrcalo ima jednake otpore u emiterima(ako ne onda i omjer tih otpornika odredjuje pojacanje) onda ce se pojaviti jednaka struja na izlazu kroz P1. Sada pad napona na P1 je izlazni napon i ako je vrijednost P1 1.8k t.j. jednaka R9 naponsko pojacanje je jednako jedinici. U ovom slucaju nemozemo govoriti o opterecenju jer vrijednost P1 moze biti i nula a da se ista u ovom sklopu promjeni, unutarnje struje ce ostati jednake a i disipacije na BJTovima takodjer.
U pogledu suma si potpuno u pravu svejedno je jeli P1 spojen kao reostat ili potenciometar, ali ovdje ima jedna kvaka. Izoblicenje je nesto manje kod manjih pojacanja ako je spojen kao reostat. Vrijednost P1(reostat) 1k izoblicenje 0.000174%, P1 kao pot 9k-1k izoblicenje 0.000231%. sve ovo za ulazni napon od 4Vpp.

U krivu? Nece bit a provat cu ti objasnit zasto. Vecinu od takvih sklopova koji na prvu i u (idealiziranoj) teoriji obecavaju jako puno sam jos pred pokoje desetlice prestal koristit. Jer iako su im mjerni rezultati u nekim aspektima bili nesto bolji od puno jednostavnijih sklopova, u praksi su nudili daleko kompliciranije uredjaje sa (najcesce) ipak ponesto inferniornih rezultata u samom zvucnom pogledu.
Na CC san prvi put naletil negdi pocetkom 80-ih godina (gotovo ista shema ka ova) u nekom casopisu ili brosuri neke firme, sad se vise i ne sican tocno di. Tada se to naravno nije zvalo ovakvim zvucnim imenima (current conveyor) kako se naziva danas nego je jednostavno bilo nazvano nesto ka signalno pojacalo malih izoblicenja. U to vrime sam jos donekle bil pod uticajem onih (pogresnih) pretpostavki da je kvaliteta pojacala proporcionalna sa smanjenjem THD-a ali san oduvik na sricu imal onu zdravu dozu nepovirljivosti prema nekim (spektakularnim) objavljenim podacima onda nisan te rezultate ni prihvacal ni odbijal sve dok mjerenja ne bi rekla svoje. A kako je osim audio tehnike kod mene i RF tehnika bila jednaka lubav u elektroniki onda san imal i teoretsku podlogu a i nesto potribnog materijala da provedem odredjena mjerenja.
Tako je bilo i sa CC-om. Posto se taj sklop moze zapravo gotovo svest (barem u nekim osnovnim principima) na tipicni sistem sa serijsko - serijskom povratnom vezom, zivo me je zanimala usporedba sa jednim puno jednostavnijim sklopom koji koristi isti sistem povratne veze. Ric je naravno i najobicnijem stupnju zajednickog emitera sa neblokiranim emiterskim otpornikom i elementarnim slidilom iza njega (ovo drugo zapravo samo zbog bolje izolacije mjernog kruga).
Naravno, u to vrime su se ozbiljna mjerenja izoblicenja radila sa spektro analizatorima jer tada nije bilo kompjutera i simulatora. Ali kako je cijena spektro analizatora bila veca prepreka nego Berlinski zid, moral san osmislit neki sistem mjerenja koji mi je bil cijenom dohvatljiv. I rjesenje su naravno dale neke stvari iz RF tehnike sa zapravo vrlo standardnim komponentama. Za izvor signala san koristil kvarcni oscilator na 50 KHz-a iza koga je bilo jos i rezonantno pojacalo sa kvarc kristalom umisto klasicnog titrajnog kruga. Takav pristup di je oscilator delal sa najslabijom mogucom povratnom vezom (tek dovoljnom za odrzanje oscilacija male amplitude) i takvim rezonantnim pojacalom iza njega mi je osigural da signal koji dolazi u sklop koga mjerim bude skroz oslobodjen izoblicenja. A na izlazu san koristil slicna izrazito uskopojasna rezonantna pojacala sa kvarc kristalima umisto titrajnih krugova sa kojima san izdvajal drugi i treci harmonik stvoren u CC-u (100 kHz-a i 150 kHz-a).
Takav sistem mjerenja je naravno puno sporiji i puno manje elegantan i daje manje spektralnih podataka nego sa (nedostupnim) spektro analizatorom ali usudjejem se reci da po tocnosti nije nimalo iza njega.

I rezultati su bili takvi da je CC stvarno pokazal vrlo mala izoblicenja mada ipak veca od navedenih (i daleko daleko daleko veca od ovih koje iskazuje simulator). Ta navedena su bila nesto ka "ispod 0,01 %" a mjerenja su dala rezultat koji je bio nesto ispod 0,1 % (sad se naravno vise ne sican koliko tocno) i sa jasnom tendencijom porasta izoblicenja pri smanjivanju otpora opterecenja, upravo ono ca san ti navel u ranijim postovima.
OK, CC je stvarno i po tim mjernim rezultatima spadal u sklopove sa vrlo malim izoblicenjima ali zvucno nije bil nista bolji (cak donekle i inferiorniji) od onog elementarnog sklopa kojeg san u ovom postu navel. Taj osnovni sklop je naravno imal nesto veca izoblicenja (negdi oko 0,2 ili 0,3 % ako se dobro sican) a sama zvucna usporedba je jos jednom pokazala koliko je ukupni THD malo vazan za ocjenu kvalitete nekog pojacala (naravno, ako je ispod neke granice).

[dadod]

U krivu? Nece bit a provat cu ti objasnit zasto. Vecinu od takvih sklopova koji na prvu i u (idealiziranoj) teoriji obecavaju jako puno sam jos pred pokoje desetlice prestal koristit. Jer iako su im mjerni rezultati u nekim aspektima bili nesto bolji od puno jednostavnijih sklopova, u praksi su nudili daleko kompliciranije uredjaje sa (najcesce) ipak ponesto inferniornih rezultata u samom zvucnom pogledu.
Na CC san prvi put naletil negdi pocetkom 80-ih godina (gotovo ista shema ka ova) u nekom casopisu ili brosuri neke firme, sad se vise i ne sican tocno di. Tada se to naravno nije zvalo ovakvim zvucnim imenima (current conveyor) kako se naziva danas nego je jednostavno bilo nazvano nesto ka signalno pojacalo malih izoblicenja. U to vrime sam jos donekle bil pod uticajem onih (pogresnih) pretpostavki da je kvaliteta pojacala proporcionalna sa smanjenjem THD-a ali san oduvik na sricu imal onu zdravu dozu nepovirljivosti prema nekim (spektakularnim) objavljenim podacima onda nisan te rezultate ni prihvacal ni odbijal sve dok mjerenja ne bi rekla svoje. A kako je osim audio tehnike kod mene i RF tehnika bila jednaka lubav u elektroniki onda san imal i teoretsku podlogu a i nesto potribnog materijala da provedem odredjena mjerenja.
Tako je bilo i sa CC-om. Posto se taj sklop moze zapravo gotovo svest (barem u nekim osnovnim principima) na tipicni sistem sa serijsko - serijskom povratnom vezom, zivo me je zanimala usporedba sa jednim puno jednostavnijim sklopom koji koristi isti sistem povratne veze. Ric je naravno i najobicnijem stupnju zajednickog emitera sa neblokiranim emiterskim otpornikom i elementarnim slidilom iza njega (ovo drugo zapravo samo zbog bolje izolacije mjernog kruga).
Naravno, u to vrime su se ozbiljna mjerenja izoblicenja radila sa spektro analizatorima jer tada nije bilo kompjutera i simulatora. Ali kako je cijena spektro analizatora bila veca prepreka nego Berlinski zid, moral san osmislit neki sistem mjerenja koji mi je bil cijenom dohvatljiv. I rjesenje su naravno dale neke stvari iz RF tehnike sa zapravo vrlo standardnim komponentama. Za izvor signala san koristil kvarcni oscilator na 50 KHz-a iza koga je bilo jos i rezonantno pojacalo sa kvarc kristalom umisto klasicnog titrajnog kruga. Takav pristup di je oscilator delal sa najslabijom mogucom povratnom vezom (tek dovoljnom za odrzanje oscilacija male amplitude) i takvim rezonantnim pojacalom iza njega mi je osigural da signal koji dolazi u sklop koga mjerim bude skroz oslobodjen izoblicenja. A na izlazu san koristil slicna izrazito uskopojasna rezonantna pojacala sa kvarc kristalima umisto titrajnih krugova sa kojima san izdvajal drugi i treci harmonik stvoren u CC-u (100 kHz-a i 150 kHz-a).
Takav sistem mjerenja je naravno puno sporiji i puno manje elegantan i daje manje spektralnih podataka nego sa (nedostupnim) spektro analizatorom ali usudjejem se reci da po tocnosti nije nimalo iza njega.

I rezultati su bili takvi da je CC stvarno pokazal vrlo mala izoblicenja mada ipak veca od navedenih (i daleko daleko daleko veca od ovih koje iskazuje simulator). Ta navedena su bila nesto ka "ispod 0,01 %" a mjerenja su dala rezultat koji je bio nesto ispod 0,1 % (sad se naravno vise ne sican koliko tocno) i sa jasnom tendencijom porasta izoblicenja pri smanjivanju otpora opterecenja, upravo ono ca san ti navel u ranijim postovima.
OK, CC je stvarno i po tim mjernim rezultatima spadal u sklopove sa vrlo malim izoblicenjima ali zvucno nije bil nista bolji (cak donekle i inferiorniji) od onog elementarnog sklopa kojeg san u ovom postu navel. Taj osnovni sklop je naravno imal nesto veca izoblicenja (negdi oko 0,2 ili 0,3 % ako se dobro sican) a sama zvucna usporedba je jos jednom pokazala koliko je ukupni THD malo vazan za ocjenu kvalitete nekog pojacala (naravno, ako je ispod neke granice).

Slazem se da THD nije jedino mjerilo kvalitete pojacala, nije lako samo na osnovi tehnickih podataka zakljuciti koje ce pojacalo zvucati bolje. Ovdje sam pokusao napraviti pretpojacalo bez globalne negaivne povratne veze a s malim izoblicenjima. Neznam neki drugi sklop koji postize tako malo izoblicenje a da ne koristi GNFB. Ja imam dosta povjerenja u rezultate LTspice simulacije jer je sve radilo iz prve prema intezivnim simulacijama i slusni rezultati su bili jako dobri(radi se i o drugim pojacalima s jakom GNBF). Pretpojacalo GainWire koje je ovdje pokazano(viewtopic.php?f=10&t=1090&start=100#p32778) je zavrseno i ja sam jako zadovoljan kako zvuci. Ti si dosta nepovjerljiv prema nekim rjrsenjima, volio bih kad bi poslusao ovo moje pretpojacalo i cuti tvoje komentare.
Hvala ti na svim komentarima jer si me prisilio na neke simulacije koje mi nisu odmah pale na pamet. Nadam se da ce i ova mk2 verzija biti napravljena jer je jednostavnija i potrosnja je dosta manje, manje se grije.

[sstrsat]

Ne bi ja to nazval da sam "nepovirljiv" nego me je dugogodisnje iskustvo naucilo da tek mjerenja na stvarnom modelu potvrdjuju ili opovrgavaju neke pretpostavke od kojih se krenulo u konstrukciju. A od "pretpostavki" se zapravo uvik krene i pocetni koraci su manje vise uvik takvi da se ili radi simulacija ili "papirnata" matematicka i graficka projekcija na osnovi podataka u datasheetovima a diskrepanciju predvidjenih i izmjerenih ostvarenih rezultata vrlo cesto (mozda i najcesce) uzrokuje nesavrsenost simulatorovih modela ili nepotpunost nekih podataka u datasheetovima.
Je, od ozbiljnijih mjerenja mnogi zaziru jer ih plase cijene i nedostupnost specijalizirane mjerne opreme ali nadam se da sam ti primjerom iz prethodnog posta dosta dobro prikazal kako se i sa "prirucnim" sredstvima mogu postic tocnosti mjerenja koje prakticno nimalo ne zaostaju za tocnosti vrlo skupih instrumenata. A cinjenica da takva mjerenja sa improviziranom opremom mogu uzet i cili dan umisto par sekundi ka kod koristenja specijalizirane opreme mislin da ne bi tribala zapravo bit nikakva prepreka ako se zeli postic stvarno ozbiljna konstrukcija.

Iako moji postovi ponekad izgledaju ka neka vrsta "napada" na pojedine topologije, zapravo im je poanta sasvim drugacija. A ona je uglavnom u tome da ako se nesto moze postic sa topoloski puno jednostavnijim sklopom onda nima potribe ic na puno kompliciranije topologije. Ako si pratil neke moje prijasnje postove i na ovom i na nekim drugim forumima onda si mogal uocit da ja cesto isticem nesto ca nesluzbeno zovem "MHz kriterij". A to se dobrim dilom svodi na to da zelim uvik sklopu osigurat maksimalno mogucu (bezuvjetnu) stabilnost daleko daleko izvan granica audio opsega. I tu stabilnost smatram prakticno najvaznijim kriterijem u konstrukciji kvalitetnog pojacala dok mi je npr spomenuti iznos THD-a negdi pri dnu kriterija. I kad se krug zatvori, ta stabilnost se puno lakse postiza sa jednostavnijim sklopovima jer su kod njih nezeljene parazitne povratne veze (koje su nazalost neminovnost elektronike) puno manje nego kod komleksnih sklopova.